Na osam hektara pažljivo planiranog prostora, ovaj park na nevjerojatan način spaja strogu modernu umjetnost s opuštenim vrtnim dizajnom, stvarajući mjesto koje ne želite samo posjetiti, nego u njemu ostati više sati.

Simfonija prirode i umjetnosti

Vizualno estetski kompleks osmislio je legendarni švicarski krajinski arhitekt Dieter Kienast. Dok lutate kroz botaničke labirinte od precizno podšišane živice, otkrit ćete više od 80 veličanstvenih skulptura. Tu priroda nije samo kulisa – ona je aktivni sudionik. Romantično jezero s lokvanjima poziva na dugu meditaciju, dok vam društvo pravi raspjevana ptičja ekipa i patke koje kao da kritički ocjenjuju svaki umjetnički artefakt.

Park je vizualni spektakl koji se stalno mijenja. Na trenutke je slikovit i miran, a već u sljedećem zavoju postaje nadrealan, gotovo groteskan. Upravo ta nepredvidljivost je ono što nas tjera da ga istražujemo korak po korak. Svako godišnje doba parku daje drugu boju: od proljetnog buđenja cvjetnih tepiha do mističnih jesenskih magli koje skulpturama daju dramatičan izgled. To je mjesto koje je nemoguće doživjeti odjednom – svaki posjet otkriva neku novu perspektivu, novi kut za fotografiju ili skriveni detalj koji ste prvi put propustili.

Austrijski park skulptura: zemlja Teletubbiesa za odrasle?

Na gotovo svakom koraku uhvatit ćete se kako se smiješite i pitate: “Pa tko se ovdje igrao?”. Prvi dojam je doista kao da ste zakoračili u ogromnu dječju sobu nekog diva koji je svoje neobične igračke razbacao po travnjaku. Kako drukčije objasniti ogromnu ručku kofera koja viri iz zemlje, gigantski kup avionskih dijelova ili masivnu nasukanu lađu usred zelenila? A tek zvijezde parka – debela kuća i debeli automobil koji izgledaju kao da su pobjegli iz crtića – oni su najbolji dokaz da umjetnost ne mora uvijek biti smrtno ozbiljna da bi bila vrhunska.

Mir koji ne možete naći u muzejima

U sjeni starih stabala, na skrivenim otočićima mira, čekaju vas udobne klupe, drveni podesti i mekani travnjaci. Ovdje nema onog ukočenog osjećaja koji često prati klasične galerije gdje se ne smijete glasno nasmijati. Bez obzira imate li pet ili osamdeset pet godina, ovaj prostor vas poziva na slobodu. Možete se ispružiti na ležaljci i jednostavno dopustiti da vas preplavi osjećaj spokoja, dok gledate kako se sunce igra na metalnim površinama apstraktnih skulptura oko vas.

Austrijski park skulptura – savjeti za miran posjet

Sve je počelo s velikom međunarodnom vrtnom izložbom 2000. godine, kada je Kienast postavio temelje ovog parka. Godine 2007. štajerska vlada i privatna zaklada osigurale su da upravljanje preuzme Universalmuseum Joanneum, čime je park postao nezaobilazna točka na kulturnoj karti Europe.

Možda najljepše iznenađenje je to što je ulaz u ovaj raj potpuno besplatan. Iako je u susjedstvu bučni sportski centar Schwarzlsee, unutar parka vlada savršena tišina. Ovdje je vrijeme stalo – nema kave za van, nema jurnjave biciklima, a psima je ulaz zabranjen kako bi se očuvao taj dragocjeni mir. Ova mala meditativna zemlja čudesa savršena je za bijeg od svakodnevice. Omogućuje vam da se na trenutak stopite s ljepotom oko sebe i dotaknete nešto što nadilazi običnu šetnju parkom.

Fotografije: Tanja Cvitko

Objava Austrijski park skulptura kod Graza: luckasta umjetnost u zelenilu prirode pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Roy Lichtenstein, od šund stripova do umjetničkih remek djela

Gotovo sto izložbenih artefakata obuhvaća sve, od njegovih ranih radova, uključujući ikonično djelo Look Mickey, pa sve do pejzaža, crteža, grafika, tapiserija i velikih skulptura. Izložba je ispunjena prepoznatljivim motivima potrošačkog društva prikazanim u crno-bijeloj tehnici, uz jedinstvene vizualne prikaze nadahnute djelima velikana poput Picassa, Dalija, Kirchnera i Pollocka.

Usred šezdesetih, neki kritičari su ga proglasili “najgorim umjetnikom u SAD-u”. Naime, smatrali su da njegovi radovi nisu ništa više od drskih kopija koje prisvajaju tuđe zasluge. No Roy Lichtenstein nije se ni najmanje zabrinjavao, barem ne javno. U intervjuu iz 1983. godine, kada su ga pitali o negativnim kritikama, odgovorio je s nevjerojatnom smirenošću i bez trunke pretencioznosti:

– Ne mogu učiniti ništa da bih bio bolji, stvarno ne mogu. Trud nema ništa s tim. Jednostavno radiš ono što možeš. (…) Zbog sumnji se ne smiješ opterećivati, jer onda nikada ništa ne napraviš.

Reciklaža motiva “visoke” i “niske” umjetnosti

Šezdesete godine u SAD-u obilježene su eksplozijom vizualnog oglašavanja u novinama. To je potaknulo procvat kulture opće potrošnje i značajno promijenilo svakodnevni život Amerikanaca. Usred tog kaosa, suvremeni umjetnici prepoznali su potencijal skriven u novim vizualnim svjetovima komercijalnih televizijskih i novinskih reklama. Među ostalom, i u trivijalnim stripovima.

Roy Lichtenstein bio je pravi majstor u hvatanju duha svog vremena kroz svoju umjetnost, razvijajući smjelo kolorističko i kompozicijsko umijeće. Na početku svoje karijere koristio je isključivo osnovne boje s crnim rubovima, inspirirajući se djelima majstora poput Mondriana. Osjetio je vibracije starih majstora poput Moneta i Cézannea, ali se također divio kubizmu i art déco stilu. Svoj prepoznatljivi stil gradio je recikliranjem motiva iz svjetske umjetnosti na jedinstven način, hrabro preispitujući ustaljena shvaćanja »visoke« i »niske« umjetnosti. Na radost kritičara i ljubitelja umjetnosti.

Nemoćne gospođice i njihovi junaci

Zanimljivo je kako je Roy Lichtenstein postigao svjetsku slavu pretvaranjem motiva popularne kulture u umjetničke poslastice. Njegov prepoznatljivi stil obilježen je modificiranjem stripovskih scena. Govorimo o njegovim nemoćnim gospođicama s njihovim hrabrim junacima, karakterističnim iz stripova tih vremena. Lichtenstein je rado birao scene ljubavnih zavrzlama ili ratnih sukoba iz stripova, modificirao ih, mijenjao, pažljivo ih prenosio na svoja platna. Time je stvorio potpuno novu perspektivu.

Njegove umjetničke reinterpretacije neumorno postavljaju pitanje: može li reciklirana tema postati nešto potpuno novo, originalno i autentično u umjetničkom smislu?

