Lišće koje je otpalo s grana, grablje i mašta dovoljni su da gradski park postane prostor za umjetnost. Osječki umjetnik Nikola Faller i ove jeseni donosi drukčiji pogled na prizore preko kojih u svakodnevnoj šetnji često ne uočimo.
Žuto, smeđe i crvenkasto lišće obično doživljavamo kao jesenski tepih pod nogama. Za Nikolu Fallera ono je materijal od kojeg nastaju radovi na otvorenom, povezani s prostorom u kojem su stvoreni i vremenskim prilikama koje ih postupno mijenjaju.
Osijek će početkom studenoga ponovno biti mjesto takvog susreta prirode i umjetnosti. Od 2. do 7. studenoga 2026. u Perivoju kralja Tomislava, bivšem Parku kulture, najavljeno je jesensko izdanje umjetničkog ciklusa „Četiri godišnja doba”.
Park kao prostor za stvaranje
Fallerov projekt „Četiri godišnja doba” povezuje umjetnost sa zelenim gradskim površinama. U njegovu su središtu prirodni materijali i mogućnost da se poznati prostor doživi na nov način. Projekt je urbana interakcija u kojoj djeca, mladi i umjetnici kroz različite aktivnosti oplemenjuju prirodne prostore.
Jesensko grabljanje lišća dio je dugogodišnje priče, Grad Osijek još je 2017. zabilježio Fallerove radove u Perivoju kralja Tomislava, opisujući ciklus koji kroz godinu obuhvaća skulpture od snijega, košnju trave te crteže i skulpture od pijeska. Materijal se mijenja zajedno s godišnjim dobima, pa svaki dio projekta dobiva vlastiti izgled i ritam.
Jesensko izdanje projekta može se shvatiti i kao poziv na pažljiviju šetnju gradskim parkovima. Lišće koje se skuplja uz stazu, razlike u njegovim bojama i površina između stabala odjednom postaju dijelovi moguće kompozicije po uzoru na japasnke zen vrtove. Finale projekta otvorenje 7. studenog uveličat će, osim radova nastalih u lišcu, i plesne koreografije osječkog studija Shine.
Umjetnost koja prihvaća prolaznost
Land art je umjetnost koja nastaje u krajoliku i u odnosu s njim. U Fallerovu jesenskom izdanju prirodni materijali postaju privremene instalacije u javnom prostoru, dostupne pogledima prolaznika, a upravo je prolaznost je važno obilježje.
Takav rad nema stalan izgled. Lišće se pomiče, vlaži i suši, a vremenske prilike sudjeluju u njegovoj promjeni. Upravo ta mala neizvjesnost taj prizor koji zateknemo, dio je jednog neponovljivog trenutka. Neka to bude razlog da tijekom šetnje zastanemo i pogledamo kako je rad uklopljen među stabla, primijetimo od čega je sastavljen i otkrijemo koliko se mogućnosti skriva u materijalu koji svakodnevno viđamo.
Ako ste planirali izlet u Osijek park je lokacija koju vrijedi posjetiti, a dovoljno je nekoliko koraka izvan uobičajene rute da ono što nam je pod nogama postane razlog zbog kojeg smo zastali.
