Dva dana u Lici bilo je dovoljno da se apsolutno zaljubim u nju – od netaknute prirode do neviđene dobrote ljudi. Savršeni kraj za potpuno opuštanje kako priroda i zelenilo spuštaju razine stresa.
Dan je započeo u Pećinskom parku Grabovača koji je ujedno jedini takav park u Europi. Ovdje je smješten botanički vrt s prekrasnom hobitskom kućicom – mala koliba ukrašena biljnim pokrovom i uistinu kao iz Tolkienove bajke, pa čak i herbarij sa popisom svih tamošnjih biljaka koje se ujedno nalaze u Međuzemlju.
Špilja Samograd oduševljava stalaktitima i stalagmitima, a svi zaposlenici su duboko zaljubljeni u park te brinu o njemu strastveno. Četiri prostorije špilje prošarane su starim ručno urezanim stepeništem iz 19. stoljeća te posebnim osvjetljenjem koje ne uznemirava prave vlasnike odnosno stanovnike – šišmiše.
///“Zemlja špilja” – Park prirode Grabovača u Lici jedini je pećinski park u Europi
Čini se kao da ljepoti nema kraja kada nakon obilaska špilje odete na poučnu planinarsku stazu “Čovjek i krš” u trajanju od 15-20 minuta koja vas uči o krškom reljefu, biljnim i životinjskim vrstama koje tamo obitavaju te završi na vidikovcu s kojeg pogled oduzima dah – obronci Velebita, rijeka Lika te zeleni brjegovi i doline koji nikad ne dosade oku.
Ako se usudite penjati na tornjeve, još jedna atrakcija bila je drvena platforma sa šumskim orguljama, koja proizvodi umirujuću melodiju kad puhne vjetar te nudi pogled od 360 stupnjeva. Mir koji je moguće osjetiti uz takav pogled i lagani šum orgulja je neopisiv.
Avantura u prirodi nastavila se kod drugog ulaza u Pećinski park Grabovača. Tamo smo imali priliku veslati po rijeci Lici, roštiljati i igrati paintball. No ono što nas je posebno zateklo bila je vožnja splavi rijekom do jezera Kruščica. Ispod tog mirnog planinskog jezera leži nekadašnje selo, potopljeno 1971. radi hidroenergetskih potreba. Kada vodostaj padne, izviruje zvonik crkve, gotovo mitska slika prirode i ljudske prošlosti.
Rijeka Lika mijenja vodostaj i do 30 metara godišnje, a ljeti se možete kupati na mjestima koja su u jesen potpuno suha, u rujnu i listopadu razina vode pada čak za nekoliko metara dnevno ostavljajući samo kanjon.
Putovanje je zaokružio domaći gulaš od divljači koji su vodiči pripremili na plinu u prirodi. Okus dima, mesa i domaće ljubavi bio je najbolji mogući oproštaj od Like.
