Približava se kraj lipnja, zasigurno najzanimljivijeg a možda i najznamenitijeg mjeseca u godini pa ga je red i prigodno ispratiti, prije nego ga “poženje” srpanj i ljudska ruka ali i nebeska žega.
Iako se možda mnogi pratitelji i sljednici astrologije neće složiti, autor ovog bloga će u narednim slovima i fotkama kušati i obrazložiti hipotezu iz naslova i otkriti vidljive, ali mistične tajne, a kako drugačije nego ispod stabla i uz “besplatan” čaj od lipe.
Sama mističnost ove dinarske biljke zasigurno seže u ilirska vremena pa i stoljeća prije dolaska Krista mesije, a njen miris i okus pa i skladne proporcije daju naslutiti da se doista radi o “svetom drvetu” ne samo Mediterana nego i cijelog nama poznatog svijeta. Ali prava i nama zanimljiva svojstva zapravo su utjelovili i produhovili stari Slaveni, koji s plemenitim i ratobornim Hrvatima naseliše dinarske prostore kroz nekoliko stoljeća po Kristu.
Tako su u njoj vidjeli i božansku i ljudsku dimenziju sadeći ju uz obitavališta s nadom zaštite od atmosferskih nepogoda ali i kao lijek protiv mnogih bolesti vezanih za dišne organe i krvotok. A i njihovo vrhovno božanstvo Perun, njegova partnerica Mokoš, ali i suparnik Veles koji je djelovao iz podzemlja uvlače lipu u “mistični ljubavni trokut” pun životnih ali i nebeskih zanimljivosti.
S takvim biljnim imenovateljem, kojeg nema ni jedan drugi mjesec samo po sebi je originalan jer samo u tom mjesecu lipe cvatu .. (refren iz pjesme Bijelog dugmeta..), a i Sunce je u višednevnom SOLSTICIJU kad je oko 20. lipnja na najvećoj točci kad je i dan najdulji.
Slijedi i Ivandan, 24. lipnja, posvećen sv. Ivanu krstitelju koji je na rijeci Jordan krstio Isusa Krista, vjerojatno ni ne sluteći dalekosežnost tog čina za sudbinu kršćanske civilizacije i cjelokupnog čovječanstva. Ovaj svetac je posebno štovan diljem dinarskih izvora i rijeka, a posebno u Podmilačju kod Jajca, kad se uz Vrbas okupe tisuće štovatelja raznih religija i nacija… (u pravoslavnoj religiji također se štuje pod imenom Jovandan).
I sam konac mjeseca, na 29. lipnja štujemo sv. Petra, stijenu na kojoj je Krist “sagradio svoju i našu Crkvu”, ali i sv. Pavla, poznatog putnika i hodočasnika, propovjednika pa i mistika kojem smo zahvalni jer je pohodio i naše krajeve.
Ne možemo se ne prisjetiti i lika i djela sv. Ante Padovanskog, čiji je simbol bijeli ljiljan, a vezan ju za 13. lipnja, ali i za utorke, a ove godine se i to poklopilo. Skoro svi bosansko humski vladari su također imali ljiljan u svojim grbovima. Prisjećamo se i “lipanjskih zora” kad su prije tri desetljeća započinjale akcije oslobađanja doline Neretve u Domovinskom ratu a vjerojatno su započinjale i prije više stoljeća kad su naša ognjišta i naše dinarsko humske domicile napadali mnogi agresori.
A ova 2023. po Kristu bit će upamćena i po velikim oborinama koje uz bujnu vegetaciju donesoše i svakakve biljne bolesti koje nam zatrovaše okoliš ali psihosocijalni život. Pa ipak i ovaj lipanj kao i svi drugi donio je optimizam uz nadu da će ljetni odmori proći sretno baš kao i svi nadnevci iz ovog mjeseca.
Evo dragi čitatelji i pratitelji naših pisanih tragova, nadamo se da smo opravdali naš stav o mjesecu lipnju i s toplim željama da će plodovi njegovih znamenitosti biti pretočeni u svakodnevni život.
A ako ne bude uroda i vinske kapljice dovoljno, malo ćemo smanjiti kvantitet, a birati kvalitet kako u gastro užicima tako i vjeri općenito.
Izvor fotografija: Marinko Brkić
