Prvi službeni put kao direktor Turističke zajednice grada Trilja, vaš bloger je imao baš u BiH, točnije Ilidžu gdje je USAID turizam priredio dvodnevnu konferenciju o turističkoj promociji. I to u rezidencijalni turistički resort Hills, kojeg smo notirali kao “baštinu” kad smo pisali o DALMATINSKOJ MARENDI, kao turističkom adutu ruralnih prostora Dalmacije na nedavno održanoj gastro fešti.
Promocija reciptivne destinacije na emitivnim tržištima temeljna je zadaća turističkih zajednica i glavni razlog njihova postojanja kao interesne asocijacije od javnog interesa za gospodarstvenike iz turističkog i srodnih sektora. Kako bi imala što bolju vidljivost, koristi i različite marketinške alate uglavnom bazirane na trijadi odnosa identiteta, imidža i brendinga, kao vrijednosne kategorije u kreiranju i trženju turističkog proizvoda.
Tako i TZ i JLS Dalmatinske zagore pokušavaju umrežavanjem i koordinacijom aktivnosti ostvariti što bolje tržišne rezultate. Primjenjuju se i neka druga iskustva, posebno Istre, ali i razvijenih euro regija, pa tako i mjesta uz porječje Cetine traže svoju šansu kroz selektivni turizam ili preciznije selektivne vrste turizma.
U tom kontekstu se našla i susjedna BiH, a fokus interesa je tržište skoro četiri milijuna domicilnog stanovništva te još pola od tog broja BH dijaspore kao zavidan emitivni potencijal. Ovo tim prije što je Dalmacija bila prva preferencija BH turistima tijekom cijelog 20. stoljeća u zajedničkoj državi.
Nakon razdruživanja ex Yu republika, te nesretnog rata ti su odnosi poremećeni, al kao i plovidba, “živjeti se ne mora” ali turistički i kulturno surađivati mora. Ovo tim prije, jer se radi o skoro jedinstvenom geo-gospodarskom prostoru koje vežu višestoljetne kulturne i gospodarske veze.
Ako pođemo od prapovijesti, pa do spomenutog 20. stoljeća, vidljivi su tragovi i razni artefakti koji su interesantan resurs, ali i turistički potencijal. Tu su i ekološke i etnološke poveznice, pa se valorizacija kulturne i prirodne baštine nameće kao “spiritus movens” u kreiranju kompatibilnih turističkih proizvoda i usluga.
To je bila i tema “bosanske i cetinske” konferencije koje su održane u alkarskom Sinju i Ilidži, poznatoj i po festivalu sevdaha kojima je vaš bloger nazočio i kao dionik, ali i akademski kreator turizma našeg svagdašnjeg. Pa je i na tim hodoljubljima zabilježio i neka “turistička zrnca koja život znače”, a često nisu primjećena ni turistički valorizirana, a novinarsko oko ih prepoznaje.
Naime, put me iz Cetinske krajine vodio preko drevnog (H)Livna, uz Buško jezero koje i vodom i elektro energijom napaja Dalmatinsku zagoru i to uglavnom preko elektrocentrala na Cetini. Slijedi dolina Šujice, koja skuplja jadranski sliv visokih bosanskih planina pa sve do Rame, i rijeke ali i kulturno povijesnog prostora REX RAMAE, koja je skupa sa “svojom gospom ali i ramskim pukom” uglavnom naselila cetinski kraj. Slijedi i dolina Vrbasa pa preko Pavlovice do Lašvanske doline koja je poznata i po prirodnim ljepotama, ali i ratovima za te ljepote, koji su obilježili 20. stoljeće, a posebno recentni rat s njegova kraja.
Al da i ratovi imaju svoje kulturne, umjetničke pa i turističke priče, pokazala je “kahvica dočekuša s baklavom” u busovačkoj Glazbenoj školi znamenitog titulara Jakova Gotovca, koji je rodom iz cetinskog kraja ali je zadužio cijelu hrvatsku kulturu.
Uz Beethovenovu ODU RADOSTI, dočekala nas je domicilna glazbena pedagogica Daca, (koju smo prije mjesec dana sreli i na Marulićevim danima u Splitu, u vrijeme finala Eurovizije… i velikog uspjeha našeg Marka Lazanjice).
A društvo za klavirom pravio joj je nizozemski kolega Frank koji je turistički posjetio Busovaču, a u koju je prvi put došao kao NIZOZEMSKI VOJNIK SA UNPROFOROM 1992. Nije mi trebalo puno da se saberem, i odgovorim na srdačan, al i nezaboravan doček.
Uz počasne turističke putovnice BIH, kao turistički suvenir koji sam kreirao prije petnaest godina kao turistički poduzetnik, imao sam i par majica s logom THRILL BLUES FESTIVALA, koji se tradicionalno održava početkom srpnja u Trilju na Cetini.
Malo smo i zasvirali uz neskrivenu radost i naše domaćice, ali i supruge “nesuđenog ratnika za dinarski kulturno turistički identitet”, pa sam na koncu morao i VIP ulaznice osigurati za nove prijatelje, a nadamo se i promotore bosanskog ali i dalmatinskog turizma (usput saznajem i da je dinarsko nizozemski glazbeni dvojac svirao na istom klaviru kao i ratne 1992. u domicilnom hotelu, te da su gosti u znak zahvalnosti za ugodan doček i tad i sad glazbenoj školi Jakova Gotovca, poklonili gitaru).
S moje strane nije izostao ni poziv da u duetu dođu na TBF kao glazbenici, ali i da u svojim sredinama promoviraju i animiraju potencijalne turiste da nam pohode Cetinu početkom srpnja.
Naglasio sam i da je vrlo bitna poveznica ovih krajeva što se u povijesnim dokumentima prvi put spominju 1371. (Busovača 16. kolovoza za sv. Roka, dok Trilj odnosno Čačvina 15. lipnja za sv. Vida). Dobra i vjerska, ali i kulturno turistička poveznica za kreiranje zajedničkih turističkih projekata kroz međugraničnu suradnju, a što su bile i teme narečenih konferencija.
Iznenadni i neplanirani gost je često i najbolji gost – stara je uzrečica turističkih djelatnika, pa se nadamo da će bit potvrđena i ovaj put, uz pomoć čudotvorne gospe Ramsko Sinjske ili sv. Ante i sv. Mihovila, nebeskih zaštitnika Busovače i Trilja, ali i naših “junaka” sv. Vida i sv. Roka.
U trojstvu i Bog pomaže, a hoće li i koliko zavisi i od spremnosti turističkih djelatnika i poduzetnika Lašvanskog i Cetinskog kraja. Blogeraj je kreirao još jednu turističko-kulturnu priču, a rezultat ćemo, nadamo se, vidjeti uskoro.
Izvor fotografija: Marinko Brkić
