Kanali i industrijska povijest Birminghama

Jedna od najzanimljivijih stvari u Birminghamu njegova je mreža kanala. Grad ima više kilometara kanala od Venecije, što je posebno zanimljivo kada se zna da su nastali iz vrlo praktičnog razloga. Tijekom industrijske revolucije njima su se prevozili ugljen, sirovine i gotovi proizvodi jer je prijevoz cestama bio spor i zahtjevan. Kanali su tako pomogli Birminghamu da postane jedno od najvažnijih industrijskih središta Velike Britanije. Danas su mnogi od njih uređeni, a šetnja uz vodu pruža sasvim drukčiji pogled na grad.

Birmingham je nekada nosio nadimak „svjetska radionica”, a bio je poznat i kao grad tisuću zanata. U njemu su se razvijale metalna industrija, strojarstvo i proizvodnja različitih predmeta koji su se izvozili diljem svijeta. Industrijska prošlost i danas je važan dio njegova identiteta, iako se grad tijekom godina promijenio i razvio u moderno kulturno, poslovno i sveučilišno središte.

Katedrala sv. Filipa i Victoria Square

Iako je Birmingham poznat po industrijskoj prošlosti, njegovo središte ima sasvim drukčiji karakter. Jedna od znamenitosti koju vrijedi posjetiti je Katedrala sv. Filipa, poznata i kao Birmingham Cathedral. Riječ je o elegantnoj crkvi iz 18. stoljeća koja se nalazi u samom centru grada.

Nedaleko od nje nalazi se Victoria Square, jedan od najpoznatijih gradskih trgova. Okružuju ga lijepe povijesne zgrade, među kojima se posebno ističe zgrada gradske vijećnice. Trg je često mjesto okupljanja i događanja, a zbog svoje lokacije odlična je polazna točka za istraživanje centra.

Library of Birmingham i Shakespeare Memorial Room

Posebnu pažnju privlači i Library of Birmingham, gradska knjižnica koja se svojim neobičnim i modernim izgledom ističe među okolnim zgradama. Nije riječ samo o mjestu za čitanje i učenje, već i o jednoj od prepoznatljivih gradskih znamenitosti. Zanimljivo je da se u knjižnici nalazi i Shakespeare Memorial Room, prostor posvećen Williamu Shakespeareu.

Jewellery Quarter, povijesna četvrt nakita

Za one koji žele osjetiti nešto stariji Birmingham, vrijedi prošetati i povijesnom četvrti Jewellery Quarter. Ovaj dio grada poznat je po dugoj tradiciji izrade nakita, malim radionicama i starijim zgradama. Birmingham je i danas važan centar britanske industrije nakita, a četvrt je zanimljiva za šetnju i razgledavanje.

Ako volite shopping, Birmingham vas sigurno neće razočarati. U samom centru nalazi se Bullring, veliki trgovački centar s brojnim poznatim trgovinama, restoranima i kafićima. Odmah u blizini je i Grand Central, pa se na jednom mjestu može provesti nekoliko sati u kupovini i istraživanju ponude.

Osim velikih trgovačkih centara, u gradskim ulicama nalazi se mnoštvo trgovina različitih brendova. Za one koji žele pronaći nešto povoljnije, u široj okolici postoje i outlet centri koje vrijedi uključiti u plan putovanja. Birmingham je zato zanimljiv i putnicima kojima je kupovina jedan od važnijih dijelova putovanja.

Birmingham kao izbor za vikend putovanje

Birmingham možda nema prepoznatljivost Londona ili šarm manjih engleskih gradova, ali upravo je zato zanimljiv za posjet. Njegova industrijska prošlost, kanali, povijesne građevine i moderno gradsko središte stvaraju zanimljivu kombinaciju starog i novog.

Može biti odličan izbor za vikend putovanje, posebno ako želite upoznati nešto drukčiju stranu Engleske. A ako uz razgledavanje volite i shopping, Birmingham nudi dovoljno sadržaja da se u njemu lako ispuni nekoliko dana.

Objava Birmingham, grad industrijske revolucije koji vrijedi upoznati pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Nameću se i ekokulturne i duhovno-emocionalne potrebe potencijalnih turista na emitivnim tržištima, pa ovi aspekti traže i akademski i stručni pristup ako se želi odgovorno i održivo upravljati turističkim tijekovima.

Sajam turizma u Sarajevu: susreti, iskustva i turistička ponuda

Sajam turizma u Sarajevu krajem listopada, kojem smo nazočili i aktivno sudjelovali, bio je iznimna prilika da se turizmu kao nasušnoj potrebi čovjeka napokon pristupi stručno i kompetentno, uvažavajući sve aspekte modernog marketinga i menadžmenta.

Iako svjesni da IT i AI tehnologije sve više ulaze u “turističko tkivo kako na emitivi tako i reciptivi”, ipak se turistički poklisari još uvijek drže starih i tradicionalnih sajamskih navika vjerujući da je živa ljudska pojava i riječ s opipljivim alatima poput suvenira, gastro delicija pa i knjiga jos uvijek “najprivlačniji mamac za susret domaćina i gosta” uz kreiranje zanimljivih turističkih aranžmana.

U takvom raspoloženju su proticali minuti i sati druženja u znamenitoj dvorani Mirze Delibašića, košarkaškog virtuoza, ali i mjesta poznatog po ZIMSKOJ OLIMPIJADI 1984- ZOI-84 što je zapravo i jedan od najznačajnijih identiteta Sarajeva i Vrhbosne, ali i cijele države koji se mogu i turistički brendirati.

Ako respektiramo i par štandova iz dalekih egzotičnih destinacija te Turske kao značajnog emitivnog tržišta, ipak su prevladavale dinarsko-balkanske države koje su nekad bile jedinstveno jugoslavensko receptivno tržište, a danas se “bore za svoj dio turističkog kolača”.

Svakako su zanimljiva i usporedba i razmjena različitih koncepcija i iskustava novonastalih država, pa i regija i županija/kantona koji na svoj način animiraju potencijalne goste i nesvjesni da su to u dobroj mjeri komplementarni odnosi. Naime, važan segment u animaciji može biti i supstitucija tijekom sezone pa bi za morske destinacije kao Dalmacija u Hrvatskoj ili Boka u Crnoj Gori bila interesantna Bosna ili regije u Srbiji ljeti kao emitivnoj, a zimi receptivnoj destinaciji, a što bi bila poželjna “win-win koncepcija”.

