Dok su se u hotelu Osijek dijelile kapice, priznanja i komplimenti iz najutjecajnijeg europskog gastronomskog vodiča, činilo se kako je cijela Slavonija i Baranja na trenutak stala pred vlastitim ogledalom. A u tom ogledalu više nema provincije, nema kompleksa kontinenta i nema one stare priče kako se “pravo” jede samo uz more. U Osijeku je i službeno potvrđeno ono što svi koji lutaju ovim ravnicama već godinama znaju – istok Hrvatske postao je ozbiljna eno-gastro regija Europe.
Gault&Millau ove je godine po prvi put objavio posebno izdanje vodiča posvećeno Slavoniji, Baranji i Srijemu. Na čak 236 stranica nalazi se 109 preporučenih adresa – 40 restorana, 43 vinarije te 26 proizvođača hrane i destilata. Nije to samo turistička brošura. To je svojevrsna potvrda identiteta jednog prostora koji je desetljećima hranio druge, a tek sada ozbiljno počinje hraniti vlastitu reputaciju.
Jedan od laureata je i Obiteljski podrum Zajec iz Zmajevca – koji se od poprišta dodjele nagrada nalazi nekoliko desetaka kilometara sjevernije, među surducima Zmajevca, u podrumima ukopanim u zemlju i u ljudima koji su Baranju odabrali onda kada je mnogi nisu birali. Naizgled tiha priča. Bez velikih PR kampanja. Bez agresivnog marketinga. Ali upravo takve priče Gault&Millau danas pokušava pronaći i izdvojiti – mjesta gdje vino nije proizvod nego nastavak obiteljske biografije.
Povratak iz Njemačke i priča koja je rasla zajedno s Baranjom
Prije gotovo devet godina, još 2017., pisao sam o Zajecima. Tada je priča zvučala gotovo nevjerojatno – u vremenu kada su ljudi masovno odlazili u Njemačku, jedna se mlada djevojka s roditeljima vraćala iz Njemačke u Baranju kako bi vodila malu obiteljsku boutique vinariju. U toj priči nije bilo glamura. Samo tvrdoglave ljubavi prema kraju iz kojega su mnogi odlazili. Poslije je i ostatak obitelji došao u Baranju, a potom se obitelj i proširila.
Danas, gotovo desetljeće poslije, vidi se koliko su takve priče bile važne za novo lice Baranje.
Baranja kao regija autentičnog hedonizma
Jer Baranja više nije samo jednodnevni izlet na fiš i čobanac. Više nije ni egzotika za vikend-turiste iz Zagreba. Ona postaje regija autentičnog hedonizma. Mjesto gdje vrhunsko vino nastaje u podrumima uklesanim u brdo, gdje se uz graševinu još uvijek priča polako i gdje gost nije broj stola nego čovjek kojeg domaćin želi upoznati.
Upravo zato nije slučajno da Gault&Millau u svom novom regionalnom vodiču naglasak stavlja ne samo na restorane nego i na male proizvođače, obiteljske podrume i OPG-ove. Jer gastronomija istoka Hrvatske ne počinje na tanjuru. Ona počinje u polju, u vinogradu, u pušnici i u podrumu.
Dok sam nekoć hodao zmajevačkim surducima, imao sam osjećaj da Baranja posjeduje nešto što moderni turizam očajnički traži, a rijetko gdje pronalazi – iskrenost. Ovdje još uvijek možeš sjediti na staroj bačvi pretvorenoj u stol, piti vino iz podruma koji izgleda kao scena iz nekog srednjoeuropskog romana i razgovarati s ljudima koji vino ne prodaju kao lifestyle, nego kao dio vlastite obitelji.
Dodjela nagrada u Osijeku zato nije samo još jedna svečanost s logotipima i fotografiranjem. Ona je simboličan trenutak u kojem je eno-gastro scena Slavonije i Baranje dobila ono što joj je dugo nedostajalo – ozbiljnu međunarodnu validaciju.
Najveća vrijednost skriva se daleko od reflektora
A možda je najljepše u cijeloj priči to što najveći aduti regije nisu nastali planski. Nisu ih osmislili marketinški stručnjaci. Nastali su iz tvrdoglave ljubavi ljudi prema zemlji koju nisu htjeli napustiti. Jedan od tih aduta je definitivno i Obiteljski podrum Zajec iz Zmajevca.
I zato, kada danas svi pišu o kapicama, trofejima i vodičima, vrijedi se sjetiti da je prava vrijednost Baranje oduvijek bila skrivena malo dalje od reflektora – u podrumima poput onoga obitelji Zajec, gdje vino još uvijek ima okus doma, a hedonizam nije pomodarstvo nego način života.
