Kreiranje aranžmana na turističkim pričama odavno su ugrađeni u temelje održivog turizma – “tour cultour, gastro tour, war tour, wine tour, bike tour, credo tour, vita tour…”, samo su neki od sinonima čovjekove potrebe za odmorom, novim spoznajama, zdravljem, uživanjem.
I tragovi različitih događaja, kulturnih i prirodnih fenomena, pa i kretanje i obitavalište poznatih osoba mogu biti inspirativni za kreatore turističkih itinerera kojima se animiraju potencijalni turisti na odluke za posjet određenim destinacijama. Moderni turizam već prepoznaje takve trendove pa ih kao takve već prepoznaju i kreatori turističkih aranžmana.
Povjesničari bilježe mnoge artefakte kao moguće motive za čovjekovu potrebu promjene stalnog prebivališta, od vjerskih npr. Put sv. Jakova, popularni Camino, ili Rimske i Napoleonove ceste koje su inspirirane “osvajačkim pohodima” nekadašnjih vladara. Tu su i tragovi Konstantina Porfirogeneta iz razdoblja istočnog rimskog carstva, Marca Pola sa znamenitim “putom svile” iz Kine prema Europi, tragom Kristofora Kolumba iz Europe prema Americi kao “novom svijetu”, Grand tour, koji su upražnjavali engleski plemići te mnogih drugih koji su u 19. stoljeću definirani kao turistička putovanja.
Fra Didak Buntić
Ni domaći turistički poklisari ne zaostaju, pa uz tragove Dubrovačkih karavana prema Bosni i Humu, poznate su i staze talijanskog putopisca Alberta Fortisa u Dalmaciji, osmanskog putopisca Evlije Čelebije i najnovija inicijativa o turističkom aranžmanu TRAGOM FRA DIDAKA – HERC SLAVONIJI U POHODE, inspirirana je životom i djelom Fra Didaka Buntića, poznatog humaniste i prosvjetitelja s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
U nizu njegovih dobročinstava, kulturnih i gospodarskih projekata, je i inicijativa za spašavanje hercegovačke djece odvođenjem u Slavoniju, na koncu Prvog svjetskog rata kada je prijetila velika glad i humanitarna katastrofa. Kroničari bilježe da je u nekoliko mjeseci zbrinuto skoro 20 tisuća djece koji su spas i utočiste pronašli kod holističkih obitelji u Slavoniji, tada žitnici i oazi života u porušenoj Europi.
Iako su se mnogi i vratili na svoja ognjišta, dio dinarskog gena je i ostao i opstao, a koji je skupa s “novopridošlim kolonizatorima” poslije Drugog svjetskog rata u dobroj mjeri kreirao socijalni i kulturni identitet istočnog dijela Lijepe naše.
Na tragu takvih tragova iz pravca juga, točnije Mostara i Međugorja bi kretali vikend turisti, zapravo hodočasnici koji bi usput posjetili i neke zanimljive destinacije iz bliže i dalje povijesti kao sto je Kupreško polje sa spomen obilježjem posvećeno braniteljima koji su dijelom pristigli i iz tada okupiranog Vukovara. Ovaj itinerer se dijelom poklapa i s humanitarnom akcijom BIJELOG PUTA ZA NOVU BILU I BOSNU SREBRENU te posjet svecu i svetištu Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju, pa i muzej franjevačkog samostana u Tolisi u bosanskoj Posavini.
Herc Slavoniji
Središnje mjesto posjeta je “Grad heroj” Vukovar kao svjetionik na Vuki i Dunavu, te Vinkovci na Bosutu u srcu hrastove šume, sa svojim znamenitostima od prapovijesti do tragova iz Domovinskog rata. Poveznica su i znamenite osobe od nobelovca Lavoslava Ružičke, Antona Gustava Matoša, Ivana i Josipa Kozarca, Ivana Meštrovića… do heroja Domovinskog rata generala Blage Zadre.
I kulturno turističke događajnice su iznimno interesantne, a i gastro resursi su bogati i raznovrsni, pa uz odlaske s juga svakog prvog petka u mjesecu, predviđeni su i aranžmani u suprotnom pravcu zadnjeg petka u mjesecu. Tako bi Slavoncima uz duhovnu okrjepu u Međugorju sigurno bili interesantni i muzejski i arheološki sadržaji i artefakti pa i prirodne atrakcije na pritokama rijeke Neretve, kostura našeg identiteta.
Uz ove turističke porive, sigurno će biti interesantna i obiteljska i krvna srodstva, pa bi ovo bio i svojevrsni psihosocijalni ‘hepening’ za sve koji pronađu interes i želju za ovaj svekoliko koristan projekt.
Nisu zanemareni ni poduzetnički interesi, posebno u kontekstu popunjenosti turističkih kapaciteta u pred i posezoni kao i konzumacija domaćih gastro proizvoda i razmjenu prigodnih suvenira.
Slijedom HERC SLAVONIJE slijedimo i srca naših predaka , odajemo dug i poštovanje našim suvremenicima, ali i sigurnu dobrobit i boljitak našim nasljednicima u budućnosti.
Izvor fotografija: Marinko Brkić