Povezivanje regija kroz kulturnu baštinu, duhovnost i vino

To se moze primijeniti i za Liku i Slavoniju ili Međimurje, primorske i zagorske dijelove Dalmacije i Crne Gore s domicilnom državom, ali i međuregionalno povezivanje gdje su rijeke i planine, ali i kulturna baština poput ilirskih i rimskih cesta, srednjovjekovnih gradova, otomanskih i austrougarskih tragova te drugih artefakata zapravo same po sebi poželjne za razmjenu turista, ali i znanstvenika, avanturista, gastro i vino ljubaca…

Svakako su interesantni i katolički nebeski zaštitnici pa uz proljetni Jurjevdan, ljetni Ilijindan, jesensko Martinje, zimskog Vlahu, Blaža ili Tripuna valja turistički valorizirati i pravoslavni Đurđevdan, sv. Savu ili Vasilija Ostroškog te muslimanske dove u Pruscu, derviški Blagaj, Kuršumliju u Maglaju u kojem i katolici mogu duhovni mir potražiti uz moći sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji se slavi i u Herceg Novom i Omišu.

Svi ovi identiteti receptivne destinacije moraju se adekvatno kreirati kroz marketinšku komunikaciju te kao impresivan imidž na emitivnom tržistu ponuditi kao jedinstvo različitosti, ali i kao dodatno brendirana vrijednost. Samo tako Dinarska, Alpska, Balkanska i Panonska Europa može biti i lokalno povezana, ali globalno prepoznatljiva kao poželjna destinacija homo sapiensa koji će zasigurno i u 21. stoljeću tražiti izvorni put svog bića i biti spreman da odmoran dočeka sve izazove modernih vremena.

Zato i ovaj jesenski itinerer započet na sjevernim obroncima Biokova podno vrha sv. Jure i završavamo u vinogradarskom Brotnju na humskoj zemlji gdje je i ban/kralj Tvrtko još sredinom 14. stoljeća pohodio vinogradare i vinare i ..” u doɓro volju s njima i pehaŕ vina popio..”

A akademske i stručne postavke još od vremena Pitagore i Platona valja respektirati kao aksiome u dokazivanju izazovnih teorema koji su prisutni i u vinu IN VINO VERITAS, ali i u turizmu našem svakdašnjem.

Objava Jesenske turističke priče u znaku preobrazbe ljetnog i pripreme za zimski odmor po mjeri čovjeka pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Istra je uvijek pun pogodak za nova istraživanja, avanture i upoznavanje neobičnih mjesta i ljudi. Blizu je, vrijeme je uglavnom na sunčanoj strani, a energija zelene središnje Istre… to se jednostavno osjeti.

Priroda je drugačija, ambijent drugačiji, ljudi drugačiji. Ne, nisu vanzemaljci. Samo su ostali normalni. Imaju svoja gospodarstva, proizvode, rade od jutra do mraka i, unatoč svemu što su postigli, i dalje su u polju, prljavih i žuljavih ruku. Kako kaže Korado Korlević, nisu se omastili položajnom rentom pa da bleje u nebo i čekaju turiste.

Ostali su isti kao i njihovi stari.

Skrivena Istra u kojoj vrijeme sporije prolazi

Cijela je Istra danas uglavnom razvijena. Ceste, apartmani, gospodarstva, simpatične konobe, trgovački centri, zabavni parkovi… Ali postoji jedan komadić Istre koji kao da je zapeo u nekom drugom vremenu. Stare kamene kuće, gotovo prazna sela s dva ili tri stanovnika i potpuni mir.

Skriven je visoko, daleko od mora. Zimi ga šiba hladnoća, vjetar, a nikako nije usput i većina ljudi za njega uopće ne zna. 

I iskreno… neka tako i ostane.

Objava Istra skriva više nego što pokazuje. I neka tako ostane. pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Započeli smo sredinom proljeća i blagdanu „zelenog Jurjevdana” kad loza pupa, a završavamo sa „žutim Martinjem” u humsko-broćanskim podrumima i zatvaranjem vinskih bačvi, kad je i tadašnji ban, pa kralj Tvrtko… u dobru volju pehar vina popio.

Od Cetina Bikea do kušanja bikle i kastradine

Slijedeći sve karakteristike održivog turizma od eko kulturnih, društveno-ekonomskih do duhovno-emocionalnih započeli smo turističku priču krajem travnja s CETINA BIKE uz tragove putopisca Alberta Fortisa, koju smo priredili kao eko sportsko-turističku manifestaciju, a završavamo KUŠANJEM BIKLE (mlado vino i kozje mlijeko?) I KASTRADINE (suha ovčetina s kiselim zeljem) kao gastro kulturnom i turističkom pričom, a sve s ciljem povezivanja i umrežavanja dionika RH I BIH, s naglaskom na dinarskom identitetu.

Kako smo proljetnu priču završavali u zaleđu Biokova, to jesensku započinjemo u Tinovu gradu uz kušanje tradicionalne bikle, ali „pjesnički kod Tinove poezije”, a promoviramo na Turističkom sajmu u Sarajevu, gdje je veliki pjesnik proveo i dio svog burnog života, pa smo u karavansko putovanje uključili i knjige.

Usputne stanice su također simbolične… od Hrvoja Hrvatinića i znamenitog HRVOJEVA MISALA, vladara iz roda Kotromanića te velike KRALJICE KATARINE… čiju obljetnicu smrti slavimo na Bobovcu.

Cijela priča je prožeta s motivima i inspiracijom za „storytelling” kako bi turističke resurse dinarskog gorja i Jadranskog mora stavili u funkciju samoodrživog, alternativnog i svrhovitog turizma kojem težimo.

Misija i cilj ovog projekta je zadovoljiti i interes klasterskih dionika kroz ove jedinstvene i interesantne karavane koje povezuju više mikrolokacija, a koje mogu kombinirati emitivna i receptivna tržišta.

