Sto godina markacija: Planinarske oznake koje nas vode u pravom smjeru

Planinarske oznake, odnosno markacije, predstavljaju osnovne znakove s kojima se susrećemo na označenoj planinarskoj stazi. Od velike su važnosti svim planinarima i izletnicima jer usmjeravaju ka željenom cilju i pokazuju put – ako u bilo kojem trenutku prestanemo pratiti markacije, vjerojatno ćemo se izgubiti!

Naime, prije točno stotinu godina (1922.) slovenski planinar Alojz Knafelc (Šmihel pri Novom Mestu, 23. lipnja 1859. – Ljubljana, 26. travnja 1937.) uveo je u uporabu jednoobraznu planinarsku markaciju, bijelu točku s crvenim prstenom – objavljeno je jučer na stranicama Hrvatskog planinarskog saveza.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Navedena oznaka poznata je još pod nazivom Knafelčeva markacija i primjenjuje se u svim zemljama koje povezuje Dinarsko gorje i jedan je od prepoznatljivih simbola planinarstva u Sloveniji, Hrvatskoj i drugim zemljama.

Kako su nastale prve planinarske markacije?

S ciljem kreiranja jedinstvenog sustava obilježavanja planinarskih putova, Turistički klub Skala iz Slovenije je krajem 1921. organizirao markacijski tečaj koji je vodio planinar Alojz Knafelc, godinu dana kasnije izabran za načelnika Odbora za obilježavanje staza.

Knafelc je formirao bijelu točku s crvenim prstenom te uveo jedinstvenu smjerokaznu ploču crvene boje s bijelim natpisom koja je postala jedinstveni znak obilježavanja planinarskih putova. Nedugo nakon toga, već u proljeće 1922., u Sloveniji je pokrenuta akcija obilježavanja svih slovenskih planinarskih putova novim markacijama, a iste godine je bio obilježen i put Bijele stijene u Velikoj Kapeli.

Knafelčeve Upute za markiranje putova (orig. Navodila za jednotno markiranje potov) objavljene su u srpanjskom broju Planinskog vestnika 1922. a 1924. u samostalnoj publikaciji.

Prema njegovom pravilniku znak bi trebao biti širok između osam i deset centimetara, a unutrašnji odnos crvene i bijele točke u poprečnom presjeku 1:2.

Povijest markacija u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su prve markacije postavljene 1882. godine na Medvednici, kad je tajnik HPD-a Levin Schlosser-Klekovski obilježio prve četiri staze različitim bojama, a 1912. Upravni odbor HPD-a odredio je pravila o izgledu markacija.

Komisija za planinarske putove HPS-a je 1995. godine propisala izgled i dimenzije svih planinarskih markacija koje se postavljaju na planinarskim ­putovima u Hrvatskoj.
Signalizacija na planinarskim putovima utvrđen je također i Knjigom standarda koju je usvojio Izvršni odbor HPS-a, sukladno Pravilniku o jedinstvenom vizualnom identitetu zaštite prirode u Republici Hrvatskoj.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Procjenjuje se da na hrvatskim planinarskim putovima okrugle markacije čine više od 75% od ukupnog broja oznaka. Postavljaju se na drveću, kamenju, ogradama, zgradama, stupovima za struju i telefon i dr. 

Vrste markacija

  1. Okrugle markacije – najčešće i osnovne vrste markacija koje se postavljaju kad god je to moguće
  2. Pojasne markacije – najčešće se postavljaju na tanko drvo ili neku cijev/stup u slučaju kad nije moguće postaviti okrugle markacije, osim toga, kada u blizini nema drveta debljeg od promjera prsta, postavlja se dvostruka pojasna markacija
  3. Pomoćne markacije na tlu – okrugla markacija s dodatnim crtama, usporedna markacija, crvena crta

U planini se treba kretati isključivo po označenim planinarskim putovima jer oni služe da se njima sigurno dođe do određenog cilja. Također, ako ne možete uočiti markaciju, preporuča se da se vratite do zadnje uočene markacije i ondje detaljno pogledom pretražiti okolinu. 

- Oglas -

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.