Blato na Korčuli je dobilo ime po periodičnom jezeru koje se nalazilo na mjestu današnjeg Blatskog polja između Blata i Vele Luke. Melioracijom je jezero isušeno, ali mjestu je ostalo ime – Blato. Blato kao jedno od najstarijih mjesta smješteno u unutrašnjosti otoka bilo je sigurno zaklonište u slučaju gusarskih napada. Ne samo da je naselje imalo važan strateški položaj, već je bilo smješteno u blizini plodnih polja upravo zahvaljujući spomenutom jezeru koje bi zimi poplavilo, a ljeti presušilo i time osiguralo plodnu dolinu na kojoj se sijalo žito.
Kako se korčulansko gospodarstvo u prošlosti temeljilo na poljoprivredi, čije je središte bilo Blato, tako su i brojni plemići živjeli upravo tu. Izvan grada Korčule zaštićenog zidinama živjeli su u kaštelima i utvrđenim kućama najčešće u obliku kule, koje se i danas mogu vidjeti.
Blatsko plemstvo i pučani sastajali su se u loži na prostranom trgu ispred crkve. Današnja loža sagrađena je 1700. godine, a zamijenila je staru koja se spominje već u 15. stoljeću. Zvonik ispred crkve sagrađen je u 18. stoljeću, a puškarnice u njegovim zidovima svjedoče da se i on koristio za obranu.
Jezero je početkom 20. stoljeća isušeno velikim melioracijskim radovima, kada je i prokopan tunel do mora ukupne dužine 2 240 metara. U to vrijeme sagrađeni su lukobran i riva u obližnjoj uvali Prigradici koja je bila izvozna luka za blatsko vino.
Meje dužine ekvator i pol
Blato je tada proizvodilo više od 1 000 vagona tržišnih viškova vina, a svjedoci prostranih vinograda su jedinstveni spomenici ljudskom radu – suhozidi ili “meje”. To su zidići građeni od prirodnog kamena koje možete vidjeti po svim okolnim blatskim brežuljcima. Njihova je svrha bila zadržati male količine obradive zemlje da ih ne bi odnijeli kiša i vjetar.
Procjenjuje se da ukupna duljina suhozida na samom području općine Blato prelazi duljinu opsega Zemlje i iznosi približno 60 000 kilometara, odnosno ekvator i pol dužine.
Kilometar dug drvored Lipa
Ono što ćete prvo zapaziti u Blatu je čarobni drvored lipa Zlinje koji se proteže čitavom dužinom mjesta. Ovaj drvored je dug jedan kilometar i drugi je najduži drvored lipa u Europi odmah nakon čuvenog berlinskog Unter den Linden.
Zanimljivo je kako je glavni “razlog” zašto su blaćanske Zlinje toliko široke upravo “tonoto” što je blatski naziv za veliku mrežu pletenu od tanjeg jutenog konopca koja je služila za osiguravanje tereta na leđima magaraca i da se dva magarca u biti mogu mimoići sa tim teretom na leđima ispod današnjih Zlinja.
Zlinje se službeno zove 1. ulica, i nitko ne zna koji je pravi razlog što ulice u Blatu imaju brojeve, a ne imena, ali svakako i ovaj podatak čini ovo malo mjesto još dodatno posebnim.
Naslovna fotografija: TZ Blato