Cjelogodišnje karavane povezuju baštinu i održivi turizam

Poseban naglasak je na cjelogodišnjem karakteru ovog koncepta, a uz podsjećanje na neke povijesne osobe pa i legende mogu povezati i ilirsku i rimsku baštinu, srednjovjekovne vladare od kraljeva Tomislava i Tvrtka, kneževa Šubića i Nelipića, Hrvatinića i Kosača, do kraljice Katarine koja utjelovljuje humanost i život naših predaka.

Tu su i duhovno-vjerski aspekti i potreba modernih turista pa uz legende koje vežemo uz Jurjevdane, Ivandane, Ilijindane, Lukovdane… pa do miholjskog ljeta i Martinova žutog listopada i prohladnog studenog, kad se kušaju i „božanske kapi mladog vina…”

Sve to čini jedan mozaik potreba suvremenog čovjeka prirodne inteligencije u osvit još uvijek nepoznate i mistične umjetne inteligencije pa ove i ovakve projekte treba shvatiti i kao upozorenje uz ono biblijsko QUO VADIS D (H) OMINE…

Možda i ove eko kulturne i gastro turističke karavane osvijetle puteve naših slavnih predaka kao putokaz novim naraštajima da se baština ne zaboravlja nego se kvalitetnom organizacijom i marketinškom komunikacijom stavljaju u službu svekolikog održivog razvoja…

Objava Gastro monijade uz Tour Koultur i karavanske priče povezuju Dalmaciju, Hum i Bosnu u jedinstvenu turističku destinaciju pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Listopad je u dolini Neretve vrijeme mandarina. Uz ceste se pojavljuju pune kašete, na plantažama traje berba, a među zelenim krošnjama ističu se zreli narančasti plodovi. Metković i okolna mjesta tada privlače izletnike koji žele upoznati plodnu ravnicu, riječne rukavce i lokalnu gastronomiju.

Metković je smješten uz rijeku koja je stoljećima određivala gospodarski razvoj i svakodnevni život stanovnika. Blizina mora, plodno tlo i bogatstvo vode stvorili su uvjete za poljoprivredu, a mandarine su postale najprepoznatljiviji proizvod područja.

Među mandarinama i riječnim rukavcima

Sudjelovanje u berbi mandarina jedan je od najtraženijih jesenskih izleta u dolini Neretve. Posjetitelji dolaze na plantaže, upoznaju uzgoj i berbu te sami ubiru plodove. Takvi se izleti često kombiniraju s plovidbom tradicionalnom neretvanskom lađom.

Za razvoj te turističke ponude važan je Pavo Jerković, vlasnik Ville Neretva, koji je još 1996. godine pokrenuo foto-safari neretvanskim krajolikom. Nekadašnje prijevozno sredstvo lokalnog stanovništva dobilo je novu ulogu u predstavljanju prirodne baštine.

Vožnja lađom otkriva mrežu kanala, rukavaca i močvarnih područja između obrađenih površina. Uz obale rastu trska i drugo vodeno raslinje, a okolna staništa privlače brojne vrste ptica. Ponegdje se nasadi mandarina nalaze neposredno uz vodu. Iza turističke privlačnosti berbe stoji ozbiljna proizvodnja koja ovisi o vremenskim uvjetima, kvaliteti uroda i tržištu. Za proizvođače mandarina je važan izvor prihoda, a posjetiteljima berba pruža priliku da upoznaju svakodnevicu ljudi koji žive od zemlje.

Metković između gradske svakodnevice i prirode

Sam Metković također zaslužuje obilazak. Grad ima razvijen društveni i kulturni život, ugostiteljske sadržaje i ustanove koje čuvaju baštinu donje Neretve. Među njima se ističe Prirodoslovni muzej Metković, smješten u obnovljenoj zgradi nekadašnje duhanske stanice Vaga.

Postav muzeja posvećen je prirodnim obilježjima delte, posebno njezinu ptičjem svijetu. Zbirke predstavljaju staništa od močvara i tršćaka do riječnih tokova i kopnenih područja. Posjet muzeju nadovezuje se na plovidbu lađom i omogućuje bolje razumijevanje krajolika.

Za neretvanskim stolom

Rijeka, plodna polja i mediteranska klima oblikovali su gastronomsku tradiciju u kojoj posebno mjesto zauzimaju jegulje, žabe, riječna riba, povrće i agrumi. Najpoznatije jelo je neretvanski brudet od jegulja i žaba, koji se tradicionalno poslužuje uz palentu.

Brudet se priprema u brojnim restoranima, među kojima je i Villa Neretva. Gastronomska ponuda Metkovića ne završava tradicijskim jelima: Brewill okuplja ljubitelje craft piva i burgera, a restoran Milano nudi pizze, rižota i druga jela talijanske kuhinje.

Narona – rimska prošlost nadomak Metkovića

Nekoliko kilometara od Metkovića nalazi se Vid, naselje na prostoru antičke Narone. Taj rimski grad imao je važnu ulogu u životu provincije Dalmacije, a njegovi ostaci danas pripadaju vrijednim arheološkim lokalitetima hrvatskoga juga.

Arheološki muzej Narona izgrađen je na ostacima Augusteuma, rimskog svetišta posvećenog caru Augustu. Među najpoznatijim nalazima nalaze se skulpture rimskih careva i članova carske obitelji. Izloženi su i uporabni predmeti, keramika, novac i drugi nalazi koji svjedoče o svakodnevici nekadašnjeg grada.

Baština je vidljiva i izvan muzeja. U starijem dijelu Vida nalaze se tragovi antičke gradnje, a kameni ulomci ugrađeni su u kasnije kuće i zidove. Na uzvisini stoji crkva Gospe Snježne, a u njezinoj blizini spomenik knezu Domagoju i njegovim strijelcima.

Za upoznavanje nekadašnjeg načina života vrijedi posjetiti Etno kuću Ilić. Jure Ilić prikupio je predmete povezane sa seoskim gospodarstvom, kućanstvom i obrtima, među njima i zbirku od gotovo 400 preslica. Vid je poznat i po restoranu Đuđa i Mate. Uz brudet se ističe jegulja na žaru, a na jelovniku su i jela od žaba te kruh koji se priprema u krušnoj peći. Tradicionalni ručak nadovezuje se na obilazak antičke Narone.

