Noćno nebo tijekom rujna: Ponekad se isplati ostati duže budan i podignuti pogled

Teško je ostati ravnodušan na sjaj Mjeseca ili zvijezda na vedrom noćnom nebu. Ljudi su od pamtivijeka promatrali što se događa u beskonačnom Svemiru te uživali u ljepoti koju pruža. A nebo u posljednje vrijeme polako postaje i prostor za turističku valorizaciju kroz razvoj novog oblika turizma nazvanog astroturizam.

///Astroturizam: Jelsa prva u Hrvatskoj ulazi u Međunarodnu zajednicu tamnog neba

Rujan je odlično vrijeme za promatranje zvijezda na sjevernoj hemisferi. Budući su noći sve duže, za pogled prema gore nema potrebe čekati do kasno u noć. Od pronalaženja planeta i uočavanja Mliječne staze, do promatranja punog Mjeseca i planiranja putovanja da biste vidjeli polarnu svjetlost, donosimo nekoliko ideja za ljubitelje tamnog neba. Astroturizam je dostupan svima, ne samo odabranima!

Zodijačka svjetlost

Zodijačka svjetlost astronomski je fenomen raspršivanja sunčeve svjetlosti u međuplanetarnoj svemirskoj prašini koja ju reflektira i stvara stožasti snop svjetlosti na istočnom horizontu, nekoliko sati prije izlaska sunca – samo nekoliko tjedana krajem rujna i početkom listopada.

Zodijačku svjetlost najbolje je promatrati u srednjim zemljopisnim širinama: na zapadu netom nakon kraja astronomskog sumraka u danima oko proljetnog ekvinocija, odnosno sat, sat i pol nakon zalaska Sunca; na istoku netom prije početka astronomskog sumraka u danima oko jesenskog ekvinocija, odnosno sat, sat i pol prije izlaska Sunca. Zbog toga se ovaj fenomen naziva još i ‘lažna zora‘.

Zodijački sjaj je bezbojan i slabašan, približne magnitude sjaja kao i Mliječni put, pa ga se golim okom može promatrati samo gdje je tamno nebo – s malo ili bez svjetlosnog onečišćenja – te u vedrim noćima bez mjesečine.

Izgleda poput stupa svjetlosti što se od smjera Sunca na obzoru sužava i blijedi kako se prostire duž zodijaka, životinjskog kruga – pojasa nebeske sfere gdje se nalazi 12 zviježđa po kojem su nazvani horoskopski znakovi.

Polarna svjetlost

Možda se čini neuhvatljivom, ali polarna svjetlost – ili aurora borealis, što u prijevodu znači ‘sjeverna zora‘ – nije tako neuobičajena. No da biste ju vidjeli, moraju postojati odgovarajući uvjeti. Vedro, mirno i tamno nebo stvara savršenu pozadinu za najveću svjetlosnu predstavu prirode.

Sjeverna polarna svjetlost jedan je od najpopularnijih prirodnih fenomena, uvrštena među sedam svjetskih prirodnih čuda. Toliko je privlačna pa je policija na Islandu počela upozoravati turiste da za vrijeme vožnje prestanu u nju zuriti.

Zemlje smještene u ‘auroralnoj zoni’ privlače putnike iz cijelog svijeta koji se nadaju svjedočiti jedinstvenom spektaklu. No, obzirom da je Aurora Borealis prirodni fenomen, teško je unaprijed predvidjeti njezinu pojavu. Mnogo toga ovisi o solarnim vjetrovima, pa je potrebno računati i na malo sreće.

Najbolje se može vidjeti s Islanda, Grenlanda, Aljaske, Sjeverne Kanade, Norveške, Finske, Švedske i sjevernih dijelova Azije. Vidljiva je već krajem kolovoza pa su rujan i listopad popularni mjeseci za uživanje u ovom spektaklu. Međutim, najbolje vrijeme za lov na Polarnu svjetlost je period od prosinca do ožujka, kada su noći osobito tamne i duge.

