Na Lastovu ovih dana nema neutralnih promatrača. Pokladno razdoblje, koje je započelo još 17. siječnja na blagdan svetog Antuna, ulazi u svoju najintenzivniju fazu i u potpunosti preuzima ritam otoka. Lastovski poklad nije tek još jedan karneval u nizu, nego složen i strogo uređen običaj u kojem sudjeluje gotovo cijela zajednica – od najmlađih do onih koji se na Lastovo vraćaju samo zbog tog jednog, najvažnijeg dana u godini.
Posebno je snažan bio trenutak 2. veljače, na blagdan Gospe Kandalore, kada se ove godine već održalo prvo halekanje i kada se po prvi put začuo prodorni zvuk lire. Time je simbolično započeo dio poklada u kojem se iščekivanje osjeti u svakom razgovoru, pogledu i planu.
Kandalora, lira i početak kolektivnog zanosa
Na Kandaloru lira “izlazi” među ljude i ostaje prisutna sve do Čiste srijede. Riječ je o solističkom gudačkom instrumentu čiji se zvuk na Lastovu čuje isključivo u pokladno vrijeme. Upravo taj zvuk prati halekanje – karakteristično uzvikivanje “Uvo!” koje se ponavlja tri puta i koje, iako mu se značenje ne zna, predstavlja jedan od najsnažnijih simbola lastovskog identiteta.
Povorka predvođena sanaturom, sviračem lire, kapom sale i članovima pokladarskog društva, već je prošla svoj prvi ophod, a halekanje će se ponoviti još dvaput: na Pretili četvrtak i na Pretilu nedjelju. Svaki od tih trenutaka dodatno gradi napetost pred Pokladni utorak.
Običaj koji se ne gleda, nego živi
Lastovski poklad prvenstveno je običaj otočana za otočane. U njemu svatko ima svoju točno određenu ulogu, a pravila su jasna i nepromjenjiva. Postoje dvije glavne povorke – muška povorka pokladara i ženska povorka lijepih maškara – koje se tijekom Pokladnog utorka ne smiju susresti sve do samog završetka dana.
U danima koji prethode vrhuncu, održavaju se balo u plesnoj sali, maskenbal, ophodi djece – Malih maškara, te Pretili ponedjeljak, dan grubih maškara i skupljanja jaja. Sve to čini uvod u utorak kada se na otoku gotovo ništa drugo ne radi.
Pokladni utorak – srce godine na Lastovu
Pokladni utorak započinje rano. Pripreme kreću još ujutro, a već oko podneva cijelo selo je u pokretu. Pokladari u uniformama, lijepo maskirane žene pod krinkama, djeca, lira, magarac s lutkom Pokladom – sve ima svoje mjesto i svoj trenutak.
Središnji dio dana obilježen je ophodima po kućama, plesovima na sularima, culjanjem lutke Poklada niz uzu uz pucanje bombi te završnim okupljanjem na Dolcu. Upravo tamo, pred nekoliko stotina okupljenih, izvodi se cijelo pokladarsko kolo, a potom se u jedno veliko kolo stapaju pokladari i lijepe maškare.
Spaljivanjem Poklada, uz zvonjavu crkvenih zvona i vatromet, simbolično završava najvažniji trenutak godine. No slavlje se nastavlja u plesnoj sali, često sve do jutarnjeg trajekta.
Više od običaja, manje od spektakla
Iako je Lastovski poklad uvršten u UNESCO-v Registar dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine, on nije prilagođen publici. Posjetitelji su dobrodošli, ali pod uvjetom poštovanja pravila i razumijevanja da nisu svi dijelovi običaja namijenjeni sudjelovanju sa strane.
Upravo u tome leži njegova snaga. Poklad se ne izvodi zbog publike, nego zbog zajednice. I možda je baš zato, i nakon više od pet stoljeća, ostao živ, snažan i autentičan.
///Istražite nezemaljsku ljepotu Lastovskog otočja
