Znate li legendu o vampiru Juri?

Autor

Kategorije

- Oglas -
- Oglas -

Već stoljećima na prostoru Hrvatske postoje priče i legende koje vješti i zanimljivi pripovjedači prenose sa koljena na koljeno. Nevjerojatne priče o mjestima, ljudima, osjećajima koje svojom tajanstvenošću intrigiraju ljude. Priče o klečkim vješticama, postanku Zagreba, dobroćudnim istarskim divovima, nesretnoj ljubavi Miljenka i Dobrile i mnoštvo drugih otkrivaju nam koliko je Hrvatska puna dobrih priča i legendi. A sada zamislite sebe u ulozi pripovjedača, što biste ispričali nekom strancu kojeg osim povijesti i povijesnih činjenica zanima i pokoja legenda? Pričanje priča uistinu je najbolje sredstvo kojim možemo okupirati pažnju posjetitelja a pripovjedač koji svojim umijećem istinski zna prenijeti legendu ili priču, može pobuditi osjećaje u slušateljima i tako držati njihovu pozornost. Dobar pripovjedač sluša ono što je Wordsworth nazvao ‘beskrajnim otkucajima ljudskog srca’.

Intrige, ljubomora i vještice u starom Zagrebu

Samo nekoliko stotina metara od Trga bana Josipa Jelačića u Tkalčićevoj ulici u čijoj su okolici smješteni brojni kafići i restorani smješten je i spomenik Mariji Jurić Zagorki. Prvoj hrvatskoj novinarki koja je zadužila našu književnost svojim tajanstvenim i maštovitim pričama koje čitaju generacije i generacije ljudi. Najpoznatija zagrebačka vještica, Grička vještica ili coprnica, kako se u zagrebačkom slengu nazivaju vještice, bila je lijepa pekarica Barica Cindek čiji su jedini grijesi bili ljepota i omiljenost među brojnim mušterijama koje je imala na Markovu trgu. Udovica Barica je unatoč brojnim udvaranjima bogatih momaka odlučila odbiti sve redom, što nije odgovaralo brojnim uvrijeđenim momcima iz finih i uglednih obitelji. Smislili su osvetu i počeli su širiti glasine kako je riječ o kapetanici vještičjeg ceha koja ljubuje s crnim vragom.

U tadašnja praznovjerna doba priče su pale na plodno tlo, a Baričina tragična sudbina gotovo je zapečaćena kada je odbila udvaranje jednog od najmoćnijih zagrebačkih bilježnika. Lacko Sale bio je osvetoljubljive naravi te je počeo skupljati iskaze žena koje su tvrdile kako je Barica vještica. Nedužna i ranjiva Barica Cindek morala je proći ni kriva ni dužna razna mučenja u tamnici, ali smrt je izbjegla potkupivši lakomog i pohlepnog notara Salu. No samo tri mjeseca nakon okončenja te presude nedužna Barica ipak je skupila hrabrost i odlučila prijaviti Lacka tužeći ga za mito i poticanje na blud. No nažalost Barica nije imala šanse protiv moćnika te je tu došao kraj njenom životu. Prema nekim izvorima, ubrzo je spaljena, ali legenda o toj hrabroj ženi koja je ustala protiv nepravde i dalje živi!

16 jezera i jedna vila

Prema narodnoj predaji za prekrasna Plitvička jezera zaslužna je- jedna vila. To malo tajanstveno i neobično biće stanovalo je u obroncima Velebita a zvali su je Crna kraljica. Iako naziv Crna ukazuje na nešto zločesto i zastrašujuće, naša mala vila bila je sve samo ne to. Ova dobra lička Crna kraljica iskoristila je svu svoju moć kako bi stvorila ova prekrasna jezera koja danas zovemo Plitvička jezera. Legenda kaže kako je prije mnogo godina plitvički kraj zahvatila strašna prirodna nepogoda. Strašna vrućina trajala je mjesecima, sve životinje i biljke ugibale su od vrućine a kamenje je pucalo na pola. Svi ljudi su bespomoćno stajali i gledali prema nebu i molili za koju kapljicu kiše i osvježenje. Čak se i jedini izvor rijeke-Crna rijeka, pretvorio u prašinu.

