Niti grad niti selo, a ima kaštel, ložu i priču o vlastitim sucima i županima. Boljun u sjeveroistočnoj Istri, na području općine Lupoglav, jedno je od onih mjesta u kojima se veličina ne mjeri brojem kuća. Njegova prošlost otkriva važno lokalno središte, dok položaj na brežuljku donosi pogled na dolinu Boljunčice i Učku.
Boljunski kaštel građen je i nadograđivan od 11. do 17. stoljeća, a stanovnicima je u ratnim vremenima pružao utočište. Njegovo nekadašnje obrambeno značenje danas možete pokušati iščitati iz položaja utvrde i pogleda na okolni krajolik. Obilazak započnite upravo ovdje. Najprije promotrite odnos kaštela i naselja, a zatim krenite prema građevinama koje otkrivaju kako je Boljun funkcionirao izvan svojih obrambenih zidova.
Mjesto koje je imalo svoje suce i župane
U loži su se sastajali župani i suci, dok se u kašći pohranjivalo žito i druge poljoprivredne proizvode kojima su stanovnici podmirivali obveze prema gospodarima. Te dvije građevine daju konkretan sadržaj priči o nekadašnjoj važnosti Boljuna. Umjesto da ih prođete samo kao slikovite motive, zamislite mjesto okupljanja, donošenja odluka i čuvanja proizvoda od kojih je zajednica živjela.
Jedan od najzanimljivijih detalja je županski stol s udubljenim poljima za društvene igre. Među njima se prepoznaju mlin, odnosno trilja, te igra koju su ovdje nazivali „Lupi i peccore”, vukovi i ovce. Takav trag svakodnevice lako promakne ako pogled traži samo velike građevine, zato u Boljunu vrijedi zastati i pred kamenim stolom. Uz službene poslove i obranu, ovo mjesto je imalo i svoj prostor za druženje i igru.
Glagoljica na zidu crkve
Boljun je bio i središte glagoljaške pismenosti. Na stražnjem vanjskom zidu crkve svetog Jurja nalazi se glagoljsko-latinski natpis iz 1641., povezan sa župnikom glagoljašem Bernardom Velijanom. Pogled na kaštel, ložu, kameni stol i glagoljski natpis dovoljni su da otkrijete nekoliko različitih poglavlja života ovog mjesta, a ostavite vremena i za ono zbog čega ste možda prvo zastali – pogled prema Učki.