Na svjetskoj umjetničkoj sceni, Roy Lichtenstein blještao je poput vatrometa živopisnih boja, s oštrim linijama i prepoznatljivim pikseliziranim rasterima. U najzanimljivijem trenutku svoje karijere, opisao je svoj omiljeni palet boja kao: »kiselo žutu, dosadnu zelenu, ljubičasto-plavu i crvenu Life magazina.«

Roy Lichtenstein sa svojim jedinstvenim točkicama

Roy Lichtenstein je koristio svoje karakteristične točkice, svojevrsni umjetnički autorski potpis, kako bi dočarao jeftini, mehanički štih komercijalnog tiska na svoj jedinstveni način. Prvo ih je radio ručno, a kasnije je prešao na šablone. Time je stvarao specifičan vizualni jezik koji danas najviše povezujemo s njim. Njegove detaljne slike nisu bile samo dokument vremena, već su se i rugale masovnim temama tadašnje “normalnosti” potrošačkog društva. A to je bila srž pop-arta. Ta kombinacija dokumentiranja i parodiranja rezultirala je zaista jedinstvenim umjetničkim radovima.

Lichtensteinova umjetnost bila je snažna, drska, gotovo eksplozivna. Proglasili su ga majstorom koji je oživljavao stereotipe svojevrsnog suvremenog potrošačkog društva. I dok je bio cijenjen zbog svoje provokativne inovativnosti, inspirirane jeftinom estetikom komercijalnih medija, njegova djela nisu prolazila nezapaženo. O kontroverzijama i polemikama oko njegove originalnosti pisalo se mnogo. Neki su ga kritizirali zbog direktnog preuzimanja slikovnih motiva bez dovoljnog priznanja originalnim autorima.

Roy Lichtenstein je majstorski balansirao između umjetnosti komercijalnog tiska i unikatnih umjetničkih djela, prelazeći granice i povezujući ih na jedinstven način. Poput Andyja Warhola, hrabro je dovodio u pitanje uvriježeno mišljenje da je jedinstvena umjetnička kreacija uvijek “vrijednija” od industrijski proizvedenih ili recikliranih umjetnina. Taj koncept je provocirao temeljne ideje o umjetnosti, postavljajući važna pitanja o vrijednostima i hijerarhijama u umjetničkom svijetu.

Pop-art kao inovacija u tadašnjem svijetu umjetnosti

Neovisno o tome jeste li ljubitelj pop-arta ili ta umjetnost leži negdje drugdje na vašem umjetničkom radaru, jedno je sigurno – ne možemo zanemariti Lichtensteinovu ostavštinu među buntovnim pop-artistima i kreativnim umjetničkim inovatorima.

Roy Lichtenstein je hrabro preispitivao ustaljene umjetničke norme, iznoseći svoje svježe (re)interpretacije poznatih motiva koje su izazvale reakciju kod ljubitelja umjetnosti diljem svijeta.

Njegovo naslijeđe još uvijek drmucka današnji svijet umjetnosti. Njegove rekreacije slika su postale gotovo proročanske u digitalno doba gdje umjetna inteligencija uzima sve više maha. Umjetnici i internet korisnici danas mogu lako preuzimati, modificirati i dijeliti slike bez spominjanja izvornih autora, što postavlja zanimljive izazove u svijetu kreativnog stvaralaštva.

Retrospektivna izložba Roy Lichtenstein, stogodišnja izložba postavljena je u bečkoj Albertini do nedjelje, 14. srpnja 2024. Uz jedinstvenu cijenu ulaznice za muzej možete, među ostalim remek-djelima, upoznati i (barem) originalnog Moneta i Picassa.

Sve fotografije: Tanja Cvitko

Objava Roy Lichtenstein i njegov pop-art u bečkoj Albertini pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Šareno slavlje umjetnosti, glazbe i kulture je nezaobilazna postaja za sve festivalske zaljubljenike! Najveći slovenski multikulturni spektakl na otvorenom je poput neodoljivog karnevala koji pretvara Maribor u živahnu tapiseriju svjetskih tradicija i veselja. Prijatelji kulture, smijeha i glazbe stižu nam iz čak trideset i tri države kako bi zajedno stvorili nezaboravan festival ispunjen čarolijom i radošću!

Gradski se trgovi uskoro (ovaj petak!) pretvaraju u pozornice, ulice u šarene tokove posjetitelja iz cijelog svijeta, a gradski park u ogromno igralište puno dječje radosti. Dođite i uživajte u festivalu koji vam priča priče zajedništva, raznolikosti i ljubavi prema umjetnosti. Stvorite svoje nezaboravne trenutke na jednom jedinom festivalu koji ima svoj vlastiti glagol!

“Gremo lentat!”

Festival Lent toliko je poseban da ga je nemoguće obuhvatiti običnim riječima. Najlakše ga opišemo kao festivalski “čaga čušpajz”, nevjerojatno šareni mozaik gradskog šušura i harmonije, kao mjesto gdje se otvaraju umovi i srca, gdje se uči i uživa u isto vrijeme. Kad se spremamo obići festival Lent, ne kažemo “ja lentam”, nego “mi lentamo”!

Od popularne glazbe pod zvjezdanim nebom do koncerata klasične glazbe u srednjovjekovnim kulama ili vrućih jazz ritmova koji vas tjeraju da zaplešete – opcije su beskrajne! Možete se sjajno zabaviti na koncertima uz Dravu, istraživati čarobne uličice grada i otkrivati talentirane ulične umjetnike ili samo uživati u čaroliji glazbe, kulture i umjetnosti koliko god želite.

Doživite živahnu atmosferu 35. međunarodnog festivala folklora Folkart u šarenom spektru beskonačnih boja svjetske folklorne tradicije. Očekuje vas i neizostavna Ana Desetnica, šarmantni i nestašni festival uličnih umjetnika koji svojim nastupima donose osmijeh na lica posjetitelja.

Ako ste ljubitelj jazz glazbe, JazzLent s Jazz Podijem će vas očarati najboljim ritmovima jazza, funka i svjetske glazbe. Art kamp je mjesto gdje se sreću mali stvaraoci i veliki umjetnici te kroz edukaciju isprepliću različita umjetnička iskustva. Festival StandUpLent će vas nasmijati do suza svojim duhovitim nastupima, dok će vas programi filmskih festivala Stoptrik i Dokudoc odvesti u nevjerojatne svjetove stvaralaštva i filma.

Prepustite se raznolikim doživljajima i stvorite svoje nezaboravne uspomene na mariborskom festivalu festivala!

Festival Lent, od najvećeg trga pa sve do zelenog gradskog parka

Kako biste znali što vas očekuje na ovogodišnjem festivalu, donosimo kratki pregled vrhunaca i skrivenih festivalskih dragulja. Čekaju da ih otkrijete na mariborskim ulicama ili na nekom od brojnih mjesta u gradu.