Činilo se kako nema spasa, a sunce je sve jače i jače pržilo zemlju i sve na njoj… Vidjevši toliku tugu i nemoć, vila se uputila prema jezerima i učinila da se na plitvički kraj sruši more kapi koje je u trenu rashladilo sve. Kiša je padala jako i neprestano, sve dok se od te siline, Crna rijeka nije izlila u 16 jezera. Ljudi nikada nisu zaboravili svoju malu vilu i njenu dobrotu, te su joj u čast izgradili dvore na brdu iznad najvećeg plitvičkog jezera Kozjak, u kojima je do kraja života uživala u ljepoti i simfoniji slapova…

Znate li tko je Jure Grando?

Otkrit ćemo vam mi. Jure Grando bio je najstariji europski vampir. Vlado Tepeš svima je poznati vampir čija životna priča straši ljude već stoljećima. No u Kringi, malenom selu u unutrašnjosti Istre, poznatom po vrhunskoj hrani, tartufima, kamenim kućama i gostoljubivim ljudima, luta i dan danas duh ovog vampira. Zatrašujuća priča počela je davne 1656. godine kada je pokopan pokojnik Jure Grando. No nedugo nakon njegovog pokopa mještani Kringe počeli su viđati jezive siluete i utvare koje jako podsjećaju na već pokopanog mještanina Juru… Na svojim leđima nosio je mrtvo janje a na ramenu crnu mačku… Svaka noć bila je sve strašnija jer je bilo sve više mještana koji su ga vidjeli opisivajući njegov sablasni smješak s kojim ih je dočekao.

Ukazao se pateru Giorgiju koji mu je služio misu na grobu, a i Grandova udovica prestravljeno je prepričavala kako je pokojnik često noću posjećuje i maltretira. Tada se dogodilo nešto još zastrašujuće, mještanin kojem se Jure ukazao, preminuo je nekoliko dana kasnije, stoga je cijelo selo bilo u još većem strahu nakon tog nemilog događaja. Tek jedne noći, 1672. godine devetorica naoružanih hrabrih mještana krenulo je u pohod uništenja ovog vampira koji ih je maltretirao punih 16 godina. Kada su stigli pred njegov grob, i iskopali ga, lice im se skamenilo od straha jer je njegovo tijelo i dalje bilo očuvano, a lice rumeno i nasmiješeno, baš onako kako su ga mještani opisivali. Kada mu nisu uspjeli glogov kolac utjerati u srce i utrobu, mještanin Stipan Milašić u ruke je uzeo oštru sjekiru i odrubio Jurinu glavu. U tom se trenutku grobljem promolio grozan urlik, a istarski se vampir počeo trzati i bacakati kao da je živ. Tada je napokon zavladao mir a to malo istarsko selo počelo je odisati nekim čudnim spokojom i tišinom…

Za ovu legendu potrebno je pustiti dvije suze

Dva kilometra od manastira Krka zagrljene stijenama Zagore skrivaju se ruševine Bogočina koji narod ovog kraja zove Vilin grad prema legendi koja već stoljećima živi u pučkoj predaji. Bogati knez Bogoje živio je u Bogočini u kojoj je sagradio prekrasni dvor za svojeg sina jedinca Bogdana i njegovu prelijepu zaručnicu Miljevu, kćer moćnog bana Domagoja i otmjene banice Čike iz Ključa na rijeci Čikoli. Legenda kaže da je tog dana vladala jedna neopisiva amosfera, prožeta otmjenošću i srećom. Sluge su od ranog jutra pripremale sve za taj poseban dan; odijela, urešeni konji, najbolja hrana, sve je moralo biti otmjeno i bogato. Iz Ključa je prema Bogočini krenula cijela svita ljudi, kako bi udali najljepšu djevojku iz svog kraja. S druge strane, Bogočanci na čelu sa knezom Bogdanom su na konjima krenuli prema Ključu.

