Nekoliko je upitnika u naslovu koji je sam po sebi pitanje, a odgovor na prvu tako jednostavan ali opet toliko kompliciran da trebamo barem pola teksta posvetiti samo naslovu. Pa krenimo redom.
Poznato je već da prazan Poljud rijetko kada možete doživjeti, a ova jedinstvena trkačka manifestaciju u gradu pod Marjanom nam barem jednom u godini daje pravo da protrčimo jednim od najljepših stadiona Europe i stazom kojom su trčali junaci nekih prošlih vremena za vrijeme Mediteranskih igara.
Splićane uhvatiti van kuće ili kvartovskog kafića u drugom mjesecu koji je još i dalje u zimskoj bonaci je teško. Neki sunčan dan ih može izmamiti na šetnju rivom ili Marjanom, ali da ih veliki broj izvuče iz kuća da trče, čak jedne godine po snijegu i temperaturi ispod nule može samo nešto jako dobro, nešto domaće a to je Splitski polumaraton a od 2020. godine i maraton.
Trkačka manifestacija koja je tu već godinama, ali pravim vodstvom dolazi do izražaja među trkačima nakon prelaska s Marjana na ceste splitskih kvartova gdje privuče preko 2000 trkača, i to ne samo domaćih nego i stranih iz svih susjednih zemalja. To je sportski događaj koji jedini u drugom mjesecu skupi više ljudi nego utakmica Hajduka, ali isto tako jedini turistički događaj u Splitu u tom mjesecu.
Trkačima je to prva provjera nakon zimske pauze i dolaskom u Split prvo ga osjete kao turisti. Dva dana prije utrke je expo na kojem se predstavljaju brojni sportski brendovi i preuzimaju startni brojevi ali isto tako je mjesto druženja gdje ćete naći slavonsku rakiju, makedonski sir, raju iz Sarajeva i sve brojnije Talijane i Nijemce koji oduševljeno ali i dalje odmjereno sve to doživljavaju. Brojni turisti/trkači iz susjednih zemalja Slovenije, BIH, Srbije, Makedonije i mnogi drugi taj vikend već si rezerviraju smještaje na nekoliko dana kako u privatnom tako i u hotelskom jer svatko si mora ostaviti malo vremena dan prije ili dan poslije da bude pravi fetivi Splićanin, da sijedi na rivi, upija sunce i ponavlja u sebi „ko to može platit“.
Ali biti Splićanin tada nije lako, barem nam tako organizatori kažu, koji veliki napor ulažu u organizaciju događaja gdje Splićanima morate zatvoriti ceste po cijelom gradu i jednom u godini ih izbaciti iz njihovog balansa.
Kako sam i sam pretprošle godine trčao polumaraton, a od tada se vraćam svake godine na utrku da bih ugostio brojne prijatelje u svom gradu slušam priče i razloge zašto se ti trkači vraćaju. Sve te razloge možemo opisati u jednoj rečenici a ona bi bila „jer je baš sve pravo Splitsko“.
Medalja je u obliku tlocrta palače, službene majice su na mornarske pruge, na polumaratonu prođete sve splitske glavne turističke punktove, Rivu koja je dnevni boravak Splićana, Marmontovu ulicu, Đardin pa dalje sve „brzom cestom“ kojom ulazite u Split, preko škvera, Lore gdje vas straža pozdravlja i gdje trčite kraj brodova HRM-a, pa na Poljud gdje vam je glavna podrška sa zvučnika jedini i neponovljivi Vinko Coce i zadnje kilometre preko Marjana pluća grada, pa zapadnom obalom opet ući u cilj na Rivi, a maratonci dobiju i bonus, trče i Vranjicom ali i najpoznatijom plažom Splita Bačvicama. A za one kojima je to ipak previše je i utrka na 5 km koja opet ima simboliku jer se zove „Trofej Slobodne Dalmacije“.
Trkači sa svojim pratnjama čine porast od čak 10% posjetitelja u veljači nego u godinama kad maraton nije bio na ovoj razini, a pozitivan učinak je i taj da Split s ovim događajem dobiva marketing prije same sezone kada je i najbitniji. Brojni domaći gosti su tada u Splitu, trkački klubovi iz cijele regije dolaze, zadržavaju se dvije noći ili više, a sve više je i posjećenost iz europskih država jer prepoznaju kvalitetu proizvoda, ali najvažnije je da se vraćaju.
Split je oduvijek bia grad sporta, grad koji voli turiste i grad kojeg vole turisti, a sada je i grad kojeg vole i trkači. Maraton je baš ono splitski i koji treba ostati baš splitski jer kako vidjeti prazan Poljud, Splićane da trče i punu splitsku rivu u veljači? Dođite na splitski maraton!
Foto: Facebook stranica – Split Marathon
Foto: Josip Ćorić privatni album
