Krajem travnja ili zelenog mjeseca obilježavaju se i zaštitnici prirode ali nemoćnih i potrebitih a posebno se slavi sveti Jure 23. travnja i sv. Marko 25. travnja, kada pohodimo dinarske visove i pitome doline s nakanom zahvalnosti za suživot na našoj planeti.
Na današnji dan prisjećamo se hrabrog rimskog vojnika kojeg slavimo još iz vremena zabrane kršćanskih običaja koji su upravo u ovom svetcu prepoznali svog zaštitnika. Za naše krajeve je posebno vezan jer se počinje štovati baš u vrijeme cara Dioklecijana koji odluči svoje umirovljeničke dane provesti u velebnoj palači koju baštini i današnji Split, centar Dalmacije.
Taj naziv vuče od Ilirskog plemena Delmata koji su napučivali središnji dio istočne obale Jadrana te ga miroljubivo dijelili s “genetskom braćom” Daorsima, Ardijejcima, Liburnima, Japodima, a čije tragove su nakon krvavih ratova zatirali upravo rimski osvajači. Iako su godinama odolijevali tim nasrtajima, poklekli su sredinom 1. stoljeća po Kristu a kao “svog zaštitnika” od trećeg stoljeća odabraše upravo sv. Juru, koji odbaci rimske vojničke obveze i započe svoju novu misiju kršćanskog misionara i zaštitnika. Na kraju je svoj neposluh, koji rimski vlastodršci ne opraštaju, platio nasilničkom smrću.
U znak zahvalnosti, puk Dalmacije, Huma i cijelih Dinarida grade mu na brežuljcima i pitomim dolinama spomenike i kamene kapelice koje su i danas mjesto hodočašća i vjerskih okupljanja. U njegovu čast se nazivaju i mnogi vrhovi ili naselja, a najpoznatiji su vrh Biokova i u podnožju Velebita, dok ga posebno slave baštinici slavne Poljičke republike u Omiškom zaleđu te u humskim predjelima Neumskog zaleđa, ali i Zahumlja kojeg pravoslavci slave kao sv. Đorđa. I Romi ga slave kao Đurđevdan, ali na drugi nadnevak. I drugi europski narodi ga slave i poštuju, što dovoljno govori o popularnosti ovog borca protiv nepravde koju simbolizira zmaj, a kojeg sveti Jure na bijelom konju probada svojim kopljem.
Sličnu privrženost dinarski puk ima i prema sv. Marku, evanđelisti kojeg se posebno zaziva u zaštiti poljoprivrednih kultura i cijelog biljnog i životinjskog svijeta. Uz ovog sveca je vezan i narodni i religijski običaj “blagoslov polja” i slavljenje sv. Misa po grobljima a ove običaje su upražnjavali i Bogumili, Krstjani… koji nam svoje životopise ostaviše kroz simboliku na kamenim bilizima, nadgrobnim stećcima.
Zato i ovih dana kada dopunjavamo našu identitetsku sliku, prisjetimo se i slavnih i zaslužnih persona koji su stoljećima štitili i obilježavali naš kulturni i civilizacijski identitet po kojem smo prepoznatljivi i u europskom krugu s kojima dijelimo “Stari kontinent”. I odgovorna i stručna turistička valorizacija prirodne i kulturne baštine dio je naših obveza i dug našim zaštitnicima u misiji i ciljevima svekolikog održivog razvitka.
Izvor fotografija: Marinko Brkić
