Poznata činjenica o gastronomiji kao jednom od najjačih turističkih aduta potvrđena je i prošlog vikenda u poznatom turističkom mjestu Ilidža na izvorištu rijeke Bosne. Dalmatinska marenda za “bosanska nepca i želudac” uoči ljetne sezone a moguće i bosanski lonac za Dalmatince uoči zimske, možda krije i jedan od najjačih aduta kompatibilnih turističkih regija.
Promocija Hr turizma se ne odvija samo na velikim svjetskim sajmovima poput Londona, Milana, Berlina… nego i na tzv. malim emitivnim tržištima poput susjednih država Srbije i BiH, koji su prije više desetljeća tretirani kao domaći turisti. A i metode promocije se prilagođavaju, pa se stanovita mikro receptivna tržišta promoviraju na specifičan i originalan način…
“Vidimo se na marendi ili uz kavu…” nije samo poziv na piće ili jelo nego je to i način socio-kulturnih navada dinarskog puka. A upravo taj fenomen iskoristili su dalmatinski turistički poklisari koji su preko ureda Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije pohodili susjednu državu i to samo središte na Vrelu Bosne.
Uz gastro ugođaj hotela Hills (u prijevodu bi to bila bašta vrt, a baštovani su obrađivači koji pripremaju agro kulturne proizvode) pa je i to simbolično mjesto za kušanje DALMATINSKE MARENDE, ali i vina, folklora, glazbe…
Zapravo je to i model klasterskog umrežavanja receptivnih destinacija kako privatnog , NVO i javnog sektora tako i akademske zajednice. Na tom tragu je inicirana suradnja dva fakulteta, Ekonomskog sa Splitskog sveučilišta te Fakulteta za menadžment i poslovnu ekonomiju sa Univerziteta Travnik koji djeluje i na više lokacija u Bosni. Na ovom fakultetu iz rodnog mjesta našeg nobelovca Ive Andrića, studiraju i mnogi Hr studenti, a predaju i profesori s hrvatskih sveučilišta.
Upravo smo svjedočili i promociji diplomanata na diplomskim i post diplomskim studijima među kojima smo sreli i Dalmatince, koji se za menadžment, ali i turizam, školuju na ovom fakultetu. U sjedištu faksa u prigradskom naselju Rakovica, srdačno su nas dočekali domaćini, dekan prof. dr Namik Čolaković i rektor prof. dr Rasim Dacić, koji nosi epitet najuspješnijeg akademskog poduzetnika, ne samo u BiH, nego i Dinarskoj regiji.
Uz bosansku pitu ili popularni burek dobro se sljubljivala slavonska graševina, kultno i najzastupljenije hrvatsko vino. Na pitanje, o povezanosti vina i bureka, te zar se ne bi bolje slagala s Tvrtkovom žilavkom ili blatinom osebujnim stilom i sandžačkim naglaskom rektor odgovara: – …da je poznata Kutjevačka vinarija još od 13. stoljeća prožeta bosanskom vlastelom, pa i danas kad je glavni dirigent bosanski poduzetnik Moralić… poduzetnik i “akademski vinoljubac” Rasim, koji je i rado viđen gost u saraj restoranima, inače preferira vrhunska i slavonska ali i dalmatinska vina najviše klase.
I tako multi-kulti državica ipak funkcionira, bar kad je u pitanju turizam i gastronomija, a i akademski pogledi su slični. Dalmatinska marenda i bosanski lonac su i na tragu rodbinskih veza Hrvatinića, čiji je vitez i splitsko-dalmatinski herceg Hrvoje Vukčić bio zet cetinskih knezova Nelipića.
Tko je od koga učio u pripremama, nismo uspjeli doznati, ali je sigurno da se akademsko turistička i gastro kulturna suradnja nastavlja…
Možda već ovog ljeta ili jeseni se bosanski lonac bude krčkao i sa žabama na obalama Cetine, uz neki viteški turnir i još koji bosansko dalmatinski brak. Pa možda i je i to putokaz za demografsku obnovu i rješavanje nedostatka stručne radne snage u turizmu i ugostiteljstvu. Marenda i lonac su na stolu, pa bujrum i u slast, vrlo su razumljive dobrodošlice. Turizam bez granica ipak pobjeđuje sve stereotipe i predrasude, a dinarski čovjek je njegov najbolji promotor.