Neretvanski plodovi u novom ruhu

Mandarine i druge voćne kulture neretvanske ravnice sve češće nalaze mjesto u proizvodima lokalnih prerađivača. GUUC proizvodi prirodne voćne sokove od mandarina i nara i tako povezuje domaće voće s ponudom restorana i trgovina.

Među manjim proizvođačima ističe se OPG Dvi ribe, dva kumpira, iza kojeg stoji Branka Pratežina. Njezini arancini, ušećerene korice agruma, oslanjaju se na tradiciju, a kroz radionice posjetitelji mogu upoznati način njihove pripreme.

Jesenski vikend na hrvatskom jugu

Za obilazak Metkovića, neretvanskih plantaža i Vida može se izdvojiti vikend, iako kraj nudi sadržaja i za dulji boravak. Berbu mandarina najbolje je planirati u sezoni, a obilazak muzeja i restorana prema njihovu radnom vremenu.

Od plantaža i riječnih kanala do antičkih ostataka i restorana ne treba prelaziti velike udaljenosti. Dok se na plantažama pune kašete, u gradu se nastavlja svakodnevica uz rijeku. Nekoliko kilograma netom ubranih mandarina u prtljažniku sasvim je dovoljan podsjetnik na jesenski vikend uz Neretvu.

Objava Jesen uz Neretvu: mandarine, rimski carevi i okusi juga pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Od košnice do meda uz #šumaokusa

U 10:30 sati okupljamo se u Presiki na Poučnoj pčelarskoj stazi OPG-a Burić “Medonja”, gdje ćemo uz stručno vodstvo pčelara otkriti što se zapravo događa unutar košnice, kako nastaje med, koje biljke pčele najviše vole te koje su priče o pčelama istina, a koje samo dobro ukorijenjeni mitovi.

Prošetat ćemo poučnom stazom, upoznati život pčela i pčelinje proizvode, a završiti, naravno, degustacijom nekoliko vrsta domaćeg meda i još ponekim slatkim iznenađenjem. Program je dio projekta #šumaokusa Turističke zajednice Gorskog kotara.

Šetnja je pogodna za sve generacije, traje do otprilike 12 sati, a kotizacija iznosi 5 € i uključuje organizaciju i stručno vođenje, piće i kolačiće dobrodošlice te degustaciju meda i drugih proizvoda. Broj mjesta je ograničen i prijava je obavezna.

A nakon meda, Bundevijada!

Nakon šetnje spuštamo se u Vrbovsko na 22. Bundevijadu, koja se oba dana održava od 9 do 18 sati u Sportskoj dvorani Grada Vrbovskog. Čekaju vas bundeve i proizvodi od bundeve, bučino ulje, domaći eko-etno proizvodi, kreativne radionice, starinska jela, gastronomska ponuda te kulturno-umjetnički i glazbeni program.

Dakle, plan za nedjelju je jednostavan: prvo pčele i med, a onda bundeve i ručak na Bundevijadi. Sve detalje i prijave za našu edukativnu šetnju pronađite u kalendaru.

Imate li kakva pitanja? Slobodno nam ih postavite na mail info@lynxandfox.com ili nas nazovite na 091 182 9892. Ako trebate isplanirati izlet ili posjet Gorskom kotaru za vašu grupu, udrugu ili tvrtku ovdje smo za vas. Lynx and Fox, Vaš prijatelj u Gorskom kotaru.

Objava Nedjelja u Gorskom kotaru po mjeri jeseni: prvo med iz košnice, a onda bundeve u Vrbovskom pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Oni koji su ljetovali na omiškoj rivijeri zasigurno su uživali u brodskim izletima koji vode među klisure najduže dalmatinske rijeke ili su se kupali u skrivenim valama obližnjih dalmatinskih otoka kamo su ih odveli iskusni omiški kapetani. Možemo se upitati od kuda potječe tako bogata maritimna baština kamenog grada na ušću Cetine i zašto Omišani i dalje osvajaju morske pučine i obožavaju svoju zelenu rijeku?

Priča nas vodi daleko u prošlost i otkriva da su Omišani ponosni potomci gusara koji su u prošlosti vladali ovim dijelom Dalmacije i suvereno su gospodarili jednim od najvažnijih pomorskih puteva na istočnoj obali Jadrana.

Omiški gusari se nisu bojali moćnih sila tog vremena. U 12. i 13. stoljeću su ukrstili mačeve s Venecijom i obližnjim gradovima komunama te su se hrabro suprostavljali papinskim akcijama koje su imale za cilj ograničiti moć Omišana na moru.

U ovoj uzbudljivoj priči možemo pronaći i aktualne teme današnjeg svijeta. Kroz sagu o povijesnim vladarima Omiša postavljamo vječno pitanje: kako velike geopolitičke sile oblikuju razvoj malih lokalnih zajednica koje su kroz stoljeća borbe nastojale sačuvati svoj identitet i svoj najvrijedniji prostor, prostor slobode na moru i kopnu.

Prošlost Omiša

Omiš ima jedinstven geografski položaj budući je omeđen rijekom Cetinom koja utječe u Jadransko more na južnoj strani grada te je okružen strmim klisurama Omiške Dinare, Mosora i Promorske kose koje se nadvijaju nad gradom. Ovaj prostor su u prošlosti naseljavali Iliri, a zatim Rimljani koji su osnovali naselje Oneum pod samim brdom.

Nakon raspada Rimskog Carstva u 5 st. na području između rijeka Cetine i Neretve se oblikuje samostalna pomorska zajednica koja živi od mora, trgovine i ribarstva. Ova zajednica nazvana Narestani nadzire i jedan od najvažnijih pomorskih pravaca na Jadranu, onaj između Venecije i Konstantinopola. Narestani su naplaćivali danak za sigurnu plovidbu na svom području i često su napadali strane brodove. Venecijanci ih nazivaju gusarima (neretvanski gusari), premda su oni iz današnje perspektive samo čuvali svoje područje. Kako Venecija želi osigurati sigurnu plovidbu, već u 9. stojeću započinju sukobi koji traju sve do oko 1000. god kada je Venecija slomila moć neretvanske kneževine.

