Nađete li se u Baranji u pokladne dane, ne propustite doživjeti Petaračke buše. Buše su tradicionalne “strašne” maske slične zvončarima u Primorju, baukačima u selu Turčišću u Međimurju i Krampusima u Alpama. Buše – ponegdje ih zovu i bušari – maskirani su ophodnici koji u vrijeme poklada obilaze sela istočne Slavonije i Baranje, ali i hrvatska sela u Mađarskoj. Riječ buša i dolazi iz mađarskog jezika, od imenice busa, što znači debela glava.
Oprava im je različita – izvorna narodna nošnja obogaćena zimskim kožuvima, kožušcima, sardomama i ćurdijama. Odjevni predmeti okrenuti su naopako, glave pokrivaju ružnim maskama koje predstavljaju životinje i druga strašila, a proizvode poprilično buke svojim klepkama, trubama i klepetaljkama. U istočnoj Slavoniji i Baranji buše se pojavljuju i u drugim, ne-pokladnim prigodama – primjerice kao nepozvani posjetitelji na svadbama i na svinjokoljama.
Lipe i strašne buše
U Baranji običaji razlikuju dvije vrste buša – lipe buše i strašne buše. U lipe su se buše spremale djevojke, momci, mlade žene i muškarci, u najsvečanije ruho – svoje ili ruho suprotnog spola. Odijevale bi se svilene ili baršunske suknje, odnosno lače, a umjesto papuča nose cipele ili čizme. U lipe buše spadaju i konjanici, mahom muškarci koji u skupinama jašu selom. U rukama nose sablje, a i oni su odjeveni svečano – u svilene košulje, lače šikovima i čizme.
U strašne se buše spremaju samo muškarci, najčešće stariji momci i veseljaci. Odjenu bijele gaće oplatnjare od grubog domaćeg tkanja, pa ih napune slamom i stegnu obojcima i opancima. Velike kožuve koje nose izvrnu runom prema van, a glavu pokriju velikim šubarama. Opasani su remenjem, lancima ili užima od rogoza na koje se povješaju zvonca klepke, u rukama nose drvene sablje, štapove ćule, vile, kastrole, škrebetala ili kravlje rogove, a oko vrata ovjese vijence crvene paprike ili bijelog luka.
Postoji nekoliko legendi o bušama. Jedna legenda kaže da su buše svojom bukom i galamom tjerale Turke s ovih prostora. Prema drugoj legendi strašne buše tjeraju zimu i prizivaju proljeće, a sve u duhu šale i zabave koja je karakteristična za vrijeme poklada.
Petaračke buše dio su autentične baranjske turističke ponude, a u Mađarskoj su Baranji kao nematerijalna kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a.
Baranjski pokladni običaji sačuvali su mnoge arhaične tradicijske elemente, a tradicija buša koja je stara više stoljeća njeguje se i danas. Petaračke buše održavaju se u Baranjskom Petrovom Selu, u narodu zvanom i Petarda, pa otuda i naziv manifestacije.
Četiri dana zabave i slavlja
Za vrijeme trajanja Petaračkih buša selom hodaju velike povorke, pali se fašnik, a bude tu koješta i za pojesti i za popiti. Uz neizostavne pokladne krafne, peče se i vol na ražnju, a večeri završavaju zabavama uz tamburaše.
Manifestacija se održava kroz četiri dana – male buše, lipe buše, strašne buše i zadnjeg dana lipe i strašne buše. Povorke svakoga dana prolaze kroz naselje, a posljednjeg dana pali se fašnik, peče vol te tjera zlo i zima. Također, neizostavne su i krafne, rakija, vino te zabava uz tamburaše.
Lipe buše ove godine su se održale 2. ožujka, i lipe i strašne su u glavnoj ulozi danas, 3. ožujka, a posljednji, glavni dan kada će se svima predstaviti samo strašne buše, bit će 4. ožujka 2025.
Foto: Dubravko Franjin, izvor: TZ Baranje
