Međimurje je jedno od najljepših mjesta Hrvatske. Skriveni zeleni raj ušuškan između Mure i Drave. Tri dana provedena u Međimurju bila su pravi užitak i savršeno proveden vikend. Kako provesti tri dana u Međimurju (i okolici) pročitajte u nastavku teksta.
Za nekog tko u Međimurje putuje iz Osječko – baranjske županije jedina logična ruta je stara dobra Podravska magistrala. Kako i samo ime sugerira ova prometnica prati rijeku Dravu, pa stoga na brojnim dijelovima dodiruje ili siječe samu rijeku. Inače Drava u Dunav utječe baš u Osječko – baranjskoj županiji, a Dunav, Drava i Mura čine rezervat biosfere, prvi pentalateralni rezervat biosfere u svijetu.
Pentalateralni znači da obuhvaća pet država: Srbiju (zbog Dunava), te Mađarsku, Hrvatsku, Sloveniju i Austriju (Mura i Drava). Mura je najveća pritoka rijeke Drave, svojim ušćem u Dravu kod Legrada ona zatvara Međimurje baš kao što i Drava ušćem u Dunav zatvara Baranju. I baš kao što je Baranja skriveni dragulj sjeveroistočne Hrvatske, tako je i Međimurje biser sjeverozapadnog dijela Lijepe Naše.
Podravska magistrala je ruta koja je tisuću puta prijeđena. Da bi se razbila monotonija mogu se upotrijebiti i neki alternativni pravci. Kod Terezinog polja može se prijeći mostom prijeko rijeke Drave u Mađarsku, a onda ponovno ući u Hrvatsku kod Gole u Prekodravlju i ponovno prijeći rijeku Dravu iza Gotaleva da bi se došlo u Podravinu, i onda još jedan prelazak rijeke Drave kod Donje Dubrave da bi se napokon došlo u Međimurje.
Od urbanog središta Čakovca koji izgleda kao neki grad u Štajerskoj do Železne Gore gdje je lociran restoran Terbotz nekih je dvadesetak minuta vožnje kroz prekrasne međimurske brege. Restoran je smješten na brijegu, podno njega su vinogradi i prekrasan pogled. U vlasništvu je vinogradarske obitelji Jakopić. Hrana je ondje podatna, a objed je naravno zaključen međimurskom gibanicom. Vinski podrum krije brojna eno blaga, a izborna berba rajnskog rizlinga iz 2019 godine u pakiranju od 0,5 l ovjenčana zlatnom medaljom sa Decantera se nosi kući.
Kako međimurske brege doživjeti još intenzivnije? Pa naravno iz ptičje perspektive! Idealna lokacija za to jest Mađerkin breg. Na ovaj vidikovac ulaznica košta 4 €, a za jedan euro Vam automatizirane orgulje odsviraju neku od međimurskih tradicionalnih pjesama, a ja sam se odlučio baš za “Međimurje, kak’ si lepo zeleno”. Pogled od gore je pravi zen zelenila, pitoresknih i pastoralnih vizura, a oku možda i najzanimljiviji detalj su valoviti terasasti vinogradi.
Nakon ručka i panoramskog razgledanja valja otići i na regeneraciju u Terme Sveti Martin, kako domaćini naglašavaju – prvi healthness resort u Europi. 1911. godine ondje je bušena nafta, a pronađena je ljekovita voda, a kasnije su osnovane i terme. Susjedna Slovenija i Mađarska vrve termama, a i Međimurci imaju svoju rivijeru.
Nakon odmora na bazenima došao je red i na odmor u apartmanu. U mjestu Žabnik, spojenom sa Svetim Martinom na Muri nalaze se “Ka apatmani”. Kockaste, modernističke zgrade i apartmani koji nude sve potrebno putniku namjerniku smješteni su tik uz kružni tok sa gigantskim grozdom.
Nakon sna vrijeme je za buđenje i nove avanture. Nismo još nijednom dotakli rijeku Muru koja je Međimurju i dala ime. Od našeg apartmana do prvog grada u Austriji – Bad Radkersburga svega je četrdesetak kilometara, a da bi se do njega došlo od slovenske Gornje Radgone potrebno je prijeći Muru.
Simpatičan štajerski gradić u kojem je pravi gušt bio ispijati kavu na ranoproljetnom suncu dok je ulični svirač na harmonici izvodio “Malu Marijanu”. S konobaricom smo se sasvim lijepo sporazumjeli i na hrvatskom jeziku.
Od Bad Radkersburga do slovenske Lendave u Prekmurju nekih je pedesetak kilometara, a ako se odlučite na “donju rutu” preko Beltinaca proći će te i tik uz najsjeverniju točku RH koja se nalazi između slovenskih mjesta Hotiza i Kapca. Riječ je o vrhu nekadašnjeg meandra rijeke Mure. Dolazimo do Lendave, prolazimo kroz nju da bismo nakratko ušli i u Mađarsku.
Nakon međimurske ptičje perspektive došlo je vrijeme i za onu prekomursku. Razgledni stolp Lendava visok je 42 metra i nalazi se na 344 metara nadmorske visine. Za razliku od Mađerkinog brega on ima i lift pa se lakše uspeti, ali pogled je ipak ljepši s međimurskog tornja. U Lendavi se nalazi i termalno kupalište u kojem jedan bazen nije radio kada smo mi došli, a općeniti je dojam da je tim termama potreban make over. Treba pohvaliti tavernu Artisan koja se nalazi u blizini i koja nudi sasvim pristojnu hranu.
Vraćamo se u apartman i radimo sažetak dana. U nekih 130 km vožnje obišli smo četiri države i šest puta prelazili državnu granicu. Policije je bilo na ponekim punktovima, ali nitko nas nije legitimirao. Na svu sreću u pograničju Hrvatske, Mađarske, Slovenije i Austrije Schengen još uvijek funkcionira.
Večer je rezervirana za stand up nastup kajkavskog komičara Aleksandra Lazića u Gradskoj kavani u Čakovcu, a na raspolaganju su mi dva sata do polaska. Odlučio sam se za aktivan predah i zaputio se ka ergeli međimurskih konja udaljenoj nekih kilometar i pol od apartmana, glavnom cestom prema Sv. Martinu pa lijevo. Ondje se nalazi i mrtvica rijeke Mure, a eko – turistička poučna pješačka staza vodi sve do mlina na Muri.
Ušuškao sam se ispod stabla tik uz obalu i dugo meditirao slušajući diskretan žubor rijeke. Prava idila i jedna od onih situacija za koju želite da traje vječno. Zadnji puta sam na tom mjestu bio na press tripu “Z cugom v zeleno Međimurje” i tada sam se zarekao da ću se ponovno vratiti. Sva sreća pa nije prošlo niti punih godinu dana.
Pri povratku u Slavoniju svakako treba obići barokni biser Varaždin koji se nalazi na granici Međimurja s južne strane rijeke Drave, a pri putovanju podravskom magistralom prema kući naišli smo i na jedan odličan restoran u selu Globočec, a ime mu je Arabela i posluje na istom mjestu od 1989. godine. Hrana je ondje ukusna, porcije su obilne, a cijene sasvim primjerene.
U vrijeme naše posjete trajali su 8. Dani okusa varaždinskog kraja, pa su tako recimo nudili slijed od tri jela za svega 19 €. Kao predjelo servirana je povrtna krem juha s dimljenom pastrvom, kao glavno jelo mlinarski file smuđa u zlaćanoj korici na kremi od špinata i s garniturom od povrća, te kao desert kukuruzna zlevka s preljevom od šumskog voća.