Na ovom dijelu Jadrana se dalje do 12. st. vode dugotrajne borbe za prevlast između Bizanta, Mletaka i hrvatsko-ugarskih kraljeva. Nakon sloma Bizanta 1180. god. se pojačava gusarska aktivnost Omiša kada se uzdiže hrabro pleme Kačića koje mnogi doživljavaju kao indirektne nasljednike neretvanskih gusara.

Knezovi Kačići – vladari kopna i mora

Prema Hrvatskom plemićkom zboru, prezime Kačić potječe od riječi “kača” što znači zmija ili zmaj. Možemo reći da je u njihovom slučaju zaista “nomen est omen” i da su bili hrabri kao zmajevi budući su prkosili svim vodećim silama srednjeg vijeka. Stariji historiografi smatraju da Kačići vuku porijeklo s prostora između Zrmanje i Krke i da su došli u Omiš kako bi učvrstili kraljevsku vlast za vrijeme kralja Petra Krešimira IV.

Ime Kačića se spominje među hrvatskim plemstvom koje je biralo banove te među dvanaest povijesnih plemena koji su pristali na hrvatsko-ugarsku nagodbu prestankom doba narodnih vladara 1102. god.

Na prijelazu iz 11. u 12. stoljeće raste utjecaj Omiša zbog svog jedinstvenog geografskog položaja i zbog političkog ustroja uređene komune koja je dobro vodila javne i međunarodne poslove na čelu s knezom. Započinje doba knezova Kačića koji su gotovo dvjesto godina bili neprikosnoveni gospodari Jadrana. Omiški knezovi vladaju kopnom i nastavljaju borbu kako bi osigurali slobodnu plovidbu morem. U svojim pohodima prodiru čak i do druge strane Jadrana napadajući Apuliju.

U razdoblju od 11. – 13. stoljeća, Omiška kneževina je bila važan politički i vojni faktor na istočnoj obali Jadrana. Vlast Kačića se u danima najveće slave protezala na području od Cetine do Neretve, obuhvaćala je neke srednjedalmatinske otoke (Brač, Hvar, Vis i Korčulu) te plodne zemlje u Donjim Poljicima koje su nekoć pripadale antičkom salonitanskom ageru (poljičko primorje sjeverno do Žrnovnice). Uz naslov Omiškog kneza, Kačići nose i naslov knez Otoka, a narod se na ovom području u pisanim izvorima naziva “narod Kačića”.

U drugoj polovici 12. st vlada moćni Nikola Kačić kojeg početkom 13. st. nasljeđuje legendarni Malduk (ili Malduč). Tih godina su sve galije koje su prolazile Bračkim kanalom morale plaćati danak Omišanima. To je uključivalo susjedne gradove komune (Split, Trogir), pomorske gradove Dubrovnik i Kotor, ali i brodove “krilatog lava” Venecije koja se stoljećima željela proširiti na istočnu obalu Jadrana.

Gusarenje u Omišu je bilo dobro organizirano budući je u njemu sudjelovalo sve stanovništvo koje je dijelilo i plijen. Kačići su bili predvodnici i organizatori akcija, ali je cjelokupni grad imao ekonomsku korist od zaplijene stranih brodova.

Zahvaljujući svom jedinstvenom geografskom položaju, Omišani su suvereno gospodarili morem Bračkog kanala i u primorju Dalmacije. Podsjetnik na gusarska vremena je tvrđava Mirabela koja se i danas nadvija nad gradom. S Mirabele se pruža jedinstveni pogled na more, rijeku i otoke. Sa vrhova tvrđave su omiški gusari pratili kretanje neprijateljskih brodova koji su se približavali gradu.

Drevni Omišani nisu bili samo hrabri ratnnici, nego i pametni ljudi koji su u svojim aktivnostima primjenjivali napredna inženjerska znanja tog doba.

Brzi gusarski brodovi

Za razliku od sporih srednjovjekovnih trgovačkih galija Venecije i ostalih gradova komuna, Omišani su gradili posebne brodove “sagitte” (lat. strijele). To su bili brzi brodovi na vesla i jedra koji su mogli uspješno zaustavljati trgovačke galije pune različiih blaga, soli i začina koje su putovale obalama Mediterana.

Nisu sačuvani primjerci sagita koje su se najviše koristile u 11. i 12. st., no sačuvani su likovni prikazi i opis brodova. Najstariji prikaz omiške strijele se nalazi u crkvici svetog Luke na Braču kojim u to doba vladaju Kačići. Na pramcu broda se nalazio šiljasti kljun okovan željezom. Sagita je imala dva jarbola s latinskim jedrima i mogla je ponijeti 40-50 mornara. Zahvaljujući svom obliku i plitkom gazu, omiške strijele su mogle izvoditi brze manevre i lako nestajati u ušću Cetine.

Skrivena Mostina u rijeci

Omiški gusari su se branili vidljivim i nevidljivim sredstvima. Dok se na brdu iznad grada izdizala gusarska tvrđava, riječna tvrđava je neprijateljima bila nevidljiva i mamila ih je u klopku. Omišani su na samom ušću Cetine sagradli podvodni most (tzv. Mostinu) čiji se ostaci i danas vide.

Debeli podvodni bedemi su čuvali grad s mora i bili su klopka za brodove koji su uplovljavali u rijeku. Omišani su jedini znali gdje je uski prolaz kroz koji bi se provlačile sagite. Strani brodovi bi se nasukali na mostinu i bili bi napadnuti od omiških gusara. Smatra se da su na ušću Cetine bile podignute i kule s velikim lanacem koji bi također zaustavio neprijateljske brodove.

Iako ne postoje pisani tragovi tko je i kada gradio ovaj impozantni podvodni most, nedavna arheološka istraživanja koje su proveli Muzej Grada Omiša i Sveučilište u Splitu pokazuju da se radi o složenom i planiranom inženjerskom pothvatu koji je bio avangarda u svoje vrijeme. Mostina je jedinstveni primjer podvodnog obrambenog zida na Jadranu, a ni u svijetu nije pronađena slična građevina. Dio Mostine je nažalost uništen u miniranju 60-ih godina 20. stoljeća kada se gradio novi omiški most na Jadranskoj magistrali.

