Hrvatska kao turistička destinacija je već poznati brend na svjetskoj sceni koja se mijenja iz dana u dan i nešto što je bilo atraktivno jučer ne znači da će biti atraktivno i sutra. Trenutnu lokalnu ponudu ne treba puno mijenjati već je treba nadograditi, nadopuniti i usmjeriti na nove kvalitetne proizvode tj. spojiti ono što već imamo i uz to dodati još jednu aktivnost koja je sve popularnija, a to je trčanje.
Tko su trkači, kako im prilagoditi već popularne hrvatske destinacije kao što su Dubrovnik, Split, Pula, NP Plitvička jezera ili regiju Istru i koje benefite imamo od trkača? Da li je moguće preprodati još jednom naše ljepote i ispuniti „sezonske rupe“ trkačima koji su trenutno tip turista koji je u porastu i koji su vrlo traženi u svim turističkim zemljama svijeta?
Foto: du-motion.com
Nekoliko hrvatskih trkačkih manifestacija nam može dati odgovore o ponašanju i potrebama trkača. Istaknuo bi jedan koji se pozicionirao na sam vrh ponude trail utrka u svijetu, a to je 100 milja Istre. Startala je 2013. godine sa samo 237 trkača, a trudom, radom i naporima organizatora i lokalne turističke zajednice sada je jedna od svjetski poznatih utrka koja broji 2000 + trkača iz cijelog svijeta. Zašto je potrebna Istri koja je već pozicionirana u nekoliko niša turizma? Jer joj daje širinu ponude, dovodi trkače koji su odlični promotori turizma po društvenim mrežama i po svojim trkačkim krugovima, zadržava trkače koji se nekoliko dana prije i nekoliko dana nakon utrke ponašaju kao obični turisti koji će iskoristiti gastro ponudu, ponudu dnevnih izleta, otići do povijesnih lokaliteta i posjetiti gradove koji nisu direktno vezani za samu utrku. Zahvaljujući ovom odličnom trkačkom proizvodu utrke Istra se brendira na još jednoj svjetskoj sceni i ponovno se nalazi na samom vrhu.
Lako je onda zaključiti da su trkači isto tako i turisti, ali trebamo spoznati da su trkači puno vrjedniji turisti od npr. turista s cruisera. Trkači posjećuju destinaciju neovisno o sezoni, pritom borave minimalno 2 noći, uz to su i dobri potrošači koji će prije i nakon utrke svratiti u restorane, popiti pivu i proslaviti medalju, kupiti suvenir, a ukoliko im se sviđa destinacija i organizacija utrke, zasigurno će se ponovno vratit. Kao primjer odlične organizacije je Dubrovnik polumaraton koji svim trkačima u sklopu trkačkog paketa nudi ulazak za brojne muzeje i lokalitete, ulaznicu za zidine i žičaru te startni broj za utrku. Isplati se biti trkač.
Hrvatskoj su podjednako važni i strani i domaći trkači. Domaći trkači su ono što nam je najvrijednije u ponudi jer oni su vodiči svim stranim trkačima, oni su im domaćini koji će ih otvorenog srca ugostiti u svojim apartmanima, pokazati im najbolje od mjesta u kojem se nalaze i otkriti im razne tip&triks jer tko bolje poznaje potrebe trkača od samog trkača.
Naravno nije dosta samo lokacija i atraktivnost, potrebna je vrhunska organizacija, veliki trud kako dodatno obogatiti ponudu, sinergija turističkih zajednica, hotela i lokalne zajednice koju treba uključiti da budu ono najvažnije trkačima, a to je podrška uz cijelu stazu i dobar domaćin van staze.
Odlaskom na velike i važne europske utrke poput Berlin maratona koji je jedan od šest najvećih svjetskih maratona pa do sudjelovanja u Nice – Cannes maratonu, odlično organiziranoj 42 km dugoj utrci uz Azurnu obalu uvidio sam da i oni veliki kojima nije potrebna dodatna promocija jer su već itekako prepoznati na svjetskoj razini ipak dodatno ulažu u svoju vidljivost i tako obogaćuju svoju scenu. Mišljenja sam da ulaganjem u ovaj tip turizma možemo i sami biti na vrhu ponude u Europi jer na malom području možemo trkačima ponuditi raznolikost trčanja po srednjovjekovnim zidinama, brdima Istre, nacionalnim parkovima ili po centru velikih gradova poput Zagreba ili Splita.
U sljedećim blogovima ćemo protrčati kroz poznate i manje poznate utrke i trkačke kutke i navesti trkače da budu turisti i turiste da budu trkači jer Hrvatski turizam sigurno ima i u tom segmentu štošta ponuditi.