Festivalski program na trgu Leona Štukelja, nazvanom po poznatom slovenskom olimpijcu, predstavlja najveću i glavnu pozornicu Festivala Lent. Oduševit će vas bogati program koncerata i nastupa na najvećoj otvorenoj lokaciji u Mariboru!

Zaplešite uz Magnifica sa velikim disko šlager orkestrom, oduševite se sa čak dva impresivna spektakla smotre folklora (svečano otvaranje i zatvaranje festivala Folkart). Zapjevajte hitove nezaboravnog Plavog orkestra ili vječnih Pink Floyda uz koncertni spektakl za 50. godišnjicu albuma Dark Side of the Moon. Raznježite se nostalgičnom koncertnom večeri Big banda Orkestra Slovenske vojske ili koncertom s priredbama hitova Vlade Kreslina. Očekuje vas i jedna od najspektakularnijih vokalnih grupa na svijetu – Perpetuum Jazzile te Disco Opera novosadskog Big banda sa članovima zbora i orkestra Opere Srpskog narodnog pozorišta.

Razigranim dječjim ručicama i nožicama preporučujemo posjetiti festival Art kamp u Gradskom parku. Festival kreativnosti i znatiželje svojim originalnim događanjima i radionicama privlači male i velike posjetitelje u zelenu hladovinu. Festival je to kreativnosti namijenjen najvažnijim ljudima na svijetu – djeci i njihovim obiteljima. Razmazit će vas kulturom, umjetnošću, znanstvenim sadržajima, sportom, rekreacijom i zabavom. Kad se umorite od festivalske vreve i prilegnete pod krošnju drveća, saznajte nešto o prošlosti mariborskog Gradskog parka kroz našu zelenu mariborsku priču.

Vetrinjski dvor Maribor ili kako istovremeno oduševiti malene i velike

Najvažniji i najmlađi posjetitelji Festivala Lent tokom popodneva također će uživati u magičnoj atmosferi dvorišta Vetrinjskog dvora. Na portalu smo vam ga opisali kao malu europsku prijestolnicu kulture.

Dvorište jedne od najvažnijih građanskih kuća u Mariboru, domaćin je za čak tri festivalska svakodnevna programa. Svakim danom u 18.30 sati ispunit će ga dječje veselje programa Otroški Lent. Otkrijte kako se dvorišna festivalska pozornica transformira u cirkuske arene, gusarske brodove, začarane dvorce i tajanstvene zemlje!

Od 21 sat slijede salve smijeha i suza na festivalu stand up komedije StandUpLent, a od 23 sata kasnonoćni glazbeni program udruge KUD Coda u njihovom klubu Vetrinjc BarCoda. Karaoke, mini koncerti, domaći gemišt i lokalno pivo. To su one prave i autentične mariborske čage!

Festival Lent sa uličnim performansima na sasvim novoj šetnici Lent

Slovenski festival uličnog kazališta Ana Desetnica, čiji su prvi koraci napravljeni upravo na Festivalu Lent sredinom devedesetih godina, priredio je u Mariboru neke od svojih najvećih i najhrabrijih predstava. Za taj festival cijeli je svijet pozornica (kao što nekoć reče veliki Shakespeare), zato ju možemo pronaći na različitim lokacijama po gradskim ulicama i trgovima.

Ove godine razbacat će se na Trgu kod Stare trte, kod kuće najstarije vinove loze na svijetu, upisane u Guinnessovu knjiga rekorda. Ali to nije sve! Nestašni “uličari” pripremit će svoje ludorije i akrobacije sve uzduž preuređene najnovije gradske šetnice Lent.

Od srednjovjekovnih kula do novih trgova, akustičnih dvorana i terasa klubova

Najmlađa i najnovija pozornica festivalske obitelji smještena je uz obalu rijeke Drave na Trgu kod Stare trte. Njezin program nudi širok izbor raznovrsnih domaćih i međunarodnih bendova cijenjenih zbog njihove energije i originalnosti u stvaranju.

Sudna kula nudi iznimnu atmosferu intimnim koncertima raznolikih, većinom slovenskih izvođača. Upoznajte flamenko sa miomirisima jazza, malo drugačiju Pandu, žensku vokalnu grupu Katice, Sax Summit Quintet, simpatičnu Vitu Mavrič ili kantautora balada Primoža Vidoviča.

Pozornica u kulturnoj četvrti Minoriti sprema se za JazzLent i Jazz Podij ali i intimnije koncerte, poput nezaboravnog gospodina trubadura Ibrice Jusića. U blizini iste lokacije očekuje vas najluđi festivalski after program, svake noći od 23.30 sati.

Brojni domaći i strani vrhunski glazbenici već su se uvjerili u izvanrednu akustiku dvorane Union. Tijekom festivala Lent fokus dvorane pripada mladim, perspektivnim stvaraocima klasične glazbe koji svojim nastupima oduševljavaju publiku. Provjerite program Salona glazbenih umjetnika!

Pozornica kluba mariborskih studenata na terasi Mariboxa uz obalu rijeke Drave prepuna je mladenačke energije i najboljih glazbenih grupa sa članovima do 30. godina. Ako želite saznati kakvu glazbu stvara današnja mladež (“Sa ovakvom omladinom ne moramo brinuti o budućnosti”), ta festivalska lokacija je vaš must see!

Dok šetamo uz Dravu, nezaobilazna je pozornica uz Vodnu kulu, takozvana Jurčekova Večerova. Uz nju su vezane mariborske priče koje smo vam predstavili na portalu, podsjećamo vas na mariborskog mangupa Jurčeka i zašto je zapravo Vodna kula graditeljski megaprojekt za grad Maribor. Festivalski glazbeni program pozornice nudi vam zrele rokerske ritmove slovenskih bendova. Sa posebnim odsjajem u rijeci Dravi.

Još neodoljivih bombončića koje nudi festival Lent

Program zvan Živa dvorišča u organizaciji lokalne udruge Hiša! bavi se oživljavanjem gradskih dvorišta još od davne 2010. godine. Sličan koncept aktivnosti poznat je barem u Zagrebu i Varaždinu. Dio je to festivalskog programa koji umjesto prepunih ulica i trgova nalazi svoje mjesto u skrivenim gradskim dvorištima. Ona su tiha, intimna, udaljena od gradske vreve, ali ipak puna života, smijeha, priča, novih poznanstava, plesa, glazbe – pozivaju na istraživanje!

Svakako preporučujemo spontani razgovor sa Vidom Kmetičem, mariborskim publicistom i najvećim gradskim pripovjedačem čije mariborske priče vam rado prezentiramo na portalu.

Festival Lent također domaćin je prezentacijskih događanja drugih važnih gradskih festivala, poput festivala Dokudoc (festival dokumentarnog filma) i StopTrik (festival animacija). Kad smo već kod prezentacija… predlažemo vam ubosti nešto sasvim drugačije – osvježite se i zaronite sa mariborskim roniocima!

Festival Lent tako vam, kao i cijeli grad Maribor, po svojim mogućnostima nudi ono najbolje od svijeta, Evrope i Balkana. Za svakog ponešto! Odnosno “Za vsakega nekaj” kao što je naslov dokumentarnog filma o 30 godina Narodnog doma Maribor, organizatora festivala Lent.