Ako se vozite ušćem Cetine, usporite brod, zagledajte se u dubine zelene rijeke gdje leži Mostina i zamislite junačke borbe omiških gusara koji su hrabro branili svoj zavičaj i živjeli od mora.

Borbe Omišana i Venecije

Venecija desetljećima nije mogla oprostiti Omišanima prevlast na ovom dijelu Jadrana. Iako su plaćali danak za prolazak Bračkim kanalom, stalno su tražili način kako oslabiti moć Omiša i knezova Kačića. Svaki napad na venecijanske galije su desetljećima dojavljivali Papi u Rim, pri čemu su Omišane prikazivali kao divljake i bezbožnike koji se ne libe napadati brodove koji su kretali u križarske ratove i koji pljačkaju papinu imovinu.

Dugogodišnji apeli Venecije su uspjeli i Pape su pokrenule nekoliko križarskih ratova protiv Omiša. Tome je zasigurno pomogao i nemili događaj kamenovanja splitskog biskupa Rajnerija, poznatog kasnije kao sveti Arnir (jedan od suzaštitnika Splita). Biskup je krenuo braniti zemlje oko kojih je postojao spor. Lokalni ljudi predvođeni Kačičima su ga kamenovali u Poljicima 1180. god. Ovo je dodatno pogoršalo položaj Omišana u papinskim očima. Papinska vlast ih je smatrala bezbožnicima, a Kačići su postali smrtni neprijatelji koje je trebalo slomiti.

Na inicijativu Venecije, pokrenuto je nekoliko papinskih akcija tijekom 13. stoljeća. U ratovima protiv Omiša sudjelovale su obližnje komune Splita, Trogira, Šibenika, zatim grad Dubrovnik te sami kraljevi (npr. ugarski kralj Andrija II). Izmjenjivali su se porazi i pobjede Omiša protiv koalicije komunalnih i papinskih snaga. Omišani su plaćali nametnuti danak, trpili su poraze, gubili brodove (neke su čak morali javno spaliti), ali bi se vremenom oporavili i nastavili ratovati predvođeni novim generacijama Kačića.

Ipak, krajem 13. stoljeća se naslućuje geopolitička promjena na ovom dijelu Jadrana. Nepovoljnim mirom iz 1274. god Omišani su se obvezali platiti odštetu Mletcima, morali su prestati napadati venecijanske brodove i mogli su ploviti samo do visine Riminija. Već u to doba Venecija je dobila pravo imenovati svog predstavnika u gradu. Potomci Nikole Kačića su nastavili napadati galije i obližnje otoke, gusarili su i pružali otpor sve do 1286.-1287. god kada Venecija okuplja veliku međunarodnu koaliciju i sa Šubićima zauvijek slama otpor Omišana.

Tijekom 14. st. gradom vladaju Šubići i nekoliko drugih velikaških obitelji, da bi se početkom 15. st. ostvario stoljetni san Venecije. Godine 1444. Omiš dolazi pod vlast Mletaka koji će gradom upravljati više od 3 stoljeća. Ipak treba naglasiti da je Omiš bio jedna od posljednjih komuna na istočnoj obali Jadrana koja je priznala mletačku vlast nakon što je Ladislav Napunjski 1409. prodao svoja prava na Dalmaciju Veneciji za 100.000 dukata.

Od 15. do kraja 18. st. i propasti Venecije 1797. god, Omišem upravlja mletački plemić s titulom kneza (conte). Venecija je uvažavala određene lokalne specifičnosti Omiša, ali je strogo kontrolirala dvije najunosnije grane: trgovinu i pomorstvo. Grad ostaje stiješnjen između zidina Staroga grada i u stalnom je strahu od Osmanlija koji su u neposrednoj blizini. Glasovi omiških gusara su polako utihnuli, sagite više ne isplovljavaju iz Cetine kao strijele, a Mirabela služi kao promatračnica nekih drugih neprijatelja.

Srednjovjekovna gradska uprava Omiša

Iako su Mlečani nastojali prikazati Omišane kao bezbožnike i divljake, o ustroju srednjovjekovnog Omiša doznajemo iz mirovnih ugovora Kačića sa ostalim gradovima komunama. Općina je imala svog službenog notara. Uređena javna kancelarija je sastavljala ugovore i vodila je pravne poslove komune.

Kačići se u odnosima s ostalim komunama postavljaju kao neovisni vladari koji sklapaju ugovore potvrđene svojim pečatom. Na jednoj od isprava je sačuvan pečat moćnog Nikole Kačića koji pokazuje da su knezovi Kačići samostalno vladali ovim područjem, iako su priznavali vrhovnu vlast kralja Bele IV.

Omišani na čelu s knezovima Kačići nisu bili obična pljačkaška rulja, već dobro organizirana srednjovjekovna komuna koja je znala ratovati, ali i voditi složene međunarodne poslove.

U dokumentima srednjovjekovnog Omiša se koriste tri pisma: glagoljica u crkvenim knjigama, latinica u međunarodnim ispravama i bosančica u svakodnevnim ispravama grada Omiša i u dokumentima iz obližnje Poljičke kneževine. Zanimljivo je da se u Muzeju grada Omiša čuva nadgrobni spomenik kneza Miroslava Kačića koji je pisan na bosančici.

Nasljeđe Kačića

Kačići nisu bili samo hrabri gusari koji su neustrašivo jurišali na strane galije, već drevni hrvatski velikaši, vrsni pomorci, vojskovođe i vješti diplomati koji su dva stoljeća uspješno vladali gradom i prostranom kreževinom koja je obuhvaćala kopno i otoke.

Nakon dolaska Venecije u Omiš, Kačići nestaju iz grada, ali ne nestaju iz povijesti. Javljaju se u 15. st. na području Makarskog primorja koje je nekoć pripadalo moćnoj Omiškoj kneževini, odakle se šire na dalmatinske otoke i Zagoru. Venecija nekim granama iz roda Kačića potvrđuje staro plemstvo i povlastice, te im dopušta gradnju utvrda na Makarskom području. Kroz 17. st. se javljaju brojna prezimena iz plemena Kačića od kojih potječe i glasoviti narodni pjesnik fra Andrija Kačić Miošić, kao i nekoliko dalmatinskih biskupa.

