Moderni turistički tijekovi zadnjih godina poprimaju sve više (ne) akademske rasprave pa od Pitagorinih matematičkih obračuna vrijednosti, sve više se slijedi Makijavelijevska filozofija, po kojoj… ciljevi opravdavaju sredstva.
Iako još uvijek stručna literatura definira održivi turizam (sustainable tourism) kao optimalizaciju ekoloških, društvenih i ekonomskih odnosa, pojavljuju se i nova promišljanja – od samog naziva, do reinterpretacije i proširenja na eko-kulturni, društveno-ekonomski pa sve do duhovno-emocionalnog aspekta.
Jezik turizma: kada pojmovi prestaju biti neutralni
Splitska promocija “održivog turizma” vremenski se održavala u sklopu DANA OBITELJI i na simboličnom mjestu u Hrvojevoj ulici koja ima sve odlike humanog odnosa među turističkim dionicima. Najpoznatije odlike ove ulice, u srcu i žili kucavici grada Splita, povezuju Rivu i jadransku obalu, pazarište, Dominikanski samostan, ex Više i visoko učilište, sv. Duju i park Đardin, a najnovija iskapanja uz istočni bedem Dioklecijanove palače vjerojatno kriju i stanovite arheološke vrednote.
Pa ipak najvrjedniji “artefakt ” titulara ove ulice znamenitog hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića je HRVOJEV MISAL, iluminirana knjiga za katoličko bogoslužje, a pisana je glagoljicom.
Iako potječe s početka 15. st, točnije 1404./5., nakon ženidbe s Jelenom Nelipić, kćeri cetinskih knezova, njena vrijednost je i danas nemjerljiva za kulturu, ali i brending Splita, Dalmacije pa i cijelih Dinarida bivšeg Hum-bosanskog kraljevstva.
Održivi turizam ili nova paradigma vrijednosti u destinacijskom upravljanju
Sve to, a u kontekstu i turističkog preoblikovanja jadranske obale i Dalmatinske zagore, jedne od perjanica hrvatskog turizma, moglo se čuti i na prvom katu iznad velebnog sakralnog zdanja koju baštine domicilni Dominikanci.
Uz “platonske manire” domaćih intelektualaca i stručnjaka iz prakse, doveden je u pitanje i sam naziv koji se koristi u javnoj komunikaciji pa i stručnoj literaturi koja englesku varijantu “sustainable tourism” prevodi kao održivi turizam. Ali pučki rečeno, održivost u plivanju, u zraku, na zemlji ne donosi kretanje ni razvoj, nego je statična i jednolična, pojašnjavali su neki od sudionika.
Komentirani su i najnoviji trendovi i orijentacija u ponašanju turističkih dionika, od globalne prilagodljivosti uvjetovanih geopolitičkom situacijom i povećanjem cijena energenata do “ministrantskih preporuka” o smanjenju cijena proizvoda i usluga čime se izravno dovode u pitanje deklarirana orijentacija prema tržišnom gospodarstvu i poduzetničkim slobodama.
Dotaklo se i tema o identitetu receptivne destinacije kao i upravljanju organizacijskim i marketinškim aspektima u kreiranju imidža i brendingu kao vrijednosnoj kategoriji.
Između identiteta i imidža: tko zapravo oblikuje destinaciju?
I dok nisu sporne brendirane vrijednosti turističkih i ugostiteljskih usluga na popularnim mikro destinacijama (Riva, Žnjan, Peristil, Pjaca u Splitu, stari grad Dubrovnik, Omiš i Trogir, obala Cetine i Krke…) postavlja se pitanje o imidžu gradova Splita, Dubrovnika, Hvara… i cijele regije Dalmacija. Postavilo se i pitanje o splitsko/ kaštelanskom aerodromu i njegova titulara sv. Jeronima, a bez jasnog objašnjenja identiteta ovog sveca i jasnoće njegova navodnog izričaja “oprosti mi Bože, sto sam Dalmatinac”.
Može li “orgijanje partijanera” pod ultra nomenklaturom ili koncerti “trendovskih glasnozboraca” biti označeno kao top i brend manifestacija ili su to hajdučki životopis Andrijice Šimića ( po kojem je i Hajduk, najpoznatiji sportski brend u Dalmaciji dobio ime, Goetheov prijevod Hasanaginice koju je zabilježio Alberto Fortis, pa i Hrvojev misal kao najznamenitiji kulturno umjetnički produkt srednjovjekovnog razdoblja.
Može li tzv. dalmatinski svinjski pršut nepoznatog podrijetla i genetske materije uz to i “zaštićenog podrijetla” imati prednost u odnosu na izvornu “delmatsku kaštradinu” koja objedinjuje i sve elementa brenda, od funkcionalne dimenzije kao gastro delicije kuhane suhe ovčetine i kiselog kupusa do socijalnog, mentalnog i duhovnog obilježja koji baštinimo još od ilirskih do današnjih vremena.
Turizam između tržišta, etike i lokalne stvarnosti
Ako sva ta obilježja stavimo u kontekst “Pitagorina poučka” gdje se cijena turističkog proizvoda i usluge formira na hipotenuzi kao eksponencijalna vrijednost s jedne katete koja predstavlja identitet i druge koja predstavlja imidž onda “ministarske preporuke” o cijenama gube svaki smisao pa i opravdanje.
Organizirano i odgovorno upravljeno tržište je još od vremena B. Kotruljića i njegova djela O trgovini, A.Smitha o Bogatstvu nacije, F. Milobara o Narodnom gospodarstvu do domaćih “turističko-gospodarskih proroka” Mije Mirkovića i Vlatka Jadrešića predstavlja regulirajući faktor humanog gospodarstva pa i turizma.
I u zaključcima “akademskog shodovanja” u Hrvojevoj ulici s pogledom i na plavi Jadran, zelenu tržnicu i suvenirnice, zvonik katedrale sv. Duje, ali i na temeljima duhovnih postignuća Dominikanskog reda, sudionici su ponudili svekolikoj javnosti i nove dimenzije pa i sami naziv za održivi turizam – od selektivnog, integralnog i regenerativnog do humanog i zdravog turizma. Ovim putem pozivamo i čitatelje ovog bloga kao i sve slobodnomisleće i akademski orijentirane turističke dionike na izražavanje svog stava o modernim trendovima turizma našeg svagdašnjeg. Javite se na mail [email protected].
