UNESCO-ova karta svijeta upravo je postala bogatija za 25 iznimnih mjesta. Na Popis svjetske baštine stigli su drevni budistički centri, podzemne džamije, modernistički gradovi, impresivni nacionalni parkovi, koraljni grebeni, vinogradi na strmim obalama rijeka i plaže koje čuvaju sjećanje na jedan od presudnih trenutaka Drugoga svjetskog rata.
Odluke su donesene na 48. zasjedanju Odbora za svjetsku baštinu, održanom od 19. do 29. srpnja 2026. godine u Busanu u Republici Koreji. Prema službenim podacima UNESCO-a, na Popis je upisano 25 novih dobara, među kojima je 19 kulturnih, pet prirodnih i jedno mješovito dobro. Odobrena su i proširenja dvaju već upisanih lokaliteta.
Nakon ovogodišnjeg zasjedanja UNESCO-ov Popis svjetske baštine obuhvaća ukupno 1.273 lokaliteta u 173 države.
Olimp napokon među svjetskim blagom
Jedan od najiščekivanijih novih upisa svakako je šire područje planine Olimp u Grčkoj. Najviša grčka planina stoljećima zauzima posebno mjesto u europskoj kulturi kao mitsko prebivalište Zeusa i ostalih olimpijskih bogova.
No Olimp na UNESCO-ov Popis nije stigao samo zahvaljujući mitologiji. Njegova iznimna vrijednost krije se i u dramatičnim vapnenačkim liticama, dubokim klancima, krškim oblicima, velikoj raznolikosti vegetacije te brojnim endemskim biljnim vrstama.
Zbog spoja prirodne i kulturne vrijednosti Olimp je proglašen mješovitim dobrom svjetske baštine. Za hrvatske putnike to je ujedno jedna od najbližih novih UNESCO destinacija, idealna za spoj planinarenja, povijesti i upoznavanja grčke mitologije.
Plaže Normandije postale mjesto svjetske baštine
Na Popis su uvrštene i plaže savezničkog iskrcavanja u Normandiji iz 1944. godine. Novo serijsko dobro proteže se na približno 80 kilometara francuske obale i obuhvaća Utah, Omahu, Gold, Juno i Sword Beach te Pointe du Hoc.
Upravo su se na tim mjestima 6. lipnja 1944. godine iskrcale savezničke snage, čime je započela operacija Overlord i oslobađanje zapadne Europe od nacističke okupacije.
Uz same plaže, zaštićeni prostor obuhvaća ostatke Atlantskog zida, bunkere, topničke položaje, tragove bojišta i memorijalne cjeline, među kojima se posebno ističe Američko vojno groblje iznad Omaha Beacha.
Normandijske plaže uvrštene su u kategoriju mjesta sjećanja, koju UNESCO od 2023. godine koristi za lokalitete povezane s događajima koje zajednice žele sačuvati kao prostor promišljanja, pomirenja i kolektivnog pamćenja.
Ribeira Sacra: vinogradi na rubu riječnih kanjona
Među najprivlačnijim europskim destinacijama na ovogodišnjem popisu nalazi se Ribeira Sacra u Galiciji, na sjeverozapadu Španjolske. Riječ je o krajoliku oblikovanom dubokim kanjonima rijeka Miño i Sil, strmim terasama, vinogradima, šumama kestena i srednjovjekovnim samostanima.
Ljudi ovdje već više od 1.500 godina prilagođavaju život vodi i zahtjevnom reljefu. Vinova loza uzgaja se na strmim terasama poznatim kao socalcos, na kojima se mnogi poslovi i danas obavljaju ručno. Zbog nagiba terena lokalno se vinogradarstvo često opisuje kao „herojsko”.
Krajolik čuvaju i stare crkve, opatije, pustinjačke špilje, kanali, vodenice, mostovi i sustavi odvodnje. Ribeira Sacra tako nije samo vinska destinacija nego priča o dugom suživotu čovjeka, rijeke i kamena.
Sidi Bou Saïd: bijelo-plavi dragulj Tunisa
Slikovito selo Sidi Bou Saïd, smješteno na litici iznad Sredozemnog mora, postalo je novo UNESCO-ovo kulturno dobro. Prepoznatljivo je po bijelim kućama, intenzivno plavim vratima i prozorima, zavojitim ulicama i pogledima prema Tuniskom zaljevu.
