Neustrašivi Maribor, taj stari grad koji se prkosno diči ne samo svojom poviješću i kulturom, već i svojom strašću prema nebu, kroz našu priču pretvara se u arenu uzbuđenja i akcije! Nebo nad Mariborom otvara se kao pozornica za hrabre istraživače nebeskog svoda. Saznajte kako su prvi nebeski akrobati, balonari i letači zajedno s drugim istomišljenicima pokrenuli pravu malu revoluciju u zraku. Mariborsko nebo postalo je njihova beskrajna pozornica, a građani su sa entuzijazmom pratili njihove nebeske pustolovine.
Kroz gradsku priču mariborskog pripovjedača i interpretatora Vida Kmetiča otkrijte kako je ta pozornica postala gradsko središte oduševljenja! Ova priča o letenju iznad Maribora nije samo priča o hrabrosti i akciji; to je priča o ljudima koji sanjaju velike snove i slijede svoje strasti do kraja svijeta.
Vid Kmetič predstavlja leteću priču: Nebo nad Mariborom
– Premda su naši građani bili skoro posvuda teško podložni modernim pokretima, posebno za sport, Mariborčani su činili časnu iznimku u tom pogledu. Bili su otvoreni za sve novo, i sami su nastojali doprinijeti općem napretku. Ova dobra osobina Mariborčana očuvala se do današnjeg dana i donijela mnogo dobra našem gradu. Tako je zapisao Franjo Pivka, mariborski fotograf i pilot, o Mariboru na početku dvadesetog stoljeća.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, letenje je nedvojbeno smatrano najmodernijim pokretom. Još prije nego što su zrakoplovi započeli svoje letove, nebeski akrobati već su stvarali živahnu atmosferu na mariborskom nebu. Prije Prvog svjetskog rata, mariborske novine nazivale su Maribor gradom avijatičara i vidjele ga kao buduće središte avijacije u Austro-Ugarskoj Monarhiji.
Mariborski balonari i adrenalinske avanture prvih letova
Prvi pokušaji letenja balonom u Mariboru navodno su se događali već u tridesetim godinama 19. stoljeća, a prvi pisani dokazi o tome datiraju iz 1889.
Te godine, češki artist je stigao u Maribor sa svojim balonom Montgolfier. Na Ljudskom vrtu izvodio je svoje akrobatske točke, koje su ostavljale bez daha tisuće znatiželjnih Mariborčana. Na posebnu konstrukciju pričvrstio je svoj balon i ispod njega zapalio vatru. Napunjen toplim zrakom, podigao se do otprilike pedeset metara, a ispod njega visio je na trapezu umjetnik i izvodio svoje riskantne atrakcije. Tijekom cijele predstave, ogroman otvoreni kišobran visio je iznad balona. Publika se pitala je li možda namijenjen zaštiti od moguće kiše. Tajna je otkrivena tek na kraju akrobatskog nastupa. Kada se zrak u balonu počeo hladiti i balon počeo padati prema tlu, umjetnik je brzo sklopio kišobran, odskočio i sigurno se spustio na tlo s njim.
Oduševljenje je bilo naravno neopisivo, i “mladog čudotvorca” odmah su zamolili da se vrati iduće godine. Držao je riječ, a skupina okupljenih je bila još veća i još više oduševljena nego prethodne godine. Dogovorio se s mlađim Mariborčanima da ponovno dođe i da zajedno grade balone.
Nažalost, tu namjeru spriječila je tragična nesreća koja se dogodila samo nekoliko dana nakon njegovog drugog posjeta gradu. Na jednom od nastupa u Donjoj Austriji, kišobran kojim se spuštao s balona zapleo se u uže i češki umjetnik pao je na tlo. Slomio se i ubrzo nakon nesreće preminuo. No, među mladima je ostala želja za letenjem, budući nebeski akrobati strastveno su pratili razna predavanja o letenju i filmove o uzlijetanju balona. Prikazivani su bili u pokretnom gradskom kinu otvorenom 1896. godine.
Nebeski akrobati u letećoj kruški i vatreno opasna mladenačka kreativnost
Dodatni interes u Mariboru potaknuo je događaj 9. kolovoza 1909. Tog su dana nadvojvoda Petar Ferdinand i Josip Ferdinand uzletjeli balonom u Klagenfurtu. Prvo su ih nosili zapadni vjetrovi dolinom rijeke Drave do Mute, gdje su pokupili potporučnika Königa. Zajedno su nastavili let i prema večeri spretnim manevrima sletjeli su u blizini naselja Ruše.
Brojni domaćini pomogli su pričvrstiti balon za tlo, a u Maribor su poslali izaslanike da priopće vijest i dovedu vojnu pomoć. No, Mariborčani su već prije promatrali slijetanje “leteće kruške”. Gotovo cijeli Maribor s radoznalošću se uputio prema Rušama kako bi srdačno pozdravio atrakcije koje su im spremili nebeski akrobati. Navodno, takvu masu ljudi Ruše do tada još nisu vidjele.
Prilikom ovog slijetanja, okolica Maribora pokazala se kao vrlo pogodno mjesto za letove balonima. Vojne su vlasti uskoro započele pregovore s gradskom upravom o opskrbi plinom za punjenje balona. Na početku, ti razgovori nisu donijeli željeni uspjeh, a tek je 1912. godine, posebno zahvaljujući tadašnjem referentu za gradski plinarni sustav, Ludviku Zinthaueru, postignut dogovor.
Slijetanje “leteće kruške” u Rušama najviše je potaknulo maštu mladih. Po cijelom gradu izrađivali su male balone od papira i ispod njih vješali limene kutije s petrolejom. Kad bi ih upalili, topao zrak bi podigao modele u zrak. Tako je nebom iznad Maribora često letjelo na desetke malih svjetiljki. Sve dok policija nije zabranila tu aktivnost. Naime, jedan od tih balončića pao je na kuću na Koroškoj cesti i izazvao požar.