Osim dokazano raznolikog programa, posjet gradu za vrijeme festivala pruža priliku da upoznate lokalnu kulturu, tradiciju i atmosferu na potpuno drugačiji, veseliji, festivalski način.

Kako se snaći u gomili programa i tom “izabranom gradu” Mariboru? Hrabro skočite… ma ne u Dravu, nego u cijeli festivalski program. Zaplivajte svakim danom kamo vas vodi nos i inspiracija!

Zalutajte multikulturnim gradom Mariborom uz naše preporuke!

Čekaj, a kamo na ručak, gdje na najbolju kavu sa panoramskim pogledom? Koje su najbolje gradske pivnice? Ili vinoteke? Mi umjetničke duše volimo vrludati aktualnim gradskim izložbama, ima li što za nas? Za pomoć pri odabiru kulturnih, umjetničkih i drugih poslastica vaša blogerica pripremila vam je mariborsku Google kartu Maribor je tak fejst nor! sa posuđenim naslovom iz patriotske pjesme Zorana Predina.

Svakako provjerite i službene festivalske karte sa preporukama i smjerokazima festivalskih organizatora!

Većina festivalskog programa je doduše besplatna, no preporučujemo vam provjeriti za koje festivalske događaje (naročito koncerte) su vam potrebne ulaznice i kupiti ih unaprijed. Ne zaboravite kišne kabanice, festival Lent čest je domaćin osvježujućih ljetnih pljuskova!

Dakle… idemo lentati na festival Lent, zar ne?

Opremili smo vas informacijama i spremni ste za avanturu na festivalu Lent! Podijelite svoj kišobran, ali i kremu za sunčanje, s dragim osobama i započnite istraživanje bogatog festivalskog programa.

Otvorite svoje srce i dušu, te prihvatite sve što grad Maribor i festival Lent imaju za ponuditi. Prepustite se festivalskoj gradskoj čaroliji, uplovite Dravom u vrtlog emocija i doživite avanturu života! Posudit ćemo usklik najveselije regate na Jadranu: “Pripremite mudante i otvorite jedra!” Odnosno, kako reče najgladniji Lačni Franz, Zoran Predin: “Gate na glavo!” i lentajte Mariborom punim plućima i svim srcem!

Naslovna fotografija: Blaž Črnič, arhiv Narodnog doma Maribor

Objava Uplovite Dravom na festival Lent, mariborski spektakl kulture! pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Kroz gradsku priču mariborskog pripovjedača i interpretatora Vida Kmetiča otkrijte kako je ta pozornica postala gradsko središte oduševljenja! Ova priča o letenju iznad Maribora nije samo priča o hrabrosti i akciji; to je priča o ljudima koji sanjaju velike snove i slijede svoje strasti do kraja svijeta.

Vid Kmetič predstavlja leteću priču: Nebo nad Mariborom

– Premda su naši građani bili skoro posvuda teško podložni modernim pokretima, posebno za sport, Mariborčani su činili časnu iznimku u tom pogledu. Bili su otvoreni za sve novo, i sami su nastojali doprinijeti općem napretku. Ova dobra osobina Mariborčana očuvala se do današnjeg dana i donijela mnogo dobra našem gradu. Tako je zapisao Franjo Pivka, mariborski fotograf i pilot, o Mariboru na početku dvadesetog stoljeća.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, letenje je nedvojbeno smatrano najmodernijim pokretom. Još prije nego što su zrakoplovi započeli svoje letove, nebeski akrobati već su stvarali živahnu atmosferu na mariborskom nebu. Prije Prvog svjetskog rata, mariborske novine nazivale su Maribor gradom avijatičara i vidjele ga kao buduće središte avijacije u Austro-Ugarskoj Monarhiji.

Mariborski balonari i adrenalinske avanture prvih letova

Prvi pokušaji letenja balonom u Mariboru navodno su se događali već u tridesetim godinama 19. stoljeća, a prvi pisani dokazi o tome datiraju iz 1889.

Te godine, češki artist je stigao u Maribor sa svojim balonom Montgolfier. Na Ljudskom vrtu izvodio je svoje akrobatske točke, koje su ostavljale bez daha tisuće znatiželjnih Mariborčana. Na posebnu konstrukciju pričvrstio je svoj balon i ispod njega zapalio vatru. Napunjen toplim zrakom, podigao se do otprilike pedeset metara, a ispod njega visio je na trapezu umjetnik i izvodio svoje riskantne atrakcije. Tijekom cijele predstave, ogroman otvoreni kišobran visio je iznad balona. Publika se pitala je li možda namijenjen zaštiti od moguće kiše. Tajna je otkrivena tek na kraju akrobatskog nastupa. Kada se zrak u balonu počeo hladiti i balon počeo padati prema tlu, umjetnik je brzo sklopio kišobran, odskočio i sigurno se spustio na tlo s njim.

Oduševljenje je bilo naravno neopisivo, i “mladog čudotvorca” odmah su zamolili da se vrati iduće godine. Držao je riječ, a skupina okupljenih je bila još veća i još više oduševljena nego prethodne godine. Dogovorio se s mlađim Mariborčanima da ponovno dođe i da zajedno grade balone.

Nažalost, tu namjeru spriječila je tragična nesreća koja se dogodila samo nekoliko dana nakon njegovog drugog posjeta gradu. Na jednom od nastupa u Donjoj Austriji, kišobran kojim se spuštao s balona zapleo se u uže i češki umjetnik pao je na tlo. Slomio se i ubrzo nakon nesreće preminuo. No, među mladima je ostala želja za letenjem, budući nebeski akrobati strastveno su pratili razna predavanja o letenju i filmove o uzlijetanju balona. Prikazivani su bili u pokretnom gradskom kinu otvorenom 1896. godine.

Nebeski akrobati u letećoj kruški i vatreno opasna mladenačka kreativnost

Dodatni interes u Mariboru potaknuo je događaj 9. kolovoza 1909. Tog su dana nadvojvoda Petar Ferdinand i Josip Ferdinand uzletjeli balonom u Klagenfurtu. Prvo su ih nosili zapadni vjetrovi dolinom rijeke Drave do Mute, gdje su pokupili potporučnika Königa. Zajedno su nastavili let i prema večeri spretnim manevrima sletjeli su u blizini naselja Ruše.

Brojni domaćini pomogli su pričvrstiti balon za tlo, a u Maribor su poslali izaslanike da priopće vijest i dovedu vojnu pomoć. No, Mariborčani su već prije promatrali slijetanje “leteće kruške”. Gotovo cijeli Maribor s radoznalošću se uputio prema Rušama kako bi srdačno pozdravio atrakcije koje su im spremili nebeski akrobati. Navodno, takvu masu ljudi Ruše do tada još nisu vidjele.

Prilikom ovog slijetanja, okolica Maribora pokazala se kao vrlo pogodno mjesto za letove balonima. Vojne su vlasti uskoro započele pregovore s gradskom upravom o opskrbi plinom za punjenje balona. Na početku, ti razgovori nisu donijeli željeni uspjeh, a tek je 1912. godine, posebno zahvaljujući tadašnjem referentu za gradski plinarni sustav, Ludviku Zinthaueru, postignut dogovor.

