Ima li smisla uopće pisati o mračnom turizmu, hoće li itko htjeti o tome čitati?
Ova i slična pitanja prolazila su mi glavom dok sam se dvoumila obraditi, ili ipak ne, temu groblja kao turističke atrakcije.
Kako god, odlučila sam o tome nešto napisati jer sam i sama na putovanjima voljela posjećivati takva mjesta, pogotovo kada se radilo o doista starim grobljima. To su opipljivi elementi naše povijesti iz kojih se može iščitati puno o kulturi pojedinog naroda. U meni, između ostaloga, pobuđuju duboki osjećaj poštovanja.
Black, grief ili tamni turizam
Radi se o podvrsti turizma koji se u literaturi naziva još i black, grief ili tamni turizam. Predstavlja fenomen posjećivanja lokaliteta neke destinacije koja nude prikazanja, odnosno poprišta smrti ili patnje.
Procvat je doživio još u doba romantizma, a autori današnjice smatraju kako je danas doživio uzlet zahvaljujući uglavnom televiziji. U posljednje vrijeme zabilježen je povećan interes od strane medija, ali i znanstvenika koji analiziraju učinke na turističku industriju uz brojna etička pitanja.
Mračni turizam ima veliki broj podjela, interpretacija i spektara. Groblja kao atrakcije imaju povijesni aspekt pa se u svojim elementima mogu postaviti u sredinu spektra. Gradska groblja su ne samo posebno uređeni ambijenti gdje se velika pažnja posvećuje zaštiti pejzaža, arhitekture i spomenika već i element kulturnog nasljeđa.
Varaždinsko groblje kao francuski park
Na ovaj drugačiji način možete upoznati i grad Varaždin. Mnogi internetski pretraživači savjetuju turistima zanimljivu posjetu grobljanskoj arhitekturi u tom baroknom gradu. Varaždinsko groblje stvarano vizionarskom dušom Hermana Hallera, nije samo počivalište mrtvih već izvanredan primjer parkovne arhitekture i spomenik prirode.
Skladno uređen prostor formiran je daleke 1773. godine i nastao je po uzoru na bečki Schönbrunn. Kasnije je Haller nastavio s uređenjem posadivši oko 7.000 čempresa, javora, jasena, crvene bukve, šimšira, magnolija i breza. Time je pretvoren u park prirode, mirno počivalište mrtvih i odmorište za oči živih.
Šišanjem tuja u geometrijski pravilna tijela groblje je poprimilo obilježja francuskog parka.
Jedno od najljepših u Europi
Kao posebno oblikovani parkovni prostor varaždinsko groblje poznato je preko stotinjak godina. Ono je danas izuzetan spoj hortikulture i umjetničkih spomenika zbog čega se ubraja među najljepša groblja u Europi.
Aleje, staze i prolazi posuti su bijelim kamenom kao kontrast zelenim zidovima tuja u koje su utkani najrazličitiji nadgrobni spomenici – od baruna i generala do jedva obilježenih grobova običnih siromaha, ali svi jednako okruženi zelenilom i cvijećem.
Obiteljske grobnice oblikovali poznati umjetnici
Herman Haller je glasovito varaždinsko ime koje je na prijelazu 19. i 20. stoljeća inspirirano znamenitostima najvećih gradova Austro-Ugarske dalo snažan pečat izgledu grada te samog groblja koji svojom koncepcijom predstavlja glavni gradski park. Naime, cijelo se područje uspješno prožima s okolnim gradskim četvrtima.
Haller je angažirao poznate umjetnike za oblikovanje obiteljskih grobnica, a turistima se posebno navodi Roberta Frangeša-Mihanovića, Rodinovog poznanika te glasovitog Antuna Augustinčića čije se skulpture nalaze ispred zgrade UN-a u New Yorku.
Anđeo smrti
Jedan od najvrijednijih spomenika na varaždinskom groblju je ‘Anđeo smrti’, djelo spomenutog kipara Frangeša-Mihanovića, koji simbolički prikazuje opraštanje živih od mrtvih. Smješten je na sjevernom dijelu groblja koje je poznato pod nazivom ‘Pekel’.
Stari dio groblja s velikim, nakošenim i napuknutim grobnim spomenicima, često obraslima bršljanom, za mnoge je najdojmljiviji. Natpisi su izlizani vremenskim uvjetima pa treba oštro oko kako bi iščitali imena i godine.
Vrijedi vidjeti i grobnicu-spomenik Vatroslavu Jagiću koji je svakodnevno ukrašen svježim cvijećem. Smatra se da je najstariji sačuvani nadgrobni spomenik onaj glazbenika Johana Galina, podrijetlom iz Češke. Grobnica Emy Walther još je jedna građevina u historicističkom slogu.
Danas o groblju održava varaždinska komunalna tvrtka Parkovi koja brine o visokoj razini zaštite i unaprijeđenju kulturne baštine. Također intenzivno radi na snažnijoj turističkoj valorizaciji ovog povijesnog dragulja.
Ruta europskih groblja
Gradsko groblje Varaždin dio je European Cemeteries Route (Ruta europskih groblja). To je projekt baziran na mozaiku različitosti običaja, kulture i povijesti Europe u posljednjih 200 godina kroz groblja. 2011. godine dobio je i prestižnu nagradu u okviru nagrada Ulysess koju svake godine dodjeljuje Svjetska turistička organizacija za inovativnost u turizmu.
Uvrštenje Gradskog groblja Varaždin u Rutu europskih groblja veliko je priznanje i samom gradu. Ujedno je i putokaz ostalima kako se europskim integracijama i suradnjom na europskim projektima mogu postići dugoročni pozitivi efekti i utjecati na stvaranje prepoznatljivosti u europskim okvirima.
Udruga znamenitih groblja Europe
Spomenimo da je varaždinsko groblje od 2003. godine član Udruge znamenitih groblja Europe (ASCE – Association of Significant Cemeteries of Europe) koja svake godine obilježava tjedan upoznavanja Europskih groblja. Tada su organizirana razna događanja, koncerti, izložbe i radionice, a sve s ciljem da se građanima ukaže na povijesnu i kulturnu važnost groblja.
Zanimljivo je da se u medijima mogu naći informacije kako je Gradsko groblje najposjećenija turistička atrakcija u Varaždinu. U razgovoru s djelatnicom TZ-a Varaždin dobili smo odgovor da je definitivno jedno od najposjećenijih lokacija, ali da ne može sa sigurnošću tvrditi da je apsolutno najposjećenija.
Židovsko groblje u Varaždinu
Ono nije toliko posjećeno što je istinska šteta jer je povijest Židova u Varaždinu duboko povezana s prošlošću grada. Židovska zajednica koja je u ovaj kraj došla krajem 18. stoljeća nestala je u vrijeme holokausta. Posljednji ukop na njemu obavljen je 1952. godine, a danas budi zanimanje jer su iscurile određene vijesti o rodbini slavnih osoba koja je tamo navodno sahranjena.
Natpisi na najstarijim nadgrobnim stupovima danas su preblijedi da bi ih se moglo iščitati, ali vidljivo je da su korišteni hrvatski, njemački i hebrejski jezik. Židovsko groblje ponekad posjete znatiželjnici i jednom godišnje svrate oni koji se sjete na Šou (židovski naziv za holokaust). Poželite li ući, morat ćete pitati za ključ u varaždinskoj tvrtci Parkovi d.d. o čemu na ulazu stoji obavijest.
Fotografije: Damir Mrvčić i TZ grada Varaždina