Naselje se razvijalo oko grobnice sufijskog učitelja Abu Saida al-Bajija, koji je živio tijekom 12. i 13. stoljeća. Arhitektura, prirodni položaj i sufijska duhovna tradicija zajedno su oblikovali mjesto koje je dugo privlačilo umjetnike, književnike i putnike.
Status svjetske baštine potvrđuje da se iza jednog od najfotografiranijih prizora Tunisa krije mnogo više od atraktivne kombinacije plave i bijele boje.
Sarnath, mjesto na kojem je Buddha održao prvu propovijed
Drevni budistički lokalitet Sarnath u Indiji jedno je od najvažnijih mjesta budističkog svijeta. Prema tradiciji, upravo je ondje Buddha u 6. stoljeću prije Krista održao svoju prvu propovijed i okupio prve učenike.
Tijekom stoljeća Sarnath se razvio u veliko vjersko i obrazovno središte sa stupama, hramovima i samostanima. Nakon propadanja u 12. stoljeću lokalitet je postupno zaboravljen, a ponovno je otkriven tijekom 18. stoljeća.
Danas je istodobno arheološki lokalitet, hodočasničko mjesto i jedna od ključnih postaja na budističkim rutama Indije.
Asuka i Fujiwara otkrivaju početke japanske države
Na UNESCO-ov Popis stigle su i drevne japanske prijestolnice Asuka i Fujiwara u južnom dijelu bazena Nara. Serijsko dobro obuhvaća 19 lokaliteta, među kojima su ostaci palača, državnih upravnih zgrada, budističkih hramova i monumentalnih grobnica.
Asuka i Fujiwara svjedoče o razdoblju između kraja 6. i početka 8. stoljeća, kada se na japanskom otočju stvarao centralizirani državni sustav pod snažnim utjecajem kineskih političkih i pravnih modela.
Na području Asuke podignut je i Asuka-dera, prvi veliki budistički hram u Japanu. Razvoj ovih prijestolnica postavio je temelje kasnijim gradovima Nari i Kyotu.
Koraljni grebeni Akabe među novim prirodnim dobrima
Morski rezervat Akaba u Jordanu postao je jedno od pet novih prirodnih dobara. Nalazi se na krajnjem sjeveru Crvenog mora i obuhvaća koraljne grebene, livade morske trave i dublje mezofotičke grebene.
Riječ je o najsjevernijem tropskom koraljnom sustavu na svijetu. Koralji Akabskog zaljeva tijekom tisućljeća prilagodili su se visokim temperaturama, slanosti i morskim toplinskim valovima, zbog čega su iznimno važni za znanstvena istraživanja utjecaja klimatskih promjena.
U rezervatu je zabilježeno više od 150 vrsta tvrdih koralja, preko 500 vrsta riba i oko tisuću vrsta mekušaca.
Wadi Wurayah: divlja strana Ujedinjenih Arapskih Emirata
Planinsko područje Wadi Wurayah u emiratu Fujairah pokazuje potpuno drukčije lice Ujedinjenih Arapskih Emirata od nebodera Dubaija i Abu Dhabija.
Zaštićeni krajolik u gorju Hajar čuvaju kanjoni, stjenovite doline, izvori i rijetke vrste prilagođene sušnim uvjetima. Na području je evidentirano 1.099 biljnih i životinjskih vrsta, među kojima najmanje deset globalno ugroženih.
Wadi Wurayah važan je i zbog iznimno dobro očuvanih geoloških struktura koje svjedoče o drevnim tektonskim procesima.
Jedna od najvećih migracija sisavaca na svijetu
Boma-Badingilo u Južnom Sudanu prvi je lokalitet te države upisan na Popis svjetske baštine. Golem prostor nacionalnih parkova, poplavnih ravnica, savana, močvara i šuma čuva jednu od najvećih preostalih migracija kopnenih sisavaca na planetu.
Procjenjuje se da krajolikom migrira oko šest milijuna životinja, ponajprije bjelouhih kobova, tianga i mongalskih gazela. Na tom području žive i slonovi, lavovi, leopardi, gepardi, afrički divlji psi i brojne vrste ptica.
Boma-Badingilo istodobno je proglašen svjetskom baštinom i uvršten na Popis svjetske baštine u opasnosti kako bi dobio dodatnu međunarodnu zaštitu.
Okefenokee, golema močvara američkog juga
Nacionalni rezervat Okefenokee, smješten na području Georgije i Floride, štiti najveće nizinsko slatkovodno tresetište u suptropskom pojasu. Riječ je o mozaiku močvara, savana i šuma čiji izgled neprestano oblikuju voda, požari, vegetacija i životinje.