Slijetanje “leteće kruške” u Rušama najviše je potaknulo maštu mladih. Po cijelom gradu izrađivali su male balone od papira i ispod njih vješali limene kutije s petrolejom. Kad bi ih upalili, topao zrak bi podigao modele u zrak. Tako je nebom iznad Maribora često letjelo na desetke malih svjetiljki. Sve dok policija nije zabranila tu aktivnost. Naime, jedan od tih balončića pao je na kuću na Koroškoj cesti i izazvao požar.

Macher i Margareta lepršali su ispod beskrajnog neba

8. lipnja 1912. na inicijativu tadašnje udruge za zrakoplovstvo u Štajerskoj, balon imena Erzherzogin Margarete stigao je vlakom u Maribor. Prvotno su planirali napuniti ga plinom u gradskoj plinari, no taj se plan pokazao neizvedivim. Stoga su odredili “balonarsku bazu” na sajmištu pokraj gradske klaonice, gdje su od plinare položili posebnu plinsku cijev.

Sutradan, iščekivanje je doseglo vrhunac u gradu, jer su nebeski akrobati zaista pripremali nešto spektakularno. Već u šest sati ujutro počelo je punjenje balona. Uz stajalište željezničke pruge pored sajmišta okupilo se mnoštvo znatiželjnih ljudi, tako da su čak morali zaustaviti željeznički promet.

Kada je Margareta bila napunjena, u 10:00 sati uz zvukove vojnog orkestra i glasne povike okupljenih Mariborčana, počeli su otpuštati užad kojima je bila vezana za tlo. Međutim, vojnici su bili nešto nespretni u tom pothvatu. S jedne strane, užad su otpustili prekasno, balon se nagnuo i vjetar ga je počeo nositi prema obližnjem drvetu. Na užas svih prisutnih, gondola s pilotom balona, nadporučnikom imena Max Macher i još četiri putnika, zapela je u krošnju. Ipak, nomen est omen, zar ne? Znanje i prisebnost nadporučnika su zaslužni što se prvi mariborski let Margarete nije završio tragično.

Vještim je manevrom balon izbavio između grana i polako ga podigao na visinu od oko 800 metara te odletio prema jugu. Sletjeli su u blizini Slovenskih Konjica. Nakon tog prvog leta, Nadvojvotkinja Margareta se još nekoliko puta podigla u mariborsko nebo. U gondoli su se nadporučniku Macheru mogli pridružiti i putnici koji su platili vožnju. Unatoč prilično visokoj cijeni od 180 kruna, interes za letove bio je izuzetno velik. Ne samo među muškarcima. I dame su željele letjeti.

Oh Macher, taj nebeski zavodnik u srcima Mariborčanki!

Iako je vrijedno napomenuti kod potonjih da ih je barem jednako kao sam let iznad Maribora vjerojatno privlačio neustrašivi i zgodni nadporučnik Macher. Mnogi uzdasi i blistavi pogledi nježnijeg spola navodno su bili usmjereni više prema njemu nego prema Margareti. Možda se zbog toga neka gospoda više nije htjela voziti zajedno s damama. Protivljenje oko toga bilo je čak tako ozbiljno da su morali u vrijeme kada je balonarska sezona tek počela (sredinom kolovoza) otkazati sve daljnje letove. Balon su prevezli u Beč i tamo je Margareta dočekala prvi svjetski rat.

Nebeski akrobati odveli su Štajersku do Baltika

Interes za letenje u Mariboru nije opadao; novine su ga čak nazvale gradom avijatičara. Zato je već sljedeće godine udruga za zrakoplovstvo u Štajerskoj namjeravala kupiti vlastiti balon. Nakon nekoliko mjeseci ispitivanja, odlučili su se za srednje velikog s volumenom od 1200 m³ (Margareta je imala 2200) i stigao je u Maribor 2. listopada 1913. Tri dana kasnije, nadporučnik Macher obavio je probni let s njim, a 19. listopada balon su krstili i s njim poletjeli do Gleisdorfa. Nazvavši novi balon Steiermark (Štajerska), balonarski letovi postali su redovita pojava u Mariboru. Kao da su nebeski akrobati uvijek bili dio njegove panorame! Max Macher postao idol svih Mariborčana (i naravno Mariborčanki).

12. studenog nepobjedivi pilot izveo je i prvi noćni let. Te večeri puhao je snažan sjeverni vjetar, i balon je ubrzo nakon polijetanja odnio prema sjeveru. Sljedećeg dana u grad je stigao brzojav, javljajući da je Štajerska sigurno sletjela u sedam sati ujutro na rusko-njemačkoj granici blizu Baltičkog mora. Već samo dva dana kasnije, nevjerojatni Macher sudjelovao je u balonarskom “lovu na lisicu”, koji je organizirao bečki automobilski klub. Na tom natjecanju, naravno, zauzeo je pobjedničko mjesto.

Štajerska je zimovala u hangaru gradske klaonice, kojeg je grad stavio na raspolaganje udruzi, a sljedeće godine podigla se samo jednom. Tada ju je upravljao dr. Flicker, ali prilikom slijetanja blizu hrvatske Koprivnice balon je malo oštećen. Popravci su se odužili, a nove letove spriječili su pucnjevi Gavrila Principa u Sarajevu i početak Prvog svjetskog rata.

Neka vas nebeski akrobati provedu kroz druga nevjerojatna poglavlja mariborskih priča!

Dok putujete s nama kroz zračne prostore, ne propustite priliku istraživanja nevjerojatnih lokalnih priča koje oživljavaju duh našeg “izabranog grada” – Maribora! Otkrijte ljepotu Gradskog parka iz žarko zelenih perspektiva! Upoznajte se s avanturama velikog izumitelja koji je svoje dane proveo u našem gradu, samo da bi bio protjeran u rodni Gospić. Sve ove originalne gradske priče, zajedno s mnogim drugima koje ćemo vam otkriti u budućnosti, duboko su ukorijenjene u lokalni karakter Maribora. Dobro nam došli na jedinstvena storytelling iznenađenja!

Objava Mariborski nebeski akrobati: leteće atrakcije i tragične pustolovine pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Jeste li spremni za putovanje kroz vrijeme i prostor? Vetrinjski dvor poziva vas da otvorite vrata vaše mašte i prošećete kroz obilje gradskih priča. Ovaj arhitektonski biser baroknog stila nije samo nijemi promatrač vremena; on je živo središte kulturnih događanja koje odiše energijom i kreativnošću.

Barokni dragulj u srcu Maribora

U jezgri Maribora, među isprepletenim ulicama ispunjenim gradskim životom, stoji impresivna barokna zgrada koja svjedoči o živopisnoj prošlosti grada. Ovaj barokni dragulj, prvi put spomenut u 13. stoljeću, nosi priču o Mariboru kroz burna vremena te otkriva bogatu riznicu povijesnih i kulturnih dragocjenosti.