Macher i Margareta lepršali su ispod beskrajnog neba
8. lipnja 1912. na inicijativu tadašnje udruge za zrakoplovstvo u Štajerskoj, balon imena Erzherzogin Margarete stigao je vlakom u Maribor. Prvotno su planirali napuniti ga plinom u gradskoj plinari, no taj se plan pokazao neizvedivim. Stoga su odredili “balonarsku bazu” na sajmištu pokraj gradske klaonice, gdje su od plinare položili posebnu plinsku cijev.
Sutradan, iščekivanje je doseglo vrhunac u gradu, jer su nebeski akrobati zaista pripremali nešto spektakularno. Već u šest sati ujutro počelo je punjenje balona. Uz stajalište željezničke pruge pored sajmišta okupilo se mnoštvo znatiželjnih ljudi, tako da su čak morali zaustaviti željeznički promet.
Kada je Margareta bila napunjena, u 10:00 sati uz zvukove vojnog orkestra i glasne povike okupljenih Mariborčana, počeli su otpuštati užad kojima je bila vezana za tlo. Međutim, vojnici su bili nešto nespretni u tom pothvatu. S jedne strane, užad su otpustili prekasno, balon se nagnuo i vjetar ga je počeo nositi prema obližnjem drvetu. Na užas svih prisutnih, gondola s pilotom balona, nadporučnikom imena Max Macher i još četiri putnika, zapela je u krošnju. Ipak, nomen est omen, zar ne? Znanje i prisebnost nadporučnika su zaslužni što se prvi mariborski let Margarete nije završio tragično.
Vještim je manevrom balon izbavio između grana i polako ga podigao na visinu od oko 800 metara te odletio prema jugu. Sletjeli su u blizini Slovenskih Konjica. Nakon tog prvog leta, Nadvojvotkinja Margareta se još nekoliko puta podigla u mariborsko nebo. U gondoli su se nadporučniku Macheru mogli pridružiti i putnici koji su platili vožnju. Unatoč prilično visokoj cijeni od 180 kruna, interes za letove bio je izuzetno velik. Ne samo među muškarcima. I dame su željele letjeti.
Oh Macher, taj nebeski zavodnik u srcima Mariborčanki!
Iako je vrijedno napomenuti kod potonjih da ih je barem jednako kao sam let iznad Maribora vjerojatno privlačio neustrašivi i zgodni nadporučnik Macher. Mnogi uzdasi i blistavi pogledi nježnijeg spola navodno su bili usmjereni više prema njemu nego prema Margareti. Možda se zbog toga neka gospoda više nije htjela voziti zajedno s damama. Protivljenje oko toga bilo je čak tako ozbiljno da su morali u vrijeme kada je balonarska sezona tek počela (sredinom kolovoza) otkazati sve daljnje letove. Balon su prevezli u Beč i tamo je Margareta dočekala prvi svjetski rat.
Nebeski akrobati odveli su Štajersku do Baltika
Interes za letenje u Mariboru nije opadao; novine su ga čak nazvale gradom avijatičara. Zato je već sljedeće godine udruga za zrakoplovstvo u Štajerskoj namjeravala kupiti vlastiti balon. Nakon nekoliko mjeseci ispitivanja, odlučili su se za srednje velikog s volumenom od 1200 m³ (Margareta je imala 2200) i stigao je u Maribor 2. listopada 1913. Tri dana kasnije, nadporučnik Macher obavio je probni let s njim, a 19. listopada balon su krstili i s njim poletjeli do Gleisdorfa. Nazvavši novi balon Steiermark (Štajerska), balonarski letovi postali su redovita pojava u Mariboru. Kao da su nebeski akrobati uvijek bili dio njegove panorame! Max Macher postao idol svih Mariborčana (i naravno Mariborčanki).
12. studenog nepobjedivi pilot izveo je i prvi noćni let. Te večeri puhao je snažan sjeverni vjetar, i balon je ubrzo nakon polijetanja odnio prema sjeveru. Sljedećeg dana u grad je stigao brzojav, javljajući da je Štajerska sigurno sletjela u sedam sati ujutro na rusko-njemačkoj granici blizu Baltičkog mora. Već samo dva dana kasnije, nevjerojatni Macher sudjelovao je u balonarskom “lovu na lisicu”, koji je organizirao bečki automobilski klub. Na tom natjecanju, naravno, zauzeo je pobjedničko mjesto.
Štajerska je zimovala u hangaru gradske klaonice, kojeg je grad stavio na raspolaganje udruzi, a sljedeće godine podigla se samo jednom. Tada ju je upravljao dr. Flicker, ali prilikom slijetanja blizu hrvatske Koprivnice balon je malo oštećen. Popravci su se odužili, a nove letove spriječili su pucnjevi Gavrila Principa u Sarajevu i početak Prvog svjetskog rata.
Neka vas nebeski akrobati provedu kroz druga nevjerojatna poglavlja mariborskih priča!
Dok putujete s nama kroz zračne prostore, ne propustite priliku istraživanja nevjerojatnih lokalnih priča koje oživljavaju duh našeg “izabranog grada” – Maribora! Otkrijte ljepotu Gradskog parka iz žarko zelenih perspektiva! Upoznajte se s avanturama velikog izumitelja koji je svoje dane proveo u našem gradu, samo da bi bio protjeran u rodni Gospić. Sve ove originalne gradske priče, zajedno s mnogim drugima koje ćemo vam otkriti u budućnosti, duboko su ukorijenjene u lokalni karakter Maribora. Dobro nam došli na jedinstvena storytelling iznenađenja!
