U sjeni znanstveno-stručnih istraživanja o podrijetlu i dolasku Hrvata na današnje obitavalište, ostali su tragovi ilirskih plemena kao autohtone i po DNK analizi vjerojatno dominantne civilizacije na podruju Dinarida. Iako se, možda i opravdano forsira priča o banovima i kraljevima “Hrvatske krvi” ranog Srednjeg vijeka, zasigurno je da bi i “Ilirska povijest” nekoliko stoljeća prije mogla biti interesantna kako za domicilno stanovništvo tako i turiste.
Ilirska baština kao zanemarena osnova kulturnog identiteta
Početak svake godine je i vrijeme planiranja pa uz analize društveno ekonomskog razvoja drugih sektora, i turistički dionici pokušavaju pronaći najbolja rješenja koja uvijek započinju održivošću, eko-kulturnim, društveno-ekonomskim te duhovno-emocionalnim aspektom. Tako se uz već profaniranu “cjenovnu prilagodljivost” turističkih poklisara, nameću i akademske pa i stručne analize o potrebi kvalitetnijeg upravljanja receptivnom destinacijom te bolji marketinški mix i PR (odnosi s javnošću) na emitivnim tržištima.
Sve to podrazumijeva i kvalitetne ljudske resurse koji su bitan čimbenik svakog društveno-ekonomskog procesa pa i turističkog. Iako smo i kroz blogove pa i stručno znanstvene konferencije provlačili tezu da je za relativno male zemlje bogate resursima, tržišno pozicioniranje potrebno graditi na… dodanoj vrijednosti… to još nije zaživjelo u praksi.
Posebno se to odnosi na kontinentalni dio jer dok s jedne strane imamo sezonsku prenapučenost jadranskih destinacija, dotle unutrašnjost gorskih i ravničarskih dijelova još uvijek nema ekonomsku održivost.
Storytelling kao alat za razvoj kontinentalnih i nerazvijenih destinacija
Ispričati priču o turističkom potencijalu (storytelling) nameće se kao neophodan alat kako za produženje sezone tako i za razvoj nerazvijenih turističkih regija i mjesta koja imaju realnog potencijala.
Jedna od zanimljivih destinacija svakako je i područje Zagorja i Slavonije ili panonska Hrvatska koju uz Liku i Dalmaciju treba preko Dinarida povezati s Jadranskom, kako bi optimizirali sve turističke pokazatelje.
Prostor između Jadrana i unutrašnjosti: neiskorišteni turistički koridori
Otvaranje auto ceste Dalmatina, pa i prema Istri i Kvarneru, ubrzala je dolazak turista iz srednje i zapadne Europe, ali i usporila, a negdje i zaustavila, prihode i korist od turističkih dolazaka.
Iako ima i svijetlih primjera, npr. oko Plitvica koje su zadržale popularnost, dojam je da bi uređenje i otvaranje starih cesta i turističkih koridora prema Jadranu otvorilo i niz novih inovativnih turističkih itinerera, pa i profitabilnih aranžmana.
Ilirska plemena, arheologija i potencijal tematskih turističkih ruta
Za turiste bi svakako bilo zanimljivo čuti i neku zanimljivu priču o tragovima ilirskih plemena, rimski i srednjovjekovni gradovi i dvorci, pravci dolaska Hrvata, pa tragovi ratnih sukoba kojima ovi krajevi obiluju.
Tu su i toplice i izvorišta pitke vode, autohtona i zdrava domaća gastro ponuda, prirodna i kulturna baština kao neiscrpan izvor za definiranje konkurentskog identiteta koji se uz kvalitetan marketing može kreirati u dobar imidž te se po brendiranoj vrijednosti može tržiti i na domaćem, regionalnom pa i globalnom tržištu.
Udruge, inicijative i primjeri dobre prakse u valorizaciji ilirske baštine
Jedan od primjera je entuzijazam koji se zadnjih godina pojavio u Dalmaciji, a odnosi se na istraživanje ilirskog života i kulture kao autohtone i vjerojatno dominantne civilizacije u našem genetskom kodu. U tom prednjači udruga Obličevac iz Ploča, koja je prošle godine organizirala prigodan skup, mini konferenciju ILIRIKON 2025 na otoku Šolti, a u rujnu 2026. slijedi u Gradu Ploče na ušću Neretve u Jadran. Slijede ih i udruga DELMATINCRO KLASTER iz Hrvaca na Cetini, te VRILO u Ljubuškom, ali i u okviru HKD NAPREDAK u Vitezu koji neovisno poduzima stanovite kulturno turističke aktivnosti.
Već par godina odvijaju se i međudržavne aktivnosti preko muzeja u Sarajevu, Livnu, Sinju i Splitu s ciljem populariziranja ilirske civilizacije na našim prostorima. Na prostoru cetinske krajine djeluje i udruga Gaj Laberije koja pokušava dočarati Rimsko-delmatske sukobe kao dio kulturno-turističke atrakcije Dalmatinske zagore.
I na području Bilogore i zapadne Slavonije gdje su dominirali Iasi te u dolini rijeke Une gdje su obitavali Japodi pojavljuju se stanovite eko-turističke manifestacije kao i u dolini Neretve gdje su i danas vidljivi tragovi Daorsa i Ardijejaca.
Zato je sve ove atrakcije koje baštinimo kao izniman turistički potencijal potrebno turistički valorizirati i umrežiti na klasterskim principima i ponuditi kao originalan turistički proizvod.
A kako se uz svaku regiju i pleme koje je obitavalo mogu vezati i zanimljive turističke priče kao ishodiste za dobar marketinški mix to znaci i dodanu vrijednost u cijeni turističkog proizvoda.
Sve to je i na tragu održivog turizma kako ga promoviramo i koji nam je nasušna potreba.
