Otmić je utvrda za koju je malo tko čuo, a još manje ju je posjetilo. Imaju zato jako dobri razlozi. Prvi je što je Otmić jako davno napušten, prije više od 400 godina. Drugi je što je duboko u šumi, postrani čak i šumskih puteva, a naći ćete ga ucrtanog tek u jednoj karti – “vojnoj specijalki” iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Stoga je izlet na staru utvrdu prava avantura.
Za doći u Otmić iz Karlovca najbolje je ovako: vozite po D-1 prema Plitvicama i kod benzinske pumpe u Tušiloviću skrenite prva lijevo prema Topuskom. Kad dođete u Vojnić, preko puta autobusne stanice je Cafe Bar Choco. Tu popijete kavicu, malo popričate sa svojim suputnicima i simpatičnom vlasnicom Željanom. Možete „trgnuti“ nešto jače, ako smatrate potrebnim. Pivu nemojte, jer vas čeka težak uspon, ali je sasvim ok da je „mrknete“ u povratku.
Onda natrag u aute pa na put prema Velikoj Kladuši. U Johovu skrenite desno, pa preko Dunjaka nastavite prema Klokoču. Kod putokaza za Kestenovac skrenite desno, spustite se u dolinu Gline vozite do kraja asfalta, pa onda još nekih pola kilometra po makadamu sve dok s lijeve strane, tik uz cestu ne ugledate mostić.
To je stari granični prijelaz iz Hrvatske u Tursku Hrvatsku. Putovnica vam ne treba. Ali bi bilo najbolje da parkirate s „naše“ strane, jer vas s druge čeka močvarni teren.
Pređite preko povijesne granice, odnosno sada samo mostića i hodajte do potočića, pa malo uz potok dok ne dođete do manjeg mosta, a onda desnom stranom tog istog potoka sve do njegovog izvora iznad kojega ćete vidjeti put koji vodi u šumu.
Kad uđete u šumu držite se toga puta nekih stotinjak metara pa prijeđite na lijevu stranu preko šumskog potoka. Da je vrijeme za prijelaz vidjet ćete i po tome što je u koritu potoka puno kamenja. To je, kasnije smo zaključili, materijal utvrde Otmić koji se skotrljao nakon rušenja.
Nastavite šumskom cestom uzbrdo sve do odvajanja lijevo. Iako „glavni“ put nastavlja pravo, skrenite lijevo i nakon nekih 100-200 metara doći ćete do ostataka Otmića.
Šturi su podaci o utvrdi i obitelji Otmić. Otmići su pripadali plemenu Klokočkom, a nakon podjele na plemiće jednoselce koriste se svojim imenom. Povijest pamti Juraja i Antuna Otmića koji su potpisnici Cetingradske povelje iz 1527. godine kojom je Ferdinan Habsburški izabran za hrvatskog kralja. Krajem 16. stoljeća utvrda pada u turske ruke i od tada je napuštena.
Zanimljivo je da je Otmić sve do kraja 18. stoljeća potpadao pod Osmansko carstvo, a na karti Karlovačkog generalata iz 1774. cijelo područje desne obale rijeke Gline, dakle i utvrda, nalazi se na dijelu označenom kao Turska Hrvatska (Türkisch Croatien).
Prema osobinama gradnje povjesničari pretpostavljaju da je Otmić sagrađen otprilike u isto vrijeme kad i utvrde Barilović i Zimić, odnosno u sredinom 15. stoljeća.
Radi se o manjoj utvrdi. Središnja branič kula je široka oko devet metara i u visini je dva kata, ali je moguće da je imala još jedan pod kosim krovom. Zid je debeo nešto manje od metra. Kula je postavljena ekscentrično u odnosu na središnji zidani objekt te na vanjski opkop (bedem) koji je vjerojatno bio pod drvenim palisadama iako na njemu ima i kamena, a možda i mješovito drveno i zidano.
Sudeći prema razlici u kosinama središnje razine pretpostavljamo da je ulaz u gornji dio bio s istočne strane.
I to je otprilike to. U povratku doma, navratite na onu pivu koju niste popili kod Željane…
Fotografije: Tomislav Beronić