Polarna svjetlost, Izvor: Pixabay

Sjeverna svjetlost nije vidljiva iz južne Europe, no ponekad se pojavljuje i obično u crvenoj boji. Takva svjetla dugo su se smatrala lošim znakom s obzirom da je nekoliko tjedana prije Francuske revolucije nebo nad Engleskom i Škotskom postalo crveno.

Polarna svjetlost može se vidjeti i na južnom polu, no tamo se zove aurora australis. Neka od odličnih lokacija za promatranje južne polarne svjetlosti su Tasmanija i južni vrh Novog Zelanda.

Mjesec super žetve

Puni Mjesec najbliži jesenskom ekvinociju – žetveni Mjesec – unatoč popularnom vjerovanju, obično nije ništa veći, svjetliji ili narančastiji od bilo kojeg drugog punog Mjeseca. Pojava punog Mjeseca u vrijeme kada je najbliži Zemlji naziva se supermjesec.

Mjesec žetve je najbliži puni mjesec jesenskom ekvinociju koji, kao što ime sugerira, označava žetvu većine tradicionalnih usjeva. Obično se javlja u rujnu, no otprilike svake tri godine događa se u listopadu. Poznat je i kao kukuruzni mjesec.

Postoji također plavi Mjesec koji se ponavlja otprilike svake dvije i pol godine. Posljednji plavi Mjesec mogli smo vidjeti krajem kolovoza. Krvavi ili crveni Mjesec javlja se prilikom pomrčine Mjeseca. Naime, kada se Zemlja nađe između Mjeseca i Sunca, ponekad će tamna površina unutar pomrčine biti jedva vidljiva bacajući crvenkastu sjenu.

Ove godine ćemo puni Mjesec moći vidjeti još 29. rujna, 28. listopada, 27. studenog i 26. prosinca.

Ljetni trokut i sjeverni križ

Od srednjih sjevernih geografskih širina, Ljetni trokut se pojavljuje tijekom ljeta oko ponoći. U jesenskim i zimskim večerima, trokut je na zapadnom nebu vidljiv do siječnja. Također je vidljiv tijekom proljeća u rano jutro na istočnom nebu.

Ljetni trokut je astronomski asterizam na sjevernoj nebeskoj hemisferi. Definirajući vrhovi ovog zamišljenog trokuta su na Altairu, Denebu i Vegi, od kojih je svaka najsjajnija zvijezda svog zviježđa (Orao, Labud i Lira).

Asterizam je, spomenimo, naziv za prepoznatljivu prividnu skupinu zvijezda koja se ne ubraja u službena zviježđa. Najpoznatiji primjer asterizma su Velika kola u Velikom medvjedu.

Sjeverni križ je istaknuti astronomski asterizam u nebeskoj sferi sjeverne hemisfere, koji u potpunosti odgovara sazviježđu Labuda. Poput ljetnog trokuta, sjeverni križ je istaknuti pokazatelj godišnjih doba. U jesen je križ vidljiv navečer na zapadu do studenog. Može se vidjeti i tijekom proljeća u rano jutro na Istoku.

Earthshine On The Moon – Odsjaj Zemlje na Mjesecu

Ljudsko oko može otkriti sunčevu svjetlost koja se reflektira sa Zemlje na mjesečevu površinu samo kada je mjesec vidljiv kao sasvim uzak polumjesec. Sredinom rujna postoji prilika za učiniti upravo to. Kroz dalekozor ili mali teleskop izgleda nevjerojatno, no tada ćete ga moći vidjeti i golim okom.

Ovaj fenomen je najvidljiviji noću (ili u astronomski sumrak) nekoliko dana prije ili poslije mladog mjeseca. Svjetlost vidljiva na površini Mjeseca reflektira se od oceana i leda, ali tijekom posljednjih nekoliko desetljeća njen intenzitet opada, vjerojatno zbog otapanja ledenih ploča. Iako ovaj fenomen nije iznimno rijedak, ipak se događa samo 2 do 3 puta godišnje.

I za kraj, želimo vam vedro nebo i raširene oči ovoga rujna!

Foto: Unsplash
Naslovna fotografija: Benjamin Voros / Unsplash
Izvor: Forbes

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.