U ozračju Adventa i paljenja druge svijeće, u Kino dvorani u Trilju na Cetini održana je zanimljiva manifestacija pod nazivom ‘Susret s Fortissom na Cetini’, a povodom 250. obljetnice knjige Viaggio in Dalmazia i 40. obljetnice prijevoda na hrvatski jezik pod nazivom Put po Dalmaciji.
Zanimljivi i kompetentni panelisti, akademski su promišljali i prezentirali svoja profesionalna i životna iskustva uz zaključak da je održivom turizmu potreban i četvrti oslonac, uz ekološki, društveni i ekonomski to je svakako i duhovni…
Službeni dio manifestacije je paljenjem svijeće – za našu Cetinu, otvorila Nada Lapić, predsjednica DU Most iz Trilja, a ulogu moderatora preuzeli smo mr. sc. Snježana Kordun iz Poljičke Republike i ja, humski Hrvat iz Dinarida.
Vrlo zanimljivu kulturno turističku priču započeo je bosanski ilirac Anto Zirdum iz Viteza, dugogodišnji član HKD Napredak, književnik, povjesničar i kulturolog s nizom opservacija koje je iznosio u svojim knjigama te sažeo u novoj Ljubav i osveta u doba Hasanaginice, za koju sam napisao predgovor. Zirdum je kroz ovo djelo sažeo i bit našeg identiteta u Dinaridima, a koji još od ilirskog vremena zovemo Dalmacija. Upravo je slijedio istraživanja i spoznaje pa i objektivne prosudbe Alberta Fortisa koji je prvi progovorio o našem identitetu, naizgled sirovom i tvrdoglavom ali dobroćudnom i gostoljubivom.
U nastavku je i dr. Drago Martinović, komunikolog sa zavidnim kompetencijama i tumačenja odnosa s javnošću govorio o kreiranju imidža kao bitnog faktora za promociju kulture i turizma i njihova međuodnosa na turističkom tržištu, a što je zapravo temelj za storytelling i novu paradigmu održivog turizma… i zapravo glavni put k vrijednosnom brendiranju reciptivne turističke destinacije koji sadržava funkcionalnu, socijalnu i mentalnu 4D dimenziju.
Nakon par citata iz knjiga o baladi Hasanaginice i putopisa s Cetine koje je pročitala domaćica Nada Lapić, svoj akademski pristup obrazlagao je i prof. dr Želimir Dulčić, iznoseći niz primjera iz menadžmenta koji je i predavao na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Iako umirovljenik, prof. Dulčić je vrlo aktivan i preko udruge FOR koji je osnovala grupa entuzijasta za revitalizaciju održivog turizma na otoku Hvaru.
Stručni dio skupa zaključio sam ističući potrebu klasterske suradnje u destinacijskom menadžmentu, a posebno održivom turizmu. Naglasio sam i potrebu akademskog pa i znanstvenog repozicioniranja održivog turizma koji bi uz ekološku, društvenu i ekonomsku trebali sadržavati i duhovnu dimenziju jer je bit svake komunikacije zajedništvo, kako na reciptivnoj destinaciji između dionika, tako i s turistima koji dolaze s emitivnog tržišta.
Skup je pomno pratila i božica Dijana, zapravo princeza iz roda domicilnih vladara Nelipića koja udajom za Hrvoja Hrvatinića postaje dalmatinska Herceguša, a na koncu i bosansko-humskom kraljicom jer se kao udovica udala za kralja Ostoju iz roda Kotromanića. U glazbenom dijelu programa nastupili su cetinski reraši i guslari a sve nazočne oduševio je mali Luka sa zanimljivom guslarskom izvedbom.
A za gastro ugođaj pobrinula se Petra iz Turističke zajednice Trilj koja je počastila nazočne s MARINIM UŠTIPCIMA I SINJSKIM FRITULAMA, POLJIČKIM SOPARNIKOM, DALMATINSKOM KAŠTRADINOM te slasnim čvarcima iz Hrvaca. Sve je zaliveno bijelim Pošipom i crvenim Gardijan vinom iz vinogorja Krolo sa strmih padina Strmendolca uz lijevu obalu Cetine. Skup je završen tradicionalnim gašenjem svijeće s utopljenom korom domaćeg kruha u crno vino i porukom kako se ova svijeća ugasila tako se svako zlo i opačina ugasila.
A uz zaziv Božje pomoći šarolika družina već planira ponovo se sastati o JURJEVDANU, uz bistru Cetinu i čisto dinarsko gorje u suživotu flore i faune i njegova veličanstva DOMAĆEG ČOVIKA I GOSTA, zvao se on turist ili putnik namjernik. A sve je prije više od dva stoljeća otkrio znameniti A. Fortis, i možda nesvjesno udario najčvršće temelje održivom turizmu u Dalmaciji, pa ga valja slijediti i osvijetliti njegove tragove.
