Okusi i mirisi Zagrebačkog zelenog prstena: Kaj se to dobro jede u kasnu jesen?

Osim što je vizualno šarmantna i zavodljiva, cijela jesen je i doba kojem se sladokusci posebno raduju. U pretežno ruralnom kraju s bogatim gastronomskim nasljeđem, kao što je Zagrebačka županija, jesen je u svakom slučaju razdoblje kad se dobro jede i kad se inače uz jelo i više druži. Ovo je drugačija godina, nažalost druženja su nešto manja iako ovdje to tradicionalno ide jedno s drugim. Jesenska košarica dupkom je puna i zove na uživanje, a restorani mame ponudom.

Na stolu nam je obilje voća jabuke, kruške, šljive, dunje, orasi, lješnjaci, ali i divlji kesteni. Tu su i kukuruz, paprike, grah, kupus, bundeva, a iz šuma stižu gljive. Osim mnoštva onih uobičajenih, od kojih su najčešći vrganji, lisičarke i crne trubače, ne zaboravimo i podzemno blago skriveno u gustim šumama oko Zagreba – tartufe. Dolaskom hladnijih dana traži se nešto teža, konkretnija hrana, pa je ovo doba kad odlično prijaju jela od divljači, kao i mnoga tradicionalna mesna jela kojih ne manjka u kuhinji mikroregija iz zagrebačke okolice.

Dobar dio svježih namirnica koje stoje na raspolaganju završit će u teglicama za zimnicu, kao razni pekmezi, namazi, umaci, ukiseljeni ili osušeni plodovi koje možete potražiti i na on line tržnicama kod lokalnih OPG-ova marljivih ljudi ove regije. Mudrost pripremanja za dugu zimu naslijeđena je od prijašnjih naraštaja, a brojne tradicijske proizvode zimnice danas možete pronaći i u verzijama sa zdravim zaslađivačima te zimnicu i sušeno voće iz eko uzgoja.

NEMA TRADICIONALNIH GASTRO ZBIVANJA, ALI I DALJE SE OVDJE DOBRO JEDE

Bez ikakve sumnje, u restoranima, gostionicama i seoskim domaćinstvima zagrebačkog zelenog prstena od kraja rujna pa nadalje do kraja godine vrlo je živahno i zanimljivo. Jesenski specijaliteti redaju se i mame goste, a inače bi u ovo doba godine oni željni još izravnijeg kontakta s hranom posjećivali neke od tradicionalnih festivala posvećenih jesenskim namirnicama i njihovoj pripremi. Uz poznate bučijade i kestenijade, u slikovitim mjestima po Zagrebačkoj županiji redovito se održavaju gljivarijade i fišijade

Podsjećamo Vas što se iz raskošne ponude jesenske kuhinje nikako ne bi smjelo propustiti. Najradije bismo rekli da treba kušati baš sve, no evo tek nekoliko prijedloga kako iskoristiti najbolje od sezonskog jelovnika.

Za početak, vrijeme je za guste juhe od bundeve i od gljiva. Između ostalog, naći ćete ih u restoranu Kod Špilje, poznatom i po pašteti i jelima od divljači. Vegetarijanski izbor može biti namaz od vrganja ili njoki s vrganjima, kakve rade u Krčmi Gabreku 1929., gdje šumske gljive dobivaju osobitu pažnju. Lungić s umakom od vrganja nezaobilazan je u seoskom domaćinstvu Slavagora, a u Kršlinovu mlinu možete probati žumberačku pastrvu punjenu špekom i vrganjima. Zelinski Ljubekov gaj servirat će vam paprikaš od veprovine, a u seoski turizam Kezele ide se na moslavačku kotlovinu.

RACA S MLINCIMA, BELI ŽGANCI ILI MARTINJSKA GUSKA

Na vinorodnoj Plešivici, vinogradarska kuća Braje priprema klasik – patku s mlincima – ali s umakom od portugisca. Kotlete hvaljene turopoljske svinje naručite u velikogoričkom bistrou Babriga, kao i starinske bijele žgance s tropom ili jela s turopoljskim tartufima. U vrijeme Martinja kraljica gozbe je punjena martinjska guska, koja vas čeka u Kleti obitelji Bunčić. I ostala pečena perad, patka i purica, izvrsna je u kombinaciji s kestenom i jabukama. A sezonsko voće svoje mjesto našlo je i u desertima. Uz sveprisutne štrudle i orehnjače, u Staroj preši kušajte knedle sa šljivama ili jabuke u šlafroku, a u Zelenom papru kruške u vinu.

Sezona kestena donosi i mnoštvo deserata, od zahtjevnijih torti do jednostavnijih kolača. Kreativne domete visoke autorske kuhinje nadahnute jeseni provjerite u restoranu obiteljske vinarije Korak. Ne treba posebno napominjati da je sve zalogaje najbolje zaliti lokalnom kapljicom, malo ozbiljnijim, punijim vinima kao što su crni pinot, rizling, sivi pinot ili chardonnay. U zagrebačkom zelenom prstenu čeka vas gurmanski raj, a na vama je da istražujete i kušate.

SVA RASKOŠ SELJAČE KUHINJE

Topli i mirisni od mekanog tijesta sa slasnim punjenjem, neka od najpoznatijih autohtonih jela hrvatske kuhinje, neka zaštićena nematerijalnim kulturnim dobrom u svojoj su osnovi jednostavna seljačka jela.

Kravica je davala mlijeko za sir i vrhnje, a koke su davale jaja. Toga je bar uvijek bilo, a vrijedne domaćice usavršile su umijeće izrade tijesta, koje nam danas izgleda tako zahtjevno i složeno, a nekoć je bilo uobičajena kućna radinost, tradicija koja se prenosi s naraštaja na naraštaj.

Brašno, voda, sol, jaje, malo ulja. Samo to i iskusne ruke. To su okusi Zagrebačkog kraja. Jaja, mliječni proizvodi, brašno, krupica, u rjeđim prilikama meso, sezonsko voće i povrće iz vlastitog vrta – sve je to temelj domaće kuhinje zagrebačke okolice. Cijelo područje, i Prigorje, i Moslavina, i Turopolje, i Jaska, i Samobor, i Zaprešić, svi njeguju sličan kulinarski identitet, no opet svaki kraj ima svoje posebnosti i autohtone specijalitete. Restorani i domaćinstva Zagrebačke županije cijene tradiciju i jedva čekaju da obilno ispričaju svoju priču na tanjuru – na vama je da ih posjetite i istražite.

Izvor: Around Zagreb