Iako su davno izgubili srednjovjekovnu kneževinu, Kačići ostaju trajno zapisani u kamenu i identitetu Omiša. Najljepša i najduža ulica u Starome gradu koja se proteže od istočnih gradskih vrata do Poljičkog trga i Cetine na zapadu s pravom nosi ime Knezova Kačića. Ova šarmantna ulica je prepuna lokalnih kolorita, dobrih restorana i suvenirnica čije nas kamene stope vraćaju u neka prošla vremena. Dok se penjete na ponosnu Mirabelu s fantastičnim vidikovcem, vi zaista koračate stazama po kojima su hodali omiški knezovi i njihova hrabra družina “naroda Kačića”.

Gdje možete doživjeti omiške gusare

Ako želite upoznati potomke omiških gusara, možete rezervirati izlet na nekom od turističkih brodova koji sve od ranog proljeća, pa do kasne jeseni plove uz Cetinu i kroz splitski akvatorij.

Sredinom kolovoza se organizira tradicionalna “Gusarska bitka” koja uz sudjelovanje velikog broja brodova i kostiminiranih povijesnih postrojbi podsijeća na pobjedu Omišana protiv papine alijanse. Bitka je u proteklih 10-ak godina postala zaštitni znak ljeta u Omišu. U sklopu “Gusarskih dana” Turistička zajednica grada Omiša organizira niz događanja za velike i male. Uz zvuke glazbe, gradom marširaju omiški gusari, djeca sudjeluju u potrazi za blagom, a grad vrvi od znatiželjnih turista koji traže okrijepu u tradicionalnoj “Gusarskoj konobi”.

Bitka se nije održavala zadnjih nekoliko godina zbog izgradnje nove luke, a ovo ljeto je odgođena zbog katastrofalnog požara koji je poharao okolicu grada. Hrabri Omišani su i u ovoj nesreći pokazali veliko srce kada su svojim brodicama spašavali ljude na obali.

Lokalne turističke agencije su odavno prepoznale gusarsku prošlost Omiša. Nude se zanimljive storytelling ture kroz srednjovjekovni Stari grad, kostimirana interpretacija povijesti na tvrđavi Mirabela ispričana kroz vizuru majke kneza Malduka Kačića, povijesni kvizovi, kao i lov na blago omiških gusara za najmlađe.

Nas je posebno zainteresirala izložba koja je do sredine listopada otvorena u samom srcu grada odakle se pruža jedinstveni pogled na zvonik svetog Mihovila, tvrđavu Mirabela i na bijele omiške stijene koje su godinama štitile grad i ispod čijih obronaka se svilo nepobjedivo gusarsko gnijezdo u 12.–13. st.

U “Kući jezika i kulture – Onaion” je u tijeku izložba u stripu “Omiški gusari u doba knezova Kačića”, nagrađivanog strip autora Borisa Talijančića.

Ovu zanimljivu izložbu koja na novi način prikazuje bogatu kulturnu baštinu gusarskog Omiša je organizirala udruga “Prokultura – Opservatorij kulturnih politika” koju vodi agilna dr.sc. Nansi Ivanišević. Cilj udruge je poticati kulturni život u Omišu kroz organizaciju različitih izložbi i radionica. Planirano je da “Kuća Onaion” postane prostor trajnog očuvanja maritimne baštine Omiša kroz uspostavu stalnog interpretacijskog centra koji će pričati stare i nove priče o omiškim gusarima.

Zadivljujuće je pomisliti da je jednom u prošlosti mala kneževina, stisnuta između mora i planina bila protivnik i ravnopravni pregovarač s velikim silama i papinskom državom. Današnji brodovi koje vidite u omiškoj u luci i uz Cetinu oživljavaju duh dobro organizrane pomorske sile koja je znala braniti svoj prostor i koja je podigla jedinstvenu mostinu na dnu brze rijeke.

I zato vas na kraju pozvamo da dođete u Omiš, provozate se u brodovima koji su nasljednici brzih omiških strijela, popnete se na Mirabelu u društvu kneginje Kačić, pogledate zanimljivu strip izložbu, potražite skriveno blago po drevnim kamenim ulicama Omiša i osjetite duh neustrašivih omiških gusara koji su stoljećima vladali ovim dijelom Jadranskog mora i čije je ime ostalo zapisano u vječnosti!

Objava Omiški gusari: priča o neustrašivim gospodarima Jadrana koji su prkosili Veneciji pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Od Klanjca prema Cesarskoj gori i Cesargradu

Okupljamo se u 10 sati na Trgu Antuna Mihanovića u Klanjcu, gdje dan počinjemo dobrodošlicom uz liker i sok od ruže. Nakon toga krećemo prema Cesarskoj gori i Cesargradu, uz priče o kraju, njegovoj povijesti i životu „med bregima“. Predah ćemo napraviti kod planinarskog doma Cesargrad, ostaviti vremena za razgled ostataka srednjovjekovne utvrde, a zatim nastaviti poučnom stazom prema vrhu Japica.

Sedam kilometara „med bregima“

Čeka nas oko 7 kilometara i 300 metara uspona, taman za nekoliko sati pravog planinarenja, ali bez utrkivanja. Staza prolazi šumom, makadamom i asfaltom, a program završava oko 15 sati.

A gdje su ruže?

Čuvamo ih i za završnicu. Po povratku u Klanjec slijedi degustacija proizvoda od ruže, štrukli s pekmezom od ruže i lokalnih proizvoda, a za kraj i jedan gin tonic s ružom. Jer nakon 7 kilometara ipak treba nazdraviti.

Program je namijenjen rekreativcima, parovima i obiteljima s djecom 10+ godina koja mogu pratiti tempo odraslih. Zbog uspona nije prikladan za osobe koje imaju poteškoće s koljenima, kukovima ili kretanjem.

