Uz Noć muzeja – kulturna baština kao prigoda za selektivni turizam

Kulturni turizam nameće se kao prva alternativa masovnom turizmu jer obuhvaća cijeli niz motivirajućih faktora za posjet destinaciji koja čuva tragove kulturno povijesnih mijena i civilizacija koje prepoznajemo u dolini i slivu rijeke Neretve.

I ovogodišnja NOĆ MUZEJA, koja je nastala spontanim reakcijama menadžmenta hrvatskih muzeja i galerija kako bi publici približila i “otvorila vrata povijesti i kulture” ali i upozorila turističke djelatnike na veliki potencijal za promociju reciptivne destinacije na turističkom tržištu. Tako je američki model “crnog petka” u ovom slučaju zamijenjen “svijetlim petkom” kad su reflektorski snopovi svjetlosti umjesto “u svakidašnje komade robe” usmjereni na artefakte koji obilježavaju naš identitet kroz stoljeća pa i milenije…

A da bi ti artefakti bili uređeni i posloženi u muzeje ili galerije, potrebno je puno znanja, entuzijazma pa i požrtvovnosti za takav poduzetnički ali i altruistički pothvat. Ideje su uglavnom dolazile od institucija ili organizacija koje je utemeljila država a često su inicijatori bile i vjerske institucije, koje su u politički nepodobnim vremenima skrbile i za kulturni i nacionalni identitet.

Kako svako pravilo ima i izuzetak pobrinuo se upravo poduzetnik i entuzijast Miško Erak koji je kao rođeni Neretvanac ili bolje Narentijanac jer je “akademski zagrebao u podzemlje i nadzemlje” rodnog kraja i to baš u vrijeme i na prostor koji je u istraživačkom smislu dugo bio u tami?!

Upravo je svojim desetljetnim istraživanjem osvijetlio jednu, autohtonu, ali pomalo zaboravljenu civilizaciju, izdavanjem monografske knjige ILIRSKI KRUGOVI ŽIVOTA koja je izazvala veliku pozornost kako akademske i turističke javnosti tako i puka koji obitava u slivu rijeke Neretve ali i otočkog arhipelaga od Boke na istoku do Cetine na zapadu.

Zapravo radi se o Dinarskom gorju kojeg nastanjuje dinarski tip čovjeka, a koji je kroz povijest često mijenjao imena i znamenja ali uvijek s dominantnim haplotipom…

Kako su i Iliri, odnosno njihova imena plemena imali različite nazive pa i karakterne osobine, autor Erak nekako prepoznaje Ardijejce kao nositelje kulturnog i gospodarskog života u ovim krajevima. Zapadniji Delmati su bili više ratnički raspoloženi, dok su Istočni susjedi Daorsi bili vještiji u gradnji.

Posebno burna vremena su bila antička vremena kad najprije Grci pa zatim i Rimljani nastoje pokoriti autohtone Ilire u čemu su na koncu i uspjeli nekoliko desetljeća prije Kristova rođenja.

Međutim, i po naravnim i ljudskim zakonima ta civilizacija nije mogla nestati jer se kao i materija mogla prilagoditi, dijelom utopiti pa i oplemeniti drugim civilizacijama?!
Tako je i vjerojatno i bilo samo što po starom običaju “povijest pišu pobjednici” pa smo na žalost, iako baštinici ostali uskraćeni za taj vrlo bitan dio naše povijesti, baš kao i sredinom i do pred kraj 20. stoljeća za hrvatski nacionalni identitet koji se utapao u “južnoslavenski”.

Iako će ova knjiga vjerojatno izazvati i stanovite prijepore u znanstvenoj povijesnoj javnosti, a što je na koncu i cilj svakog akademskog promišljanja još od Platonovih i Aristotelovih vremena, svrhovita usmjerenost ovog djela prema turizmu, čini nam se da je ne samo poželjna nego i potrebita.

Upravo nove paradigme selektivnih vrsta turizma prepoznaju ovaj vid kulturno povijesne baštine kao izniman resurs koji je i sam autor prepoznao kroz “staze ilirskih ratnika” sugerirajući i vrlo zanimljive itinerere kako na kopnu tako i na rijekama i jezerima te na otocima i priobalju Biokova, Rilića…

Uz referiranje na neke Strategije turizma, autor svrhovito provocira i turističku javnost za kreiranje novih turističkih proizvoda, od ruralnog i gastro sadržaja do edukativnih i rekreativnih potreba modernog turista. Na tragu takvog promišljanja nameće se i potreba za klastersko umrežavanje svih dionika u turizmu, ali s obje strane granice kako bi sve atrakcije uz artefakte bili tržišno valorizirani. Tako se i rodila ideja o utemeljenju međudržavnog turističkog klastera NARENTA koja bi kao mezoregionalna destinacija obuhvatila sliv rijeke Neretve – od gornjeg toka i planine Zelengore, preko Zahumlja i Huma do Imote i jadranske obale koju zapljuskuje.

A jedno od najznačajnijih identitetskih obilježja svakako su i Ilirski krugovi života koje treba još više osvijetliti i javno predstaviti kako na domicilnom tako i globalnom tržištu. Samo tako poduzetništvo i entuzijazam pojedinca može biti svrhovit i djelotvoran baš kao grožđe koje iz vinograda spravljamo u vrhunsku vinsku kapljicu ugodnu i za oči, jezik, nepce ali i cijelu tjelesnu i duhovnu okrjepu. A dobra knjiga je kao dobro vino, u njima je i život i istina. Takvim integralnim poimanjem stvaraju se preduvjeti za sve aspekte održivog turizma, od ekološko-ekonomskog do društveno-kulturnog, pa i duhovnog.

Izvor fotografija: Marinko Brkić