U vremenu u kojem se putovanja često mjere brzinom i brojem prijeđenih kilometara, postoje doživljaji koji podsjećaju da je smisao puta upravo u sporosti. Jedan od takvih doživljaja je skelarenje u Međimurju – jednostavno, tiho i duboko povezano s prirodom i tradicijom. Upravo zato ne čudi da je tradicija i umijeće skelarenja u kontinentalnoj Hrvatskoj dobilo status nematerijalnog kulturnog dobra.
Rijeka kao put, a ne prepreka
Skela, tradicionalno zvana i brod, stoljećima je bila najbrži i najsigurniji način prelaska rijeke. Na području Svetog Martina na Muri i Žabnika, skele su povezivale obale Mure i omogućavale svakodnevni život lokalnog stanovništva. Ljudi, stoka, kola i roba prelazili su rijeku bez buke, bez motora i bez žurbe.
Danas skela više nije nužnost, ali je postala doživljaj. Dok je čelično uže napeto iznad vode, a skela klizi vođena isključivo snagom riječnog toka, putnik dobiva rijetku priliku za prometni predah. To je trenutak kada se gleda, sluša i osjeća krajolik.
Umijeće koje se prenosilo generacijama
Skelarenje nije bilo tek posao, već zanat koji se učio u obitelji. Skelari su poznavali rijeku, njezin ritam i ćudi. U prvoj polovini 20. stoljeća skela je bila svakodnevica, a tek modernizacijom prometa njezina je uloga postupno nestajala.
Unatoč tome, danas su u Hrvatskoj registrirane 23 aktivne skele na Savi, Dravi i Muri. Upravo Međimurje prednjači po gustoći skela, što govori o snazi lokalne tradicije i njezinoj prilagodbi suvremenom turizmu.
Skelarenje kao dio suvremenog turizma
Današnje skele nisu muzejski eksponati, već aktivan dio turističke ponude. Posebno su zanimljive biciklistima jer omogućuju logičan i atraktivan nastavak rute. Bez obilaznih cesta i dugih zaobilazaka, prelazak rijeke postaje iskustvo koje se pamti.
Važno je i to da skele ne koriste pogonske motore. One se kreću uz pomoć toka rijeke, čime se čuva okoliš i dodatno naglašava održivost ovog načina prijevoza. Skelarenje tako savršeno odgovara filozofiji sporog turizma.
///Destinacija gdje tradicija, kultura i povijest već više od sto godina žive u skladu s prirodom
Skelarska hiža i interpretacija baštine
U Svetom Martinu na Muri tradicija skelarenja dobila je i svoj interpretacijski prostor. Skelarska hiža čuva priču o životu uz rijeku, o ljudima koji su je prelazili i o vremenu kada je skela bila središte susreta. Ona nije samo informativni centar, već mjesto susreta prošlosti i sadašnjosti.
U blizini se nalazi i obnovljeni ploveći mlin na Muri, kao i poučna pješačko-biciklistička staza “Svetomartinska Mura”. Zajedno čine zaokruženu priču u kojoj priroda, tradicija i rekreacija funkcioniraju kao cjelina.
Međimurje na dva kotača
Sekundarni, ali nimalo manje važan dio ove priče su biciklističke staze. Međimurje raspolaže s čak 700 kilometara označenih ruta koje vode kroz brežuljke, šume, vinograde i uz riječne tokove. Skelarenje se ovdje prirodno uklapa u biciklističke itinerare, dodajući im lokalni karakter.
Bilo da vozite rekreativno ili istraživački, bicikl u Međimurju nije samo prijevozno sredstvo, već način upoznavanja prostora. Staze povezuju kulturnu baštinu, prirodne ljepote i male lokalne priče koje se ne nalaze na glavnim cestama.
Zašto skelarenje ostaje važno
Upisom skelarenja u Registar kulturnih dobara dodatno je naglašena njegova vrijednost. To je zahvala svim skelarima koji su čuvali ovu vještinu i potvrda da tradicija može imati suvremenu ulogu.
Skelarenje u Međimurju danas nije nužnost, već izbor. Izbor onih koji žele putovati sporije, tiše i sadržajnije. Upravo zato ono ostaje jedan od onih doživljaja koji se ne zaboravljaju lako – jer ne vodi samo preko rijeke, nego i kroz vrijeme.
Na kraju možete vidjeti dašak atmosfere Tradicije i umijeća skelarenja u kontinentalnoj Hrvatskoj koju su zajedničkim snagama pokušali dočarati HKUU Sveti Martin na Muri i Turistička zajednica Općine Sveti Martin na Muri.
