Težnja svakog proizvođača, kreatora ili pružatelja stanovitih usluga na tržištu je postići stanovitu originalnost, a ako je moguće i izvornost što uz kvalitetu čini i temeljni identitet, koji se uz kreiranje imidža, prodaje na tržištu kroz stanovitu cijenu.
Suvenirnica s krajiškim proizvodima
I upravo je cijena, kao vrijednosna kategorija najčešće mjerilo uspjeha ili rentabilnosti određene gospodarske aktivnosti pa i u turizmu.
Česta tema stručnjaka praktičara pa i onih akademskih kreatora pravaca razvoja održivog turizma je optimalan odnos kvalitete i cijene pa se najčešće koristi izraz BRENDIRANJE kao metoda postizanja veće cijene na temelju stanovitih u prvom redu marketinških aktivnosti.
Kreirati dobar proizvod, solidnu distribuciju te kroz promociju nastojati postići što bolju cijenu više nije samo u sferi gospodarske nego često i kulturološke te posebno psihosociološke.
Steći povjerenje i dugoročnu lojalnost kupaca i konzumenata postaje dominantan marketinški cilj koji tendira prema utjecaju na mentalnu i emocionalnu sferu potrošača?!
Tako su i marketinške aktivnosti evoluirale, od klasične metode zadovoljenja funkcionalnih potreba, preko promotivnih aktivnosti koji se izražavaju kroz logo i slogan u medijskom prostoru do najnovijih metoda uglavnom iz sfere interneta i E-marketinga gdje se ističu svi tehnološki noviteti, do jučer nezamislivi.
Tako i recentna istraživanja pokazuju da više kupaca pozitivno reagira na deskriptivna loga od apstraktnih pa samim tim su spremni izdvojiti i više novca zbog autentičnosti i originalnosti.
Kultni Plavi podrum koji se razvijao uz međugorski turizam – humska raštika s pogačom od blidinjske pšenice i broćanskih vinskih košpica
U turizmu su poznati i lanci hotela koji na temelju franšiza zapravo postižu veću cijenu jer konzument zapravo vjeruje da im jamči i bolju uslugu (Interkontinental, Sheraton, Kempinski, Marriott… prepoznati su i na našim prostorima).
Kod restorana su također poznate oznake kao Michelinove zvjezdice, Tripadvisor i drugi lanci kvalitete.
Kod proizvoda su to oznake izvornosti i kvalitete npr. Istarski, Dalmatinski, Krčki, Drniški pršut, Slavonski kulen, Livanjski sir, Visočka pečenica, Nevesinjski krompir.
I vina i rakije imaju svoje oznake, pa i druge marketinške metode za postizanje povjerenja kupaca, a time i bolje cijene..(ocjene na Decanterovom vrednovanju ali raznim lokalnim i regionalnim ocjenjivanjima).
Najnovije inicijative iz Istre, Dalmacije, Slavonije pokazuju da se prigodnim oznakama kvalitete dokazuje originalnost regionalne pripadnosti dok u BiH poduzetnici i turistički djelatnici više preferiraju rijeke kao nositelje identiteta u kreiranju turističkog proizvoda.
Skupina turista na Vrbasu
Tako je prošlog vikenda održan inicijativni sastanak različitih dionika koji dolaze iz sfere obrtnika, poljoprivrednika, turističkih i kulturnih djelatnika, hotelijera, izrađivača i trgovaca suvenirima… na dogovor oko utemeljenja obrtničko turističkog klastera NARENTA kao nositelja organizacijskih i marketinških aktivnosti u kreiranju loga i slogana koji će jamčiti vrijednost za novac turističkog proizvoda i usluge.
Slijedom takvih aktivnosti i pružatelji i konzumenti se nadaju da će postići stanovitu razinu povjerenja koje je u turizmu temeljni uvjet odabira, dolaska konzumacije, ali i ponovnog povratka.
Početak obrtničko-turističkog klastera u drevnoj Villi Rustica Mogorjelo na Neretvi – studenačka prasa, nevesinjski krompir s livanjskim sirom i čapljinka paprika
Vrijeme će pokazati je li odabir impresivne rijeke i bistre vode dobar način u kreiranju identiteta i imidža uz suvremene marketinške metode za bolje pozicioniranje na turističkom tržištu. Ali stav je svih nazočnih da se moderni trendovi moraju slijediti ako se želi opstati na sve izbirljivijem receptivnom pa i emitivnom tržištu. Održivost se mjeri rentabilnošću ali i povjerenjem.
Izvor fotografija: Marinko Brkić
