Kraj travnja, zelenog mjeseca u kojem se obilježavaju i ekološki nadnevci imaju i svoje “nebeske inačice” a posebno se štuju sveti Jure, Juraj 23. i sv. Marko 25. travnja.
Kako lik i djelo ovih kršćanskih svetaca mogu i do turističkog trona, pokušat ću blogirati s izvora Cetine, rijeke koju možemo nazvati i hrvatski Ganges (indijska sveta rijeka).
Početak turističke sezone u Dinaridima i na istočnoj obali Jadrana nekako se poklapa s uskrsnim blagdanima, ali i prvosvibanjskim praznicima pa nam… valja u i preko rijeka našeg Jadranskog sliva i dominantnih brda i brežuljaka pa i vrhova do dvi tisuće visine. A kad su u pitanju visovi, onda su redovito posvećeni sv. Juri, kojeg posebno štuje hrvatski katolički puk, ali je popularan i diljem naše planete, posebno europske.
Jure, Juraj, Đurica, Đorđe, Georg… imena su rimskog vojnika rođenog u Kapadokiji (istočna Turska, na pograničnom području ishodišta naše civilizacije ali i svete zemlje koja je bila “osvajačka poslastica” rimskih careva i imperijalista.)
///Jurjev dan… zelen san/ legenda kao marketinški alat u (re)brandingu destinacije
Iako relativno kratka života, jer mu naš vladar Dioklecijan nije oprostio “neposluh i borbu za nemoćne” ostavio je dubok trag i na našoj dinarskoj baštini. Digao je svoje koplje kontra zmaja, simbola zla i nepravde svih vrsta, pa ima i skoro dvi tisuće razloga da ga spominjemo isto toliko godina, baš u travnju najzelenijem mjesecu našeg kalendara. Ne manje razloga ima i da slavimo drugog , eko zaštitnika, sv. Marka, kojeg obilježavamo i uz blagoslov polja i grobalja naših pokojnika.
Sve bi to trebalo bit i inkorporirano u turizam naš svagdašnji kojeg volimo zvati održivi, a kojeg smo i “de jure?” zakonski zaštitili, bar deklarativno. A da li i de facto i praktično, to je drugo pitanje koje propitujemo i akademski, ali i novinarski kroz naše blogeraje….(rajske napise).
Iako ne živimo njihove živote i djela, jer okoliš i pravda su nam ugroženi sa svih strana, ipak se dobro prisjetiti bar kad dočekujemo i ispraćamo naše goste, bilo rodbinu i prijatelje ili pak turiste kojima kanimo i “prodati dio naše kulturne i prirodne baštine”.
I dok za Dioklecijana znaju svi njegovi baštinici s Apenina, al i dobrog dijela Europe pa i našeg Splita, dotle se sv. Juraj ili slavenski Jarilo, skoro ni ne spominje u turističkoj marketinškoj komunikaciji. Teško je naći i prigodan suvenir ili upražnjavati itinerere posvećene sv. Juri, a samo letimičan pogled na zemljovide šireg područja Dalmacije daju naslutiti da je to i… njegova zemlja.
Vrhi planine Biokovo, koji dominira Dalmatinskom obalom i mnogi drugi imaju onomastička obilježja našeg omiljenog sveca, kojemu su posvećene i mnoge crkve i kapelice diljem lijepe naše primorske i panonske, ali i hum bosanske zemlje. U njegovoj simbolici kao konjanika i vojnika s kopljem u borbi protiv zmaja je zapravo i simbolika našeg života, ali i svekolikog turističkog gospodarstva. Zaštititi našu kulturnu i prirodnu baštinu zalog je za uspješno provođenje održivog turizma, a lik i djelo sv. Jure na tronu je njegovo trajno obilježje.
///JURJEV DANAK HAJDUČKI JE SASTANAK: Fakti i legende vezani uz sv. Juru, Jurja, Jurjevo
S riječi na djela i slijediti našeg Juru, imperativ je svim turističkim djelatnicima i promotorima turizma s kojim i od koga želimo i možemo živjeti.