U jednom trenutku se nebo zacrnilo, počeo je puhati snažan vjetar koji je otežavao put. Uz zaglušujuću riku koja je parala mirnoću doletio je zmaj koji je oteo princezu i povukao ju u dubine jezera Brljan. Hrabri knez odmah je potrčao kako bi spasio svoju odabranicu no i njega je strašni zmaj povukao u ledene dubine Krke. Od silne tuge za sinom knez Bogoje ostario je preko noći. Gotovo cijelo bogatstvo razdijelio je župi, a od ostatka novca sagradio je manastir Aranđelovac kako bi svećenici molili za nesretnog jedinca i njegovu Miljevu. Malo dalje, sagradio je dva grada, pod imenom Čučevo i Nečven, kao simbol tragično preminulih dvoje mladih ljudi. U gradske je kule zatvorio dvije sestre koje su danonoćno plakale i naricale nad mladim parom. Nakon toga sagradio je dva mosta, jedan kod Roškog slapa a drugi kod Miljacke, na kojima su putnici tijekom prelaska preko mosta plaćali mostarinu-u suzama. Dvije suze mostarine za Bogdana i Miljevu…  Kada je to sve napravio, knez Bogoje srušio je zidine Bogočina a nekad veseli grad utihnuo je i izgubio se u tmini i tišini. Tužni Bogoje zaputio se u nepoznatom pravcu te se više nikad nije čulo za njega. Miljevina majka, barunica Čika, sagradila je kulu kod Ključa u kojoj je molila svaki dan za Bogdana i Miljevu a od tog nemilog događaja narod je Bogočin prozvao Vilinim gradom, rječica pod Ključem dobila je ime Čikola a kraj između ova dva grada prozvali su Miljevci.

Tajna Teutina blaga

Jedna od omiljenih legendi u Dalmaciji govori o moćnoj kraljici mora-Teuti. Njena vladavina ilirskim kraljevstvom trajala je vrlo kratko (231.-227.god.pr.Kr.) no brojne legende o toj moćnoj i tajanstvenoj ženi o čijoj se ljepoti pričalo nadaleko, govori koliko je narod bio fasciniram njome. Povijesni podatci govore kako je Teuta zauzela postolje nakon smrti njenog muža Agrona, inače utemeljitelja ilirske države, koji je otišao u smrt zbog pretjeranog pijenja alkohola na raznoraznim slavljima. Iliri su bili priznati kao veliki i sposobni moreplovci koji su poznavali more vrlo dobro, a glavna zadaća im je tada bila pljačkati stanovnike na otocima i donositi svojoj vladarici brdo blaga. Uglavnom su pljačkali rimljane koji su do tada bili vrlo bespomoćni ali i tome je došao kraj. Pridružio im se zapovjednik ilirske mornarice Dimitrije koji je na ovaj način tražio osvetu nakon što je Teuta odbila njegovu prosidbu.

Sa izdajnikom u svojim redovima rimska vojska uspjela je poraziti Teutu te je ona bila primorana pobjeći na otok Svetac na kojemu je nastavila sa životom kakav je prije imala, velike gozbe, škrine pune blaga, gusarenje… svoje podanike je koristila kao ljubavnike i uživala u svoj raskoši koju je imala otkidajući od slabijih. Mornare koji su zalutali na taj otok koristila je također kao ljubavnike te ih je nakon noći provedene s njima, dala nemilosrdno pogubiti. Na tom Vražjem otoku, kako su ga kasnije nazvali, pronađeni su ostatci ljudskih kostiju za koje se smatra da su upravo od ljudi koje je Teuta dala pogubiti. Također priča govori kako je ispod utvrde skriveno i kraljičino blago za koje se tvrdi da je začarano Teutinim prokletstvom. Sve one koji su ga pokušali pronaći zadesila je loša sudbina pa je to možda i razlog što je do danas ostalo neotkriveno…

Naslovna fotografija: Pixabay

- Oglas -

Autor

Kategorije