Vetrinjski dvor, dvorac uklesan u vrijeme svojom elegancijom i grandioznošću, podsjeća nas na bogatu kulturnu baštinu grada i pokazuje kako su kulturni sadržaji gorivo za urbani preporod. Mlađahni stari ljepotan, poput dobrog starog vina, nije samo simbol bogate kulturne povijesti grada, već može poslužiti kao inspiracija za nove graditelje snova.

Sudbina ovakvih zgrada nikada ne smije biti samo u rukama arhitekata i gradskih birokrata, već najviše u rukama ljudi koji stvaraju u tim prostorima. Jer, na kraju krajeva, oni su ti koji svojom kreativnošću i entuzijazmom oblikuju životnu sudbinu arhitekturnih gradskih bisera.

Vetrinjski dvor je prilagodljiv poput kameleona, mijenjajući boje prema onima koji ga ožive. Uzmimo taj komad povijesti u svoje ruke i ispišimo još jedno uzbudljivo poglavlje u povijesti ovog čarobnog mjesta!

Dakle – kako napraviti malu prijestolnicu kulture? Itekako nije lako!

Kakav objekt je Vetrinjski dvor?

Vetrinjski dvor je omiljeni mariborski kulturni kvart, dinamično kulturno središte koje posebno podržava nevladine kulturne organizacije. Pruža prostor i potporu kulturnim producentima, kulturnim inicijativama i samostalnim umjetnicima. Ovdje se stvaraju, izlažu i promoviraju kulturni projekti i manifestacije koje obogaćuju gradsku kulturnu ponudu: festivali, izložbe, koncerti, predavanja, radionice, diskusije, seminari, edukacije. Uz obavezno druženje sa kreativcima i istomišljenicima.

Nakon što je dobivena injekcija sredstava Europske unije u razdoblju od 2007. do 2010., Vetrinjski dvor procvjetao je kao epicentar MARIBOR 2012 – Europske prijestolnice kulture. S ponosom je bio njegovo sjedište od 2010. do 2013. godine. Barokni dvor se kasnije pridružio obitelji Narodnog doma Maribor, zadržavajući svoj značaj kao katalizator kulturnih događanja i generator kreativne energije grada.

Danas upravitelj s ljubavlju brine o ovim prostorima, osiguravajući da služe kao plodno tlo za lokalnu kulturnu scenu i zajednicu. Baš kao dirigent orkestra ili, ako vam je bliže – kustos, upravitelj skladno koordinira aktivnosti kako bi svima omogućio da uživaju u bogatstvu neodoljivog kulturnog blaga.

Prostori Vetrinjskog dvora imaju dvije osnovne namjene: projektnu i programsku. Programsku uporabu karakterizira ekskluzivna rezervacija prostora za pojedine kulturne organizacije na temelju njihovih predloženih kulturnih programa tijekom trogodišnjeg razdoblja. Trenutačno u Vetrinjskom dvoru kao programski korisnici djeluju Zavod MARS Maribor, Zavod Pekarna Magdalenske mreže s programom GuestRoomMaribor i udruga KUD Coda. Upoznajmo ih!

Programski rezidenti u Vetrinjskom dvoru

Zavod MARS Maribor okuplja pedagoge i kulturne entuzijaste. Njihov cilj je poticanje pojedinca na istraživanje, stvaranje i razvijanje svijesti o svijetu oko sebe kroz različite događaje, druženja i edukacije iz područja umjetnosti, kulture i kulturnog obrazovanja. Njihov pristup je jednostavan – promicanje pristupačnog neformalnog učenja kroz umjetnost i kulturu. Njihovi programi su poput složene slagalice – sveobuhvatni, privlačni i uzbudljivi! Takav dojam također ostavljaju živahni gradski festivali, na kojima udružuju snage s drugim organizatorima. Na primjer adventni festival Vilinsko mesto, obiteljski festival Art kamp na festivalu Lent, festival dječjeg i omladinskog filma Enimation ili Festival rukotvorina. Stvarno su vrijedni upoznavanja!

GuestRoomMaribor je program međunarodnih umjetničkih gostovanja, pokrenut 2011. godine od strane Zavoda Pekarna Magdalenske mreže. Ova organizacija podupire kreativnost i međukulturalnu suradnju te djeluje kao akcijska inicijativa koja potiče umjetnost, kulturu, rad s mladima, civilno društvo i aktivno građanstvo. U svijetu umjetnosti, njihov tim djeluje poput tajanstvenog alkemičara, potičući umjetnike na nekonvencionalne i nezavisne pristupe. Stvarajući prostor za umjetničke eksperimente i društveno angažirane projekte, ova ekipa čini svijet umjetnosti zaista uzbudljivim! Provjerite njihov međunarodni festival StopTrik i niz projekata s mladim, borbenim alternativcima, umjetnicima i društvenim aktivistima!

Udruga KUD Coda potiče glazbeno obrazovanje, rast i kreativnost mladih. Njihove aktivnosti obuhvaćaju individualnu glazbenu nastavu, zborovsko pjevanje, čak i socijalnu integraciju kroz glazbu. Okupljaju sjajne glazbenike i umjetnike, poznate po strasti i angažmanu. Sve od 2005., ohrabruju mlade talente i ljubitelje glazbe te se povezuju s drugim organizacijama na kreativan i mladalački način. Njihov moto gdje glazba ne poznaje granice nije fraza, već način života! Organiziraju (Z)mešani festival, koncerte, radionice i raznovrsne događaje u svom lokalu Vetrinjc – BarCoda. Provjerite ponudu pića!

Uz spomenute udruge, brojne organizacije također koriste prostore Vetrinjskog dvora za realizaciju svojih sadržaja i projekata, raznovrsnih događanja i aktivnosti koje obuhvaćaju širok spektar interesa. Od umjetnosti i kulture do obrazovanja i društvenog angažmana.

Sreća njegova, baš!

Ova barokna palača danas bi se vjerojatno susrela s izazovom suvremene urbanizacije i tržišne orijentacije. Vetrinjski dvor je zbilja imao sreće što je svoje korijene zabilježio upravo nakon Europske prijestolnice kulture 2012. U današnje vrijeme, kada je javna podrška kulturnim inicijativama na niskim granama, nositelji takvih programa se moraju prilagoditi okrutnim tržišnim uvjetima ili se suočiti s izumiranjem.

Ali Vetrinjski dvor nije obično zdanje! Kroz promicanje ideje otvorenog, demokratskog društva, gradi bogatiji kulturni život te osnažuje osjećaj zajedništva i ponosa na vlastiti grad. On je simbol slobodnog duha i progresivnih ideja. On je zajednički otpor prema sve većem trendu komercijalizacije kulture. On je oaza koja pruža podršku umjetnicima i organizacijama koje rade u javnom interesu.

U praksi nam pokazuje da transformacija ne dolazi samo obnavljanjem građevina, već kroz živu, pulsirajuću energiju koja im udahnjuje novi život. On je priča o zajedničkom trudu i “arhitekturi sudjelovanja”, o oblikovanju i revitalizaciji prostora. Naravno, potaknutoj snagom pojedinaca i financijski potpomognuta od gradske vlasti.

