Jesenji dan s lišćem koje se s grana već preselilo u podnožje stabala možda i nije najbolji izbor za prvi susret s Velebitom, no meni se pokazao kao dobra odluka.
Od Rijeke do Nacionalnog parka Sjeverni Velebit potrebno je oko dva sata automobilom, a kako je turistička sezona tada već bila iza nas, vožnja Jadranskom magistralom bila je vrlo ugodna.
Sjeverni dio Parka
Na sjevernom dijelu Parka nalazi se Babić Siča, glavni ulaz za sve koji žele posjetiti područje Zavižana i Velebitskog botaničkog vrta. Do ove točke dolazi se blago se penjući asfaltiranom cestom oko 10 km. Od Babić Siče do Zavižana vodi 7 km neasfaltirane ceste.
Krajolik NP Sjeverni Velebit obilježava krški reljef koji po raznovrsnosti, mnogobrojnosti i razvijenosti krških oblika ulazi u red najzanimljivijih krških dijelova svijeta. Neki od tih oblika su kukovi, grede, tornjevi, stupovi, ponikve, škrape, spilje i jame.
Kako Velebit čini prirodnu granicu između mediteranske i kontinentalne Hrvatske, u njegovom vršnom dijelu susreću se maritimna i kontinentalna klima pa je vrlo zanimljivo razgledati spomenik parkovne arhitekture Velebitski botanički vrt.
Velebitski botanički vrt
Velebitski botanički vrt nalazi se petnaestak minuta hoda od planinarskog doma na Zavižanu. Osnovan je 1967. na inicijativu dr. Frana Kušana, profesora na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu koji je (sa suradnicima) želio bogatstvo flore Velebita učiniti dostupnim svim posjetiteljima.
Nedugo nakon osnivanja Vrta okolno je područje proglašeno Posebnim botaničkim rezervatom Zavižan – Balinovac – Velika kosa.
U središnjem dijelu Vrta nalazi se Balinovačka ponikva oko koje vodi kružna kamenita staza duga 600 metara s koje se može uspeti planinarskim stazama na okolne vrhove. Sa staze se odvajaju i kamenite stube kojima se možete spustiti na dno ponikve.
Danas ovdje raste oko 300 biljnih vrsta od kojih su neke samonikle, dok su ostale donijete s drugih dijelova Velebita. Za obilazak je potrebno oko sat vremena laganog hoda. Iako nismo stigli u vrijeme bujanja vegetacije, prošetati Vrtom bilo je nezaboravno iskustvo.
Ovdje se također nalazi botanička stanica, odmorište i klupe za posjetitelje. Biljne vrste označene su pločicama, a poučne table naglašavaju osnovne prirodne vrijednosti Vrta.
Premužićeva staza
Najpoznatiji velebitski vrhovi su Vaganski vrh, Zavižan, Sveto brdo, Crnopac i Tulove grede. Brojni planinari sanjaju o osvajanju ovih visina koji su zbog nevjerojatnih prizora najatraktivniji u Hrvatskoj, a i šire.
Sjeverni Velebit idealno je odredište za sve one koji uživaju u aktivnom odmoru i rekreaciji u netaknutoj prirodi uz osjećaj iskonske divljine, a na raspolaganju im je više od 30 markiranih planinarskih staza.
Posebno se ističe Premužićeva staza, remek-djelo graditeljstva, izgrađena suhozidnim stilom gradnje. Staza nema teških uspona pa je pogodna i za posjetitelje koji inače ne planinare. Hodajući ovom stazom morate se zapitati koliki je trud bio uložen da bismo mi danas u njoj mogli uživati.
Stazu je projektirao i gradio inženjer šumarstva Ante Premužić, strastveni planinar i zaljubljenik u ljepote Velebita.
Kasnije su je, graditelju u čast, hrvatski planinari prozvali njegovim imenom. Gradnja uzdužne planinarske staze započela je 1930. godine, a dovršena je 1933. kada je završena najteža dionica u dužini od 1,5 kilometra od Čepuraša do Gromovače.
Doživljaj obogaćuju brojne poučne table postavljene duž staze.
Kulturno dobro od nacionalnog značaja
S Premužićeve se staze odvaja nekoliko uspona na neke od najljepših vrhunaca sjevernog i srednjeg Velebita – Gromovaču, Crikvenu, Šatorinu i druge. Kroz sam Nacionalni park prolazi 16 kilometara staze, a na otprilike dva sata hoda od Zavižana nalazi se planinarsko sklonište Rossijeva koliba.
Ova predivna staza 2009. godine u cijeloj je svojoj dužini i službeno zaštićena kao kulturno dobro od nacionalnog značaja.
Velebit je idealna destinacija za sve ljubitelje netaknute prirode daleko od gužvi i užurbane svakodnevice. Poznata je po nevjerojatnim krajolicima koje je riječima i fotografijom teško opisati – Velebit treba doživjeti.
Ova mitska planina vrijedna divljenja prostire se dužinom oko 145 kilometara, a njeni vrhovi pružaju predivan pogled na Liku i unutrašnjost te s druge strane na more i otoke.
