Uskrsno i Vaskrsno vrijeme koje se ove kalendarske godine poklopilo na kraj travnja, uoči JURJEVDANA kad obično i započinje ljetna turistička sezona ima i duhovnu, ali simboličku vrijednost. A ovo, ljeto Gospodnje 2025. posebno ćemo pamtit i po smrti pape Franje, ali i izboru novog, što će zasigurno modificirati turistička putovanja, bar u predsezoni, a možda i cijelu godinu.
Mjesec travanj je po mnogo čemu i zanimljiv i simboličan, a posebno ovaj 2025. po Kristu, jer je vezan i uz najveći Kršćanski blagdan USKRS/ VASKRS pa i uz početak mojih blogova prije pet godina, nekako o JURJEVDANU.
“Zeleni Juraj” se udomaćio i kao blagdan koji donosi plodnost zemlje i pučku radost, ali je zapravo i početak kalendarske godine koju mnoge civilizacije obilježavaju kroz manifestacije posvećene buđenju prirode i života, ali ljudskog bivstvovanja. Kako se ove godine skoro poklapa s iskonskom vjerom u uskrsnuće, a što je zapravo i temelj naše religije to nas često upućuje i na duhovnu dimenziju turizma.
Ljudska potreba za odmorom se sve više naglašava i kao primarna, pa su i temelji turizma nastali na hodočašću, koji se upražnjavaju kod svih svjetskih religija…
Iako će mnogi teoretičari reći da “turizma nema bez hedonizma” pa ipak svako putovanje iz stalnog mjesta boravka u drugu destinaciju ima i svoja ekonomska (promet, smještaj, ugostiteljske usluge…) eko kulturna (obilazak prirodnih i kulturnih znamenitosti uz edukaciju i nove spoznaje…) psiho socijalna (druženje i relaksacija) neizbježna je i duhovna dimenzija (vjerovanje, post, molitva za ozdravljenje…).
U ovoj se godini sve nekako poklopilo, pa su hodočasnička mjesta puna, kako zbog straha od kataklizme većih razmjera, (klima, potresi, ratovi…) tako i opterećenje od napredne tehnologije koje ugrožava njegovo biće u samoj srži.
A nekako je sve to u svom pontifikatu promovirao i pok. papa Franjo koji je iako Isusovac slijedio utemeljitelja Franjevačkog reda sv. Franju Asiškog.
I u dinarskom puku bit će upamćen kao pomiritelj pripadnika različitih konfesija, a posebno kršćanskih, pa i po svojevrsnom priznanju hodočašća u Međugorje, a što je otvorilo mnoge prilike za turistički prosperitet cijele regije.
I na širem, globalnom turističkom tržištu doći će do promjena, počevši od rodne Argentine u koju će zasigurno mnogi vjernici hodočastiti kao i u Italiju, gdje će se ovih dana slijevati rijeke štovatelja za posljednji pozdrav papi Franji, ali i zbog iščekivanja “bijelog dima” i ustoličenja novog pape.
Slijedom ovih činjenica, valja očekivati i stanovite promjene pa i potrebu prilagodbe novim situacijama u našim receptivnim destinacijama, a sve kroz ljudsku i prirodnu determiniranost održivog turizma koji se nameće kao nasušna potreba ljudskog bivstvovanja.