Okefenokee je dom američkim aligatorima te stotinama vrsta biljaka, ptica, riba, sisavaca, gmazova i vodozemaca. Velike naslage treseta čuvaju podatke o promjenama okoliša kroz prošlost, ali imaju i važnu ulogu u skladištenju ugljika.
Podzemne džamije Kazahstana
Na poluotoku Mangystau uz Kaspijsko jezero nalazi se pet svetih lokaliteta uklesanih u stijene. Beket-Ata, Shopan-Ata, Karaman-Ata, Shakpak-Ata i Sultan-Epe nastajali su između 12. i 18. stoljeća, a povezani su sa sufijskim učiteljima i tradicijom hodočašća.
Kompleksi poznati kao „podzemne džamije” oblikovani su u prirodnim špiljama, liticama i podzemnim prostorima polupustinjskog krajolika. Uz molitvene dvorane i grobnice svetaca obuhvaćaju dvorišta, izvore vode, sveta stabla, staze i velika groblja.
Ovi lokaliteti pokazuju kako su se islamska sufijska duhovnost, nomadska kultura i starija vjerovanja u svetost krajolika povezali u jedinstvenu tradiciju.
Porculanski grad, amazonska kazališta i finski modernizam
Među novim kulturnim dobrima nalazi se kineski Jingdezhen, središte proizvodnje porculana koje je od 10. do 19. stoljeća snažno utjecalo na umjetnost i trgovinu diljem svijeta. Njegov plavo-bijeli porculan postao je jedan od najprepoznatljivijih simbola kineskog umijeća.
Brazil je na Popis uvrstio amazonska kazališta u Belému i Manausu. Raskošne zgrade nastale su tijekom „zlatnog doba” kaučuka krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada su dva grada doživjela snažan gospodarski i urbani uspon.
Finska je dobila priznanje za trinaest djela povezanih s Alvarom Aaltom, njegovom suprugom Aino Marsio-Aalto, Elissom Aalto i njihovim suradnicima. Građevine nastale između 1928. i 1988. godine predstavljaju humaniji, prirodi prilagođen pristup modernističkoj arhitekturi.
Na Popis je stiglo i deset povijesnih kazališta u središnjoj Italiji. Ona predstavljaju poseban model zajedničkog vlasništva, u kojem su gradovi i privatni građani sudjelovali u financiranju i upravljanju kazališnim prostorima.
Novi UNESCO lokaliteti prvi put u tri afričke zemlje
Zasjedanje u Busanu bilo je povijesno za Komore, Svetog Tomu i Princip te Južni Sudan jer su te tri afričke države dobile svoje prve lokalitete svjetske baštine.
Komori su upisali medine povijesnih sultanata, šest starih gradova oblikovanih pomorskom trgovinom, islamom i kulturnim vezama preko Indijskog oceana.
Sveti Toma i Princip dobili su priznanje za šest nekadašnjih plantažnih kompleksa, poznatih kao roças. Oni svjedoče o kolonijalnom sustavu proizvodnje kave i kakaa, ali i o prisilnim migracijama i radu koji su taj sustav održavali nakon formalnog ukidanja ropstva.
UNESCO status nije samo turističko priznanje
Uvrštavanje na Popis svjetske baštine često donosi veću međunarodnu vidljivost i rast turističkog interesa, ali UNESCO naglašava kako upis nije završetak postupka. On je početak dugoročne obveze očuvanja, odgovornog upravljanja i uključivanja lokalnih zajednica.
Tri nova dobra, Boma-Badingilo u Južnom Sudanu, dvorci Mount Amel u Libanonu i Sebastia u Palestini, upisana su po hitnom postupku te istodobno uvrštena na Popis svjetske baštine u opasnosti.
Ovogodišnje odluke pokazuju koliko pojam baštine može biti širok. Na istom popisu nalaze se planina bogova, afričke migracijske rute, koraljni grebeni, budistička svetišta, modernistički gradovi, plantaže, kazališta i ratne plaže. Povezuje ih iznimna vrijednost koja nadilazi granice države u kojoj se nalaze i postaje dio zajedničkog nasljeđa čovječanstva.
Sljedeće zasjedanje UNESCO-ova Odbora za svjetsku baštinu održat će se 2027. godine u Istanbulu.
Izvor: UNESCO – World Heritage Committee 2026
