Na rubu užurbanog gradskoga središta, gotovo u samome srcu grada, pronaći ćete komadić ljepote koja će vas očarati – Botanički vrt u Zagrebu.
Ovu oazu bilja osnovao je 1889. godine profesor Antun Heinz, provevši u djelo raniju ideju o potrebi osnivanja botaničkoga vrta pri Botaničko-fiziološkome zavodu Mudroslovnoga fakulteta prof. dr. Bohuslava Jiruša, prvog profesor botanike na zagrebačkome sveučilištu.
Grad Zagreb sveučilištu je poklonio zemljište na kojem je Botanički vrt za potrebe istraživanja, a namjera je bila da vrt bude dostupan javnosti.
Prvi radovi u vrtu započeli su 1890. godine, a prva je sadnja obavljena 1892. Biljke su sađene po srodnosti, no istodobno se vodilo računa i o estetskoj vrijednosti nasada. Najveći je dio vrta izgrađen je u pejsažnom – engleskom – stilu, sa skupinama drveća i grmlja sađenim na nepravilnim poljima arboretuma, te krivudavim stazama. Samo je cvjetni parter s južne strane staklenika izgrađen u formalnom francuskom stilu, strogo pravilnog i simetričnog tlocrta.
Vrt je veličinom relativno malen. Iako je izvorna namjera bila da se vremenom širi, grad koji je rastao oko njega zaokružio ga je i ograničio užurbanim prometnicama i prugom. No, bogatstvo vrsta koje krije ova oaza neupitno je – od 4,7 hektara ukupne površine najveći dio zauzima arboretum u kojem rastu drveće i grmlje iz različitih dijelova svijeta.
Zbirke trajnica i jednoljetnica uzgajaju se u ukrasnoj kamenjari kod glavnog ulaza, uz jezerca, te u cvjetnom spektru u istočnom dijelu Vrta, uz kojega je i mali vrt božura (peoniarij).I u jugoistočnom dijelu Vrta, ispred izložbenog paviljona, zasađena je zbirka trajnica, među kojima i ljekovite i aromatične biljke, te močvarne biljke naše flore.
Papratnjače se uzgajaju u papratariju, a tamo ljeto provode i tropske vrste paprati koje zimuju u staklenicima.
///Botanički vrt – Zelena raskoš u centru grada
Samonikle biljke – predstavnici hrvatske flore – uzgajaju se na krškoj, eumediteranskoj, mediteranskoj i submediteranskoj biljno-geografskoj kamenjari, biljke nižih alpskih područja na alpskoj kamenjari, a nekoliko zanimljivih predstavnika s atlantske obale Španjolske i Francuske na zapadno-europskoj kamenjari.
Stakleničke zbirke sadrže različite tropske i suptropske biljke, kukcojedne biljke, drvenaste biljke područja sa sredozemnom klimom, biljke mesnatice (sukulente) i palme. Jedini staklenik koji je trenutno otvoren javnosti je mala kupola – Viktorijina kuća, na zapadnom dijelu partera kod fontane s bazenima, u kojemu je ljeti glavna atrakcija divovski amazonski lopoč – viktorija.
Iako je danas zbog nedostatka mjesta sadnja ograničena, uprava vrta još uvijek entuzijastično nalazi načina za vrijedne nove akvizicije i male nove zbirke – poput zbirke tropskih paprati i kukcojednih biljaka, te zbirku mahovina koju planiraju uzgojiti u ‘brijariju’, vrtiću za mahovine.
Moderni botanički vrtovi su mjesta posvećena uzgoju, proučavanju i izlaganju dokumentiranih zbirki živih biljaka. Oni nisu samo turistička atrakcija, već i centri istraživanja i zaštite prirode, posebice rijetkih i ugroženih biljaka. Ponekad su posljednja utočišta za spas izumirućih vrsta. Poželite li pomoći Botaničkom vrtu u toj misiji spašavanja i očuvanja, novčanom donacijom možete posvojiti klupu ili biljku iz njihove zbirke i biti dio nečeg doista prekrasnog.
///Zagreb u doticaju s prirodom: Izlet ili šumska šetnja u metropoli