Zašto je Vetrinjski dvor mala Europska prijestolnica kulture?

Promatranje kulture iz nekonvencionalne perspektive, izazivanje razmišljanja i poticanje na stvaranje novih ideja su ključne karakteristike rada u kulturnom sektoru. Europske prijestolnice kulture djeluju kao kulturni zaštitnici, koristeći svoj ugled i brend kako bi potaknule pozitivne promjene koje obogaćuju gradove kroz kulturnu, društvenu i ekonomsku dobrobit. Vetrinjski dvor u Mariboru jasno ilustrira lokalni uspjeh u očuvanju duha Europske prijestolnice kulture.

Oboje se fokusiraju na promicanje kulturne raznolikosti i naslijeđa te potiču sudjelovanje građana i umjetnika, pružajući platformu za kulturnu razmjenu i interakciju. Njihov cilj je poboljšati kvalitetu života u gradu kroz kulturne aktivnosti, potičući urbanu renesansu i stvaranje pozitivne atmosfere.

Njihov zajednički cilj je učiniti grad živahnijim i kreativnijim mjestom za sve. Dok Europska prijestolnica kulture pruža velike spektakle i projekte koji privlače pažnju, Vetrinjski dvor osvaja srca lokalnog stanovništva intimnim događanjima i aktivnostima. Tako ostaje ključan igrač u oblikovanju gradskog kulturnog identiteta. Također djeluje kao platforma za kulturni kontakt i odašiljanje kulturnih signala po gradu Mariboru i šire.

Nažalost, nije sve obasjano baroknim sjajem. Sve više se čini da gradska vlast ne cijeni dovoljno turistički potencijal ovog (i drugih) gradskih bisera, propuštajući prilike da Maribor istakne kao grad s uglednom kulturnom titulom.

U koje vrijeme posjetiti Vetrinjski dvor?

Iako još ne blista glamurom velikih metropola, Maribor očarava svojim jedinstvenim šarmom. Ako vas je priča o baroknom ljepotanu zaintrigirala i probudila znatiželju za posjetom, Vetrinjski dvor je nezaobilazna kulturna destinacija tijekom cijele godine. Impozantna arhitektura, izvrsna lokacija u samom srcu grada i raznovrsna ponuda kulturnih događanja zadovoljit će svaki ukus posjetitelja. Posebno je uzbudljivo vidjeti kako se tijekom gradskih festivala Vetrinjski dvor preobrazi iz uniformnog sivila u kreativno šarenilo!

Neke od festivala smo već spomenuli u kontekstu udruga koje djeluju u Vetrinjskom dvoru. Ne smijemo zaboraviti na najveći mariborski festival! Tijekom Festivala Lent, Vetrinjski dvor postaje žarište kulturnih događanja, posebno programa za djecu i urnebesnih stand-up predstava koje garantiraju smijeh do suza. Ljubitelji klasične glazbe mogu uživati ​​u Festivalu Maribor tijekom jeseni.

Kad zimska čarolija prekrije Maribor, grad postaje poput scene iz bajke s festivalom Vilinsko mesto. Vetrinjski dvor mijenja ruho u Vilinski dvor, postajući epicentar adventskih priča, obasjan prekrasnim dekoracijama koje stvaraju atmosferu čarobnog doba. Posjetitelji možete uživati u raznovrsnim blagdanskim aktivnostima za cijelu obitelj, stvarajući nezaboravne trenutke ispunjene čarolijom i veseljem.

Maribor je spoj malog grada i velikog sela, savršeno mjesto za one koji žele okusiti najbolje od obje atmosfere. Zašto ne biste izbjegli metropolsku gužvu gradova poput Ljubljane, Beča ili Zagreba? Jednostavno rečeno, Maribor ima sve: ljepotu, kulturu, najbolju energiju i gostoljubive domaćine! Na kraju dana, to je ono što čini grad živim i privlačnim – njegova kultura, umjetnost i zajednica.

Ako ikada posjetite Maribor, provedite malo vremena u gradskom baroknom ljepotanu. On je mjesto gdje se događaju čuda, gdje se rađaju snovi, i gdje se život slavi na najljepši mogući način.

Dobro došli u Vetrinjski dvor – gdje je svaki dan praznik kulture i kreativnosti!

Fotografije: arhiv Narodnog doma Maribor, udruge Hiša!, Zavoda MARS, Zavoda Pekarna Magdalenske mreže i drugih.

Objava Vetrinjski dvor Maribor ili kako napraviti malu prijestolnicu kulture pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Zašto obići Gradski park Maribor?

Jer možete odmoriti na klupama pored prekrasnih ribnjaka i susresti ptice močvarice, ili se u carstvu šumskog hlada okupati u sjeni pod krošnjama velikih stabala. Za studiozno istraživanje mariborskog gradskog dragulja prirode preporučujemo šetnju od dva kilometra uz kartu na engleskom, njemačkom ili slovenskom jeziku. Svoj put počnite od Trafike, dražesnog minijaturnog muzeja mariborske storytelling baštine! Također ne propustite posjetiti gradski Akvarij – terarij u kojem možete upoznati razne vrste gmazova, uključujući zmije otrovnice, vodozemce i kukce.

Obitelji s malom djecom u park privlači novouređeno dječje igralište na kojem se mališani mogu bezbrižno igrati. Uz nešto sreće i dobar tajming, možete čak doživjeti koncerte u paviljonu usred parka ili naletjeti na čudnovate plesne performanse.

Mariborski Gradski park predstavlja jedan od najvažnijih dijelova zelenih površina štajerske prijestolnice, prostirući se od šumovitih brežuljaka Kalvarije sve do mariborske Piramide. Autentični lokalni gradski interpretator Vid Kmetič poziva vas u laganu pripovjedačku šetnju kroz povijest parka. U džepove ubacimo orahe za druželjubive mariborske vjeverice… i krenimo!

Vid Kmetič predstavlja Gradski park kroz sjenu širokih kestenova među cvijećem i kipuće zelenom travom

Parkove nazivaju zelenim plućima grada. Mariborčani smo iznimno ponosni na svoj Gradski park, unatoč povremenim kritikama i nezadovoljstvu njegovim uređenjem. – Mariborski gradski park je zasigurno jedan od najljepših po svom položaju i bujnoj sjenovitoj flori. Njegov položaj je posebice pogodan. Čim izađete iz središta grada, zagrli vas ugodan hlad širokih kestenova među cvijećem i kipuće zelenom travom. Ribnjak s bijelim labudom i visokim tužnim vrbama bio bi ponos svakog velikog grada. Također i park – kavana ispod starih smreka, koju bi svakako trebalo bolje njegovati, zapisao je 8. lipnja 1927. godine časopis Mariborski večernik Jutra.