Cijena je 10 € po osobi, a uključuje organizaciju, vođenje, dobrodošlicu, sve degustacije proizvoda od ruže i osiguranje od posljedica nesretnog slučaja. Broj mjesta je ograničen pa je prijava obavezna putme linka

Produžite jesenski dan u Zagorju

A kad ste već u Zagorju, ostanite na ručku ili produžite vikend – ideje za nastavak dana pronađite na stranicama Turističke zajednice Biser Zagorja.

Imate li kakva pitanja? Slobodno nam ih postavite na mail info@lynxandfox.com ili nas nazovite na 091 182 9892. Ako trebate isplanirati izlet ili posjet Gorskom kotaru za vašu grupu, udrugu ili tvrtku ovdje smo za vas. Lynx and Fox – Vaš prijatelj u Gorskom kotaru.

Objava Planinarenje, zagorski bregi i ruže: jesenski izlet koji završava gin tonicom pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Ovogodišnji dan počinje već u 10 sati u Sungeru svečanim otvorenjem Goranske kuće. Nakon otvorenja turistički vlakić vodi posjetitelje do šetnice Stara Karolina, gdje u 11 sati slijedi povijesno-interpretacijska šetnja „Starom Karolinom do šume okusa“ uz koktel i druženje. Oko podneva program se seli u središte Mrkoplja.

Sir i krumpir na goranski način

Na parkiralištu i u Domu kulture od 10 do 17 sati traje program Dana sira i krumpira. U 14 sati slijedi degustacija i ocjenjivanje jela i kolača od sira i krumpira koje pripremaju mještani, a u 15 sati bit će predstavljena Mrkopaljska kuharica. Tijekom dana održava se i radionica izrade sapuna „Šuma mirisnih sapuna“, a za atmosferu će se pobrinuti glazbeni program koji završava koncertom Darka Jurkovića Charlieja, poznatog po istovremenom sviranju dviju gitara.

S Lynx and Fox kroz priče Mrkoplja

U 12:45 sati ispred Doma kulture Lynx and Fox kreće na besplatnu interpretacijsku šetnju „Mrkopalj kroz priče i povijest“. Prošetat ćemo središtem mjesta i kroz priče upoznati Mrkopalj, njegove ljude i događaje koji su ga oblikovali od povijesti mjesta i stare Karoline do razvoja skijanja i života goranskih obitelji. Šetnja je lagana i primjerena svim generacijama, besplatna je i prijava nije potrebna.

Ako tražite ideju za prvu listopadsku subotu, u Mrkoplju vas čekaju goranski okusi, nova Goranska kuća, Stara Karolina, lokalne priče i dobra glazba. Vidimo se!

Imate li kakva pitanja? Slobodno nam ih postavite na mail info@lynxandfox.com ili nas nazovite na 091 182 9892. Ako trebate isplanirati izlet ili posjet Gorskom kotaru za vašu grupu, udrugu ili tvrtku ovdje smo za vas. 

Lynx and Fox – Vaš prijatelj u Gorskom kotaru.

Objava Mrkopalj za prvu listopadsku subotu spaja goranske okuse, priče i Staru Karolinu pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Subota, 26.9. – Dan gljiva i plodova jeseni

Subotu provodimo u Staroj Sušici na 28. Danu gljiva i plodova jeseni, jednom od onih događanja na kojima se stvarno osjeti početak goranske jeseni. U 10 sati ispred Dvorca Stara Sušica možete se priključiti rekreativno-edukativnoj gljivarskoj šetnji. Uz nas će biti i gljivari pa ćemo putem tražiti gljive, učiti o njima, a za svih slijedi i determinacija pronađenih primjeraka.

Po povratku se nastavlja program manifestacije: izložba gljiva, domaći proizvodi, glazba, natjecanje u kuhanju gljivarskih kotlića te gastro show i degustacija jesenskih kotlića u sklopu #šumaokusa. Možete posjetiti i obližnji Centar za posjetitelje „Velike zvijeri“. Kotizacija za šetnju iznosi 15 € za odrasle i 5 € za djecu do 12 godina, a odraslima uključuje i degustaciju, bon za gastro show te 50 % popusta na ulaznicu za Centar „Velike zvijeri“.

Nedjelja, 27.9. – rječice, slapovi ili kameni vidikovci?

U nedjelju za vas se nude dva obilaska u isto vrijeme, a vi birate što vam više odgovara. Ako su vaš izbor voda, šuma i kanjoni, vodimo vas na Zeleni vir i Vražji prolaz stress-free putem koji zaobilazi strmu cestu i strmi planinarski put. Hodamo oko 7 kilometara, većinom laganim i ravnim terenom, do slapa i kroz Vražji prolaz, uz priču o prvoj hidroelektrani Gorskog kotara i predah u Planinarskom domu Zeleni vir. Okupljanje je u Delnicama, početak u 10 sati, a završavamo oko 15 sati. Cijena je 20 € za odrasle i 10 € za djecu.

Ako biste radije malo više planinarskog osjećaja i dobar pogled za kraj, odaberite Mali i Veliki Kamenjak. Ovo je naše planinarenje za početnike: oko 5 kilometara, lagano do srednje zahtjevno, s blagim usponom kroz šumu i pogledima koji se s vrha otvaraju prema Kvarneru. Okupljanje je od 10:15 do 10:30, a izlet traje oko tri sata. Cijena je 15 € za odrasle i 5 € za djecu do 12 godina.

Tri programa, jedan jesenski vikend

Možete nam se pridružiti samo u subotu, samo u nedjelju ili spojiti Dan gljiva i jednu od nedjeljnih tura u cijeli vikend u Gorskom kotaru. Sve detalje i prijave pronađite u našem kalendaru: https://www.lynxandfox.com/kalendar

Imate li kakva pitanja? Slobodno nam ih postavite na mail ili nas nazovite na 091 182 9892. Ako trebate isplanirati izlet ili posjet Gorskom kotaru za vašu grupu, udrugu ili tvrtku ovdje smo za vas: Lynx and Fox – Vaš prijatelj u Gorskom kotaru.

Objava Prvi jesenski vikend u Gorskom kotaru: Dan gljiva, slapovi i pogledi prema Kvarneru pojavila se prvi puta na Turističke priče.