Kad se s vidikovca iznad Goriša pogleda prema vodi, među trskom i zelenilom može se uočiti gotovo pravilno zaokružena površina. Na prvi pogled izgleda kao jezero kakvo biste očekivali pronaći u krškom krajoliku, ali ono što ga čini posebnim krije se ispod površine.
Ondje izbija Torak, krško vrelo koje je dobilo oblik jezera. Smješteno je na području gdje se susreću Krka i Čikola, u Nacionalnom parku Krka, a do pogleda na njega vodi pješačka staza iz mjesta Goriš. Dok većina posjetitelja Krku upoznaje uz šum Skradinskog buka, ovdje je prizor drukčiji. Voda je okružena tršćacima, a pogled s visine otkriva kako su se rijeke i krški teren spojili u krajolik koji se s obale teško može sagledati u cijelosti.
Jezero koje skriva izvor
Torak se naziva jezerskim vrelom jer izvor izbija pod vodom, u prirodnom udubljenju koje s površine nalikuje jezeru. Nacionalni park Krka navodi da mu je promjer približno 150 metara. Riječ je o krškom izvoru, dijelu podzemnog sustava u kojem voda kroz pukotine i kanale u stijenama pronalazi put do mjesta na kojem ponovno izbija na površinu.
Istraživanja podzemnih voda pokazala su povezanost Toraka s područjem uzvodno u slivu Čikole. U kršu voda tako dio svojeg puta može prijeći skrivena od pogleda, a zatim se ponovno pojaviti ondje gdje bi posjetitelj očekivao samo mirnu površinu jezera.
Torak je imao i praktičnu važnost za stanovnike ovoga dijela Dalmacije. Prema podacima Nacionalnog parka Krka, njegova se voda nekada koristila za vodoopskrbu naselja u jugoistočnom dijelu Šibensko-kninske županije.
Susret dviju rijeka i uska sedrena barijera
Položaj Toraka možda je najbolje razumjeti upravo s vidikovca. Čikola nakon prolaska kroz kanjon stiže do područja u kojem se susreće s Krkom, uzvodno od Skradinskog buka.
Kada je rasla sedrena barijera Skradinskog buka, uzvodni dio Krke postupno se ujezerio, a potopljen je i dio ušća Čikole. Voda je tako oblikovala širok, razveden prizor u kojem nekadašnje riječno korito na pojedinim mjestima više nalikuje jezeru nego uskom toku.
Između vodenih površina nalazi se Kalički busen, uska sedrena barijera duga približno 700 metara. Pogled seže i prema kanjonu Čikole, gdje se na stijeni smjestila srednjovjekovna utvrda Ključica. Nacionalni park navodi je kao najočuvaniju srednjovjekovnu utvrdu na svojem području.
Do vidikovca putem kojim su nekada išli mještani
Do Toraka vodi poučno-pješačka staza Goriš – Torak. Na cesti Šibenik – Drniš potrebno je slijediti putokaz za Goriš, a potom oznake za stazu. Prema informacijama Nacionalnog parka, parkiranje je moguće na otvorenom uz cestu kroz naselje.
Put kojim danas prolaze izletnici nekada su koristili mještani odlazeći do svojih polja i vrtova. Danas vodi prema vidikovcu gdje se pruža pogled na sutok koji iz autobusa ili automobila ne biste mogli doživjeti.
Dionica Goriš – vidikovac Torak duga je oko 1.500 metara. Riječ je o makadamskom i poljskom putu koji je ravan do vidikovca. Druga dionica, duga približno 1.450 metara, spušta se prema samom Toraku. Za šetnju je dobro odabrati čvrstu obuću i ponijeti dovoljno vode, a prije polaska provjeriti vremenske uvjete i informacije Parka o stazi. Ako planirate i spuštanje do vrela, računajte da se nakon toga treba vratiti uzbrdo.
Torak se može upoznati i s vode
Drukčiji pogled na krajolik pruža izlet brodom prema Čikoli. Nacionalni park Krka u svojoj ponudi navodi izlet sa Skradinskog buka koji traje oko 45 minuta i obuhvaća vožnju do jezerskog vrela Torak, pogled prema Ključici i razgledavanje uvale Čekinac, nakon čega se brod vraća na polazište.
Prema objavljenim informacijama Parka, polasci su po dogovoru, pa dostupnost i cijenu treba provjeriti prije planiranja posjeta. Park navodi i da se karte za izlet brodom kupuju na licu mjesta. Ime vrela dobio je i jedan od brodova Nacionalnog parka. Naziv Torak izabran je 2021. u anketi među pratiteljima i prijateljima Parka, između nekoliko imena povezanih s krčkim krajolikom.
