Svjetski atlas hrane TasteAtlas objavio je novu godišnju ljestvicu 100 najboljih kuhinja svijeta za 2025./2026. godinu. Na vrhu su se, očekivano, našle Italija, Grčka i Peru, a Hrvatska je zauzela vrlo solidno 18. mjesto, svrstavajući se među dvadeset najcjenjenijih gastronomija na svijetu. No, iza brojki i prosječnih ocjena krije se puno zanimljivija priča – ona o jelima koja su već odavno osvojila i domaće stolove i nepca gostiju iz cijelog svijeta.
TasteAtlasova ljestvica temelji se na čak 590.228 ocjena, koje su obuhvatile gotovo 19 tisuća jela iz njihove baze. Hrvatska kuhinja ostvarila je prosječnu ocjenu 4,35, a najbolje je ocijenjena u Srbiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkoj i Poljskoj. Drugim riječima – naši okusi putuju daleko i dobro prolaze.
Hrvatska kuhinja među najboljima u svijetu
Talijanska kuhinja i dalje drži prvo mjesto, s prosječnom ocjenom 4,64, a prate je grčka i peruanska. U top deset su još portugalska, španjolska, japanska, turska, kineska, francuska i indonezijska kuhinja. U takvom društvu, hrvatsko 18. mjesto nije samo statistika, već potvrda raznolikosti i kvalitete naše gastronomije – od kontinenta do obale.
Posebno je zanimljivo pogledati koja su hrvatska jela najbolje ocijenjena na TasteAtlasu, jer upravo ona najbolje pokazuju koliko su lokalni recepti, često vrlo jednostavni, zapravo univerzalno privlačni.
Jela koja su Hrvatsku stavila na gastronomsku kartu svijeta
Na samom vrhu hrvatske liste nalaze se zagorski mlinci, tradicionalno jelo koje je na granici između tjestenine i tankog kruha. Pripremaju se od pšeničnog brašna i vode, razvlače u tanke listove i najčešće poslužuju uz pečenje. Upravo ta jednostavnost i prilagodljivost čine mlince jednim od najomiljenijih priloga hrvatske kuhinje.
Slijede čak tri mjesta zaredom posvećena slavonsko-baranjskim suhomesnatim delicijama: slavonski kulen, baranjski kulen i kulenova seka. Kulen je suha kobasica od najboljih dijelova svinjskog mesa, začinjena crvenom paprikom i češnjakom, prepoznatljiva po dimljenoj aromi i pikantnom okusu. Razlika između slavonskog i baranjskog kulena često je u nijansama začina i lokalnoj tradiciji proizvodnje.
A što je zapravo kulenova seka? Riječ je o “mlađoj sestri” kulena, napravljenoj od istih sastojaka, ali punjenoj u tanju ovojnicu. Zbog toga se brže suši, mekša je i često spremna za konzumaciju ranije od klasičnog kulena, što je čini popularnim izborom i za svakodnevni stol.
Na listi se visoko nalazi i istarsko maslinovo ulje, koje se proizvodi od autohtonih sorti maslina poput istarske bjelice, buže i rošinjole. Maslinarstvo u Istri ima više od dvije tisuće godina dugu tradiciju, a ulje je danas jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih gastronomskih proizvoda.
Dalmatinski pršut razlikuje se od svojih talijanskih i istarskih rođaka po tome što se suši na dimu i buri, minimalno dvanaest mjeseci, što mu daje poseban, intenzivan okus. Tu su i istarski fuži, tradicionalna tjestenina karakterističnog oblika, najčešće poslužena uz mesne umake.
Na obali, dalmatinske gradele nisu samo način pripreme hrane, već stil života. Riba, meso ili čak puževi pripremaju se na jednostavnoj metalnoj rešetki iznad vatre, uz minimalne začine. Sličnu filozofiju dijeli i dalmatinska peka, drevna tehnika kuhanja ispod željeznog poklopca, gdje se meso, povrće ili plodovi mora polako peku zajedno.
Listu zaokružuje neretvanska mandarina, slatko i aromatično citrusno voće, čiji je balans šećera i kiselina jedan od razloga zašto je prepoznata i izvan granica Hrvatske.
Ljestvice se mijenjaju, okusi ostaju
TasteAtlasova ljestvica možda se svake godine mijenja, ali jedno ostaje isto – hrvatska kuhinja svoju snagu crpi iz lokalnih namirnica, tradicije i jednostavnosti. Upravo zato je prepoznata i izvan Hrvatske. A nama ostaje da u tim okusima i dalje uživamo – bez obzira na plasman.
///Znate za koja hrvatska jela zna cijeli svijet?
