Jurjevdan i Markovdan, ljeta gospodnjeg 2026. krajem travnja se obilježavaju i kao dani prirodne baštine koju štite dva iznimno popularna svetca i nebeski zaštitnici našeg okoliša.
Ovog travnja je područje od izvorišta Cetine, preko njenih pritoka Rumina, Rude i Graba pa sve do Vrljike u Imoti i podzemne Betine u Vrgorskoj krajini bilo u znaku prirodnog bicikliranja i domaće gastronomije
Tradicionalni dani jagode, koji Vrgorski kraj obilježava kao početak prvog proljetnog voća, ove su godine obogaćeni inovativnom kombinacijom sportskog i ugostiteljskog druženja uz kulturno zabavne sadržaje. Jurjevdan je i prilika za podsjećanje da je vrh Biokova posvećen sv. Juri, poznatom borcu za ljudska prava i dostojanstvo čovjeka, koji Dalmaciju štiti s juga i potencijalnih okupatora s morske strane, a nasuprot sa sjevera je masiv Dinare koji preko sv. Marka štiti dinarskog čovjeka, zvanog DINARID.
I njihov baštinik, sv. Frano Asiški imao je osjećaj za prirodu i ekologiju, pa u nekim stvarima valjalo bi usporediti Dalmaciju s talijanskom regijom Umbrija..?!
Za zdrav duh u zdravu tijelu pobrinuli su se dionici i prijatelji koji su udruženi u DELMATINCRO KLASTER te suradnju s biciklističkim klubovima iz Imotskog i Ljubuškog organizirali sportsko turističku manifestaciju CETINA BIKE, dok se obitelj Pervan s prijateljima potrudila za domaćinski doček u etno selu Kokorići kod Vrgorca, iznad vodotoka Betine.
Poput njihova pretka, vojvode Ante Prvana – Prže, koji je uz svoje vojničke obveze, ugošćavao i putnike namjernike, možda i kojeg turistu, ali zasigurno i najpoznatijeg putopisca i prirodoslovca, ali i kulturologa 18. stoljeća koji ga je posjećivao te zapisivao njegove, ali i prispodobe njegovih susjeda i potomaka ilirskih Delmata.
Tako je i nastalo znamenito djelo VIAGGIO IN DALMAZIA – PUT PO DALMACIJI koja je tiskana u Veneciji 1774. – tada gospodarskom i kulturnom središtu Europe. Uz opis izvorišta i samog toka rijeke Cetine, ali i drugih krajeva od Zadra i Knina do Dubrovnika, te običaja lokalnog stanovništva, kojeg naziva Morlacima (a zapravo Dinaridima) knjiga opisuje i druge znamenitosti, koje danas prepoznajemo i kao turističke atrakcije.
Kako se promocija ovog djela poklapala i s predromantičarskim buđenjem kulture u Europi, to je poseban interes pobudila i BALADA O HASANAGINICI, koju su prevodili mnogi književni velikani tog doba -Norval, Puškin, a posebno je bio očaran znameniti Nijemac, J. W. Goethe.
Sve ove povijesne činjenice pa i artefakti na terenu bile su dobra tema za ekologe, kulturne i prosvjetne i turističke djelatnike za “oživljavanje Platonove akademije” u ambijentalnim dvorima vojvode Prže, a posebnu pozornost privlačilo je svjedočenje dinarskog alpiniste Stipe Božića, koji je svojim postignućima na sportskom, ali i putopisnom planu, zapravo zadužio sve svoje suvremenike i baštinike Dalmatinske zagore.
Uz domaćina “vicekralja Zvonimira” te goste s obje “strane neprirodne granice” danas suverenih država RH i BIH, nazočili su istraživači naših “ilirskih korijena” a dotaklo se i drugih znamenitih predaka i njihova životopisa poput Tina Ujevića, Josipa Pupačića, A. B. Šimica, zatim Fra Lovre Šitovića, Josipa Rogliča, ali i kralja Tvrtka, hercega Hrvoja Hrvatinića, njegove žene princeze Jelene Nelipić te nezaobilaznog hajduka Andrijicu Šimića.
Interesantne su bile i gastro teme od stonskih mušula, koje je pripremio Mlađo Hardomilič, navodno po receptu Odisejevih kuhara prilikom boravka na Mljetu, koje smo zalijevali s humskom žilavkom dok se uz kozji sir i pršut bolje sljubljivala maraština.
A kako je IN VINO VERITAS, istinu o održivom turizmu smo pokušali potražiti upravo u kombinaciji biciklizma, književnih djela i autohtone gastronomije, iznjedrila se i ideja o otvaranju jednog edukacijsko-promotivnog centra u ruralnom dijelu Dalmacije.
Tako se kroz brainstorming – “oluju mozgova” možda i kroz proširene sive moždane vijuge, ali i gledajući djecu i mlade koji su dočekali bicikliste da bi to moglo biti bas tu, u drevnim Kokorićima u dvorima vojvode Prže Prvana. Možda bi i terenska nastava duž ove rute, koju smo nazvali i tragom A. Fortisa imala učinke i na turističke ali i demografske tijekove…
Možda se i među mladima pojavi i koji turistički bloger koji će pisati o AI umjetnim turističkim tijekovima, koji poput Betine iz našeg podzemlja čekaju priliku.
Mi smo još u prirodnom okruženju i kulturi koju je stvorio homo sapiens, a nek se homo trampusi ili putinusi misle sto nam ostavljaju. Samo da znaju i da je Bog na našoj strani. Kairos ili Zeus svejedno.
