Iako je bistrina opći pojam za jasnoću i čistinu, u turizmu se pojavljuje i “duhovna bistrina” kao sinonim za održivi razvoj svih segmenata u turizmu i srodnim djelatnostima. Kao što smo u protekloj korizmi nekako kroz čistinu tijela nastojali osigurati i bistrinu duše, to ću uz još uvijek mirne i bistre vodotokove Jadranskog sliva, od Neretve do Cetine napisati ovaj blog s nadom usmjerenja i turističkih tokova prema svekolikom boljitku.
Uz pjesmu… “Nekako s proljeća” poznatog bosanskog benda Crvena jabuka, a iz mjesta Jabuka kod Trilja rezimirat ću turističko hodoljublje od Neretve do Cetine, ovaj put iz gastro kutka. Povod je “maslinski put” i posjet drevnom Klisu, u kojem se održavala gastro turistička manifestacija posvećena svetoj biljci MASLINI, koja je uz mnoge “obične smrtnike” obilježila i Kristov život i djelo.
Kao i uvijek, ishodište su “otajstva svjetlosti” u zaleđu župske crkve sv. Jakova u Međugorju gdje sam sreo poznatog hrvatsko-njemačkog poduzetnika i humanitarca dr. Veselka Jovanovića, koji je pristigao iz Dubrovnika, saznavši upravo preko našeg “blogeraja” za mini camino rute.
Tako sam ga uvjerio da bi bilo dobro i svrhovito da krenemo zajedno, do cetinskog (k)raja i tako zajedno povežemo s obalom Neretve (Narenta) uz koju je rođen, a koju je ugradio i u ime i logo svoje uspješne poduzetničke priče. Tako smo krivudavim putevima uz obale Trebižata i njegovih pritoka stigli do sv. Jakova u Cisti velikoj pa pored nekropole stećaka i živih bunara do Trilja i kapelice Gospe od zdravlja… Cetinu smo (pre)gazili, te pored Garduna i rimskog Tirulliuma i još jedne crkvice sv. Jakova došli do Klisa, drevne tvrđave za čiji položaj su se borili mnogi osvajači, od ilirsko-rimskih ratnika do mletačko-osmanskih duždeva i begova…?!
Al naš pohod je hodoljubni i posvećen je maslini, biljnoj kraljici mira za duhovnu ali i tjelesnu gastro okrjepu.
U autentičnom etno ambijentu starih kamenih kuća, smješten je i degustacijsko muzejski prostor sa suvenirnicom simboličnog naziva Stella Croatica, agroturističkog i poduzetničkog projekta obitelji Polič, gdje se održavala prigodna manifestacija posvećena brendiranju masline u turističke svrhe.
///Muzej masline: Otkrijte svijet maslinovog ulja
U tolerantnoj i pozitivnoj atmosferi bilo je i akademske rasprave, pa i disonantnih tonova i mišljenja o njenom veličanstvu, MASLINI, koja je po narodnoj poslovici najsličnija majci, shodno tome i njenom mlijeku kojeg zovemo ulje, ili kako se svi vole pohvaliti extra djevičanskom.
Iako nismo bili izravni sudionici, ali kao zainteresirani dionici i turistički posjetitelji i promotori koji podržavamo uzgoj maslina i spravljanje ulja, pa nas je više interesirao organizacijski i marketinški aspekt “brendiranja” maslinskog biznisa.
Kako je i kolega Jovanović, kroz svoje poslovanje primijetio, ni u Njemačkoj pa ni EU, čak ni naši iseljenici ne znaju dovoljno o ovom vrlo zanimljivom segmentu hrvatskog gospodarstva.
Iako su se, što je i razumljivo protezale i “političke poruke” uočilo se i malo zamućenih i ne baš bistrih odnosa bar u akademskoj sferi poslovanja.
Naime, sve se svodilo na “malo domaćeg narcisa” što je ponekad i dobro ako se želimo uspoređivati s konkurentskim okruženjem i u agraru, ali i turizmu i gastronomiji općenito. Jer, kako se čulo za klasični izvoz smo još uvijek nejaki, a u simbiozi s turizmom i gastronomijom baš kao i kod vina i meda, još se puno treba raditi, u prvom redu organizacijski i marketinški gdje trebaju puno jasniji i bistriji odnosi.
Malo se promišljalo o klasterskom organiziranju, gdje bi se u grozdovskoj mreži našli i proizvođači ali i svi drugi dionici od polja do stola – od javnog, NVO do akademskog sektora. Slično je i kod brendinga, gdje se uglavnom pričalo o nagradama koje jesu bitne, al ne i presudne u segmentu vrijednosno izražene cijene proizvoda ili usluge.
A kako smo i ranije naglašavali u brendingu turizma, i ovdje je bitna funkcionalna, socijalna, mentalna i duhovna dimenzija brenda koji se simbolično projicira na “hipotenuzi, u trijadi odnosa identitet, imidž, brend”.
Spominjane su i naše rijeke (ne mislimo na one totalno zamućene političke kojima nas se i plaši u ovo predizborno vrijeme??) koje su kao vodeni tokovi od izvora do ušća zapravo nositelji svekolikog identiteta mjesta, regije pa i države, pa ih treba i čuvati ali i na sve načine održivo koristiti da bi bile sto bistrije.
Samo na takvu identitetu se može kreirati i graditi dobar imidž kroz komunikacijske i marketinške alate koje krajnji korisnici i vide i razumiju pa na koncu i konzumiraju, ali kroz brendiranu vrijednost ili uvećanu cijenu takvog proizvoda ili usluge.
Upravo bistri naši vodotokovi uz naravno i sinje more našeg Jadrana mogu bit zvijezde našeg svekolikog održivog razvoja pa i turizma našeg svagdašnjeg. Stella Croatica je dobar primjer pa ju valja slijediti jer je i simbolika Europe žuta zvijezda naše Nebeske make.
Zvijezda u zrcalu bistrih voda i vedra neba ogleda se i kroz… oči kao zrcalo naše duše. Maslina i Gospa kao simbol mira i turizma našeg svagdašnjeg.