Gradski park nastajao je postupno. Njegov razvoj izravno je vezan uz mariborsku Udrugu za uljepšavanje Marburger Stadtverschönerungsverein, osnovanu 1869. godine. Prvi dio parka zasadio je između 1896. i 1871. godine vrtlar iz Graza Franz Marauscheg. Locirao ga je uz korito Triribniškog potoka koji je tekao duž drvoreda kestena i oraha. Također je u srednjem vijeku napajao gradski obrambeni jarak. Rudolf Gustav Puff spominje drvored u svojoj knjizi 1846. godine: – Čestiti drvored vodi nas od najistočnijeg ruba grada do podnožja brežuljka i ribnjaka okruženog tužnim vrbama. U njemu se zrcale stare luke gospodstva Maribor.

Godine 1871. na čelu gradske uprave bio je gradonačelnik dr. Matija Reiser. Od grofa Ferdinanda Brandisa kupio je zemljište u sjevernom dijelu parka. Godine 1883. od baruna Klemensa Twickela otkupio je još i dio zemljišta prema današnjim Tri ribnjaka i uz Tomšičev drvored. Gradska uprava je 14. prosinca 1877. godine sklopila ugovor sa Udrugom za uljepšavanje i povjerila joj upravljanje svim gradskim javnim nasadima. Uz to je udruzi namijenila financijsku potporu za održavanje i nadzor, tako je gradski park je dobio svog gradskog stražara. Uz to je Udruga sredstva prikupljala organiziranjem manifestacija te prodajom kestena i cvijeća. Njihov donator svake godine bila je i Gradska štedionica.

Gradski park zvao je šetače zvukovima trube

Godine 1882. i 1883. perivoj se širi prema sjeveru, 1886. godine polako počinje nicati drvored kestenova na današnjoj Tomšičevoj ulici, a 1890. sagrađen je glazbeni paviljon.

– Tijekom ljeta bili su česti nedjeljni i večernji koncerti. Šetalo se bulevarom kestenova, koncerti su privukli goste obližnje kavane Park. Tamo su uz kavu obično sjedili čitatelji časopisa i uvečer bučnija društva. Osobito su posjećeni bili koncerti vojničkog orkestra pod vodstvom kapelnika Josipa Jíraneka. Na programu su bile arije iz opera i opereta, poneka Lisztova Mađarska rapsodija ili Dvořákovi Slavenski plesovi. Na kraju obavezna koračnica. Publika je pljeskom posebice nagradila solistu trubača kada je, primjerice, u Suppéovoj Lakoj konjici, izvedbu koncerta obogatio trubljenjem skrivenim negdje u daljini. Riječi su to i sjećanja dr. Sergeja Vrišera iz knjige Maribor v barvah mojega časa [Maribor u bojama mojeg vremena, op. prev.]. Spomenutu kavanu Park projektirao je arhitekt Maks Czeike 1922. godine. Mariborski akvarij – terarij je 1953. godine zamijenio kavanu u objektu.

Ružino brdašce, Rožni grič ili roznhil

Zapadni, takozvani “novi” dio gradskog parka, lijevo od današnje promenade, zasađen je između 1889. i 1896. godine. Osim velike središnje čistine, posebnost ovog dijela parka nedvojbeno je brdašce službenog imena Rožni grič (također zvan roznhil u Mariboru), umjetno zasađen oko 1896. godine. Postoji više objašnjenja odakle je stigla zemlja za njegov nastanak. Najmanje vjerojatna, ali ujedno i najromantičnija i najbajkovitija priča kaže da je u blizini nekoć stajalo drvo. Cijenili su ga jako stari Mariborčani. Kako bi to drvo i dalje lijepo raslo, za njega su u posudama i vrećama dovozili najbolju zemlju, a iz te zemlje je nastao naš Rožni grič.

Drugo objašnjenje kaže da je građevinac Derwuschek gradu darovao pet vagona kamenja za brdašce. Prema trećoj verziji Rožni grič je nastao od otpadnog materijala rušenjem nekadašnje gradske bolnice na Slomškovu trgu. Na istom mjestu je podignuta zgrada današnje Pošte. Kako god, padinu brdašca su zasadili travom, na vrhu postavili ogradu, klupe i baldahin od ruža. Otuda i njegovo ime. Rožni grič je ubrzo postao popularno sastajalište zaljubljenih parova. Na njegovom vrhu, osim kovane ograde i klupe, nalaze se i dva stupa od lijevanog željeza, ostaci nekadašnje gradske uljane rasvjete. Nažalost, danas je vrh nekoć popularnog roznhila prilično neugledan.

Godine 1952. Turistička udruga za uljepšavanje u “novom” je dijelu parka uredila kutak za djecu. Prvotno se dječje igralište (oko 1930.) nalazilo u jugoistočnom dijelu parka, ali nije sačuvano. Osim igrališta, pedesetih godina prošlog stoljeća u neposrednoj blizini izgrađen je i dječji bazen koji je danas također nažalost vrlo zapušten.

Mariborski Monte Carlo

U blizini igrališta, u smrekovom šumarku Tihi gaj, svoje mjesto za druženje dobili su i umirovljenici. Krajem 50-ih godina prošlog stoljeća tu su postavljeni drveni stolovi i klupe. Svakog proljeća, kad se gradski park dovoljno zagrije, započinjala je kartaška i šahovska sezona. Obično je trajala do kasne jeseni. Zbog toga je kraj ubrzo dobio ime Monte Carlo, a zanimljivo je da su karte i šah ondje igrali isključivo muškarci.

Uz šetnicu, koja se proteže između “starog” i “novog” dijela parka, prva električna rasvjeta postavljena je 1926. godine. Pedesetih godina prošlog stoljeća prema nacrtima arhitekta Ljuba Humeka dobila je današnji izgled. Tri ribnjaka su također važan dio Gradskog parka. Voda u njima oduvijek je bila iznimno čista. Primjerice pivovara Götz koristila je led iz gornjeg ribnjaka već u osamdesetim godinama 19. stoljeća. Prije Prvog svjetskog rata Adolf Spatzek ondje je čak uzgajao riječne rakove.

Već na prijelazu stoljeća uz prvi ribnjak nalazila se drvena kućica za čamce. Godine 1927. Udruga za uljepšavanje srušila je dotrajalu zgradu i sagradila novi paviljon prema nacrtima Maxa Czeikea. Od nekadašnje kućice za čamce danas su ostali samo stupovi koji su osamdesetih godina prošlog stoljeća restaurirani i pokriveni krovom. Mjesto kraj prvog ribnjaka ne bi bilo to što jest bez popularne gostionice Pri treh ribnikih, koju Mariborčani i danas zovu Kliček, a ime je dobila po drugom vlasniku Jožefu Kličeku.

Ambiciozne klizačice u kratkim baršunastim suknjama

Početkom 1930. godine do ribnjaka je dovedena struja, a za domara – podvornika i njegovu obitelj uređen je stan. – Sada je red oko paviljona, zapisao je časopis Mariborski večernik Jutra. Izgradnjom kućice za čamce ribnjak je postao popularno rekreacijsko mjesto Mariborčana. Bilo je živahno i ljeti i zimi.

– Kada su svi čamci isplovili na prvi ribnjak, pokazalo se da je bio premalen jer su se sudarali. Nekima je takva plovidba bila poseban