Božićno drvce danas je jedan od najprepoznatljivijih simbola blagdana, no iza okićenog bora krije se duga i slojevita priča koja seže daleko prije kršćanstva. Pitanje kada se skida bor često se postavlja tek nakon Nove godine, no odgovor na njega ovisi o tradiciji, vjerovanju i kulturnom kontekstu u kojem se nalazimo.
Još u poganskim kulturama zimzeleno drveće imalo je snažnu simboliku. U vrijeme zimskog solsticija, kada su dani najkraći, grančice bora, jele ili smreke unosile su se u domove kao znak života, obnove i nade u povratak svjetla. Zimzeleno drvo predstavljalo je pobjedu života nad tamom i hladnoćom, vjerovanje koje su njegovali Kelti, Germani i stari Rimljani. Upravo su ti običaji kasnije utjecali na razvoj božićnog drvca kakvo danas poznajemo.
///Kićenje božićnim zelenilom odvraća nesreću i simbolizira rađanje novoga života
S dolaskom kršćanstva, simbolika drvca postupno se prilagođavala novoj vjeri. U srednjem vijeku u Njemačkoj se počinje pojavljivati običaj ukrašavanja drveta jabukama, orasima i svijećama, koje su simbolizirale rajsko drvo i Kristovo svjetlo. Božićno drvce kakvo danas poznajemo širi se Europom tek u 18. i 19. stoljeću, a u Hrvatsku dolazi relativno kasno, ponajviše preko srednjoeuropskog kulturnog kruga.
Kada se skida bor: Tri kralja, Krštenje Gospodinovo… i regionalne razlike
U pučkoj tradiciji često se smatra da se božićno drvce skida na blagdan Sveta tri kralja. No prema katoličkom liturgijskom kalendaru božićno vrijeme završava tek u nedjelju Krštenja Gospodinova, prve nedjelje nakon Bogojavljenja. Skidanje bora tada simbolično označava povratak svakodnevici i kraj blagdanskog razdoblja. Ipak, u mnogim hrvatskim krajevima upravo su Tri kralja bili trenutak kada se uklanjaju ukrasi, jaslice i božićno drvce.
Običaji se razlikuju po regijama i kroz vrijeme su se mijenjali. U nekim krajevima bor se skida već nakon Nove godine, dok ga drugi ostavljaju do blagdana Svijećnice, 2. veljače. Upravo se početak veljače, u nekim europskim zemljama, smatra krajem božićnog ciklusa. U urbanim sredinama, pod utjecajem suvremenog načina života, bor se često uklanja čim prođu novogodišnji praznici ili povratak na posao i u školu.
Kako se običaj kićenja i skidanja bora mijenjao kroz vrijeme
Zanimljivo je kako se kroz stoljeća mijenjao i sam čin kićenja. Nekada su se koristili isključivo prirodni ukrasi – sušeno voće, orašasti plodovi, papirnati ukrasi i svijeće. Danas su ih zamijenile lampice, kuglice i tematske dekoracije, no simbolika ostaje ista: unos topline, svjetla i zajedništva u dom tijekom najtamnijeg dijela godine.
Božićno drvce, bez obzira kada ga skidamo, ostaje snažan simbol nade, obnove i obiteljskog okupljanja. Pitanje kada se skida bor manje je važno od onoga što on predstavlja – trenutke mira, zajedništva i svjetla koje želimo ponijeti sa sobom i u ostatak godine. Upravo zato, i danas, dok skidamo posljednje kuglice i lampice, mnogi u sebi potiho požele da se barem dio blagdanske topline zadrži i nakon što se bor vrati u kutiju.
