Veliki hrvatski umjetnik Oton Iveković je još prije jednog stoljeća kistom zabilježio DOLAZAK HRVATA NA JADRAN, kao za sad jedini artefakt tog legendarnog događaja. Jesu li sestrice Tuga i Buga sa sedmero braće doista i došla ovim putem, možda bi onomastičari mogli tumačiti preko Buškog jezera i Tugara, susjednih mjesta u današnje dvije države.

Razna turistička događanja i manifestacije, kojih smo ovih dana svjedoci diljem “Lijepe naše” su uvijek dobra inspiracija i za turistički blogeraj. A popodnevna kavica uz Cetinu na Triljskom mostu to i potvrđuje.
Naime oko mi je zaparala jedna “peglica”, popularni FIAT iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, s brojem kao za reli vožnju.

Brzo sam se pribrao i napravio fotku s mobitela, a onda… “najezda peglica”. Nisam brojao, ali ih je bilo i s trocifrenim brojem, pa kad su prošli… razmišljam i o legendi i dolasku Hrvata na Jadran?
Dobra turistička priča koja se može povezati i s Krunidbom kralja Tomislava ali i s lokalnim toponimima poput mjesta Hrvace, danas općina u gornjem toku Cetine. I naravno uvijek neizbježni cetinski zet Hrvoje Hrvatinić, koji je u 14. stoljeću vladao ovim krajevima. Od Save do Jadrana, dolinom Vrbasa i Cetine… koje izviru iz dinarskih planina.

A kakve ove peglice s početka priče imaju veze s turizmom, najbolje svjedoče fotke s kraja prošlog stoljeća kada su upravo Poljaci, Česi i Slovaci punili prve “zimer frei” sobe na Jadranu. To je bila i potreba “socijalističkih predatora i radničke klase” koji su za nagradu svojih radnih kolektiva dobivali nagradni izlet na toplo more. Možda baš i iz tvornice koju je talijanski Fiat otvorio u Poljskoj.
Danas se u turizmu traže nove inspiracije pa i storytelling o dolasku Hrvata ima svoju turističku funkciju.
U legendi o kretanju Hrvata koji su se najprije miješali sa Slavenima u srednjoj Europi, činjenica je da im je pradomovina bila Bijela Hrvatska – Chorvatia. To je i podrijetlo slavnog pape Ivana Pavla II, ali i mjesto gdje je stolovala kraljica Jadwiga, kasnije svetica također podrijetlom iz naših Dinarida.

Kako život piše romane, tako i naš interes za životom naših predaka valja pretvarati u turističke priče. Legendarnom peglicom Hrvati drugi puta dolaze na Jadran, a riječni tokovi su logičan izbor. Zato makovskim rječnikom valja nama preko rijeke, a Cetina i Vrbas su dovoljno i divlje i pitome pa ih možemo lako pretvorit u atraktivan turistički proizvod. A i utoci su im zabilježeni u himni Lijepe naše… i Sava i Dunav i Jadran, pa zaplovimo našim rijekama uz održivi turizam kao imperativ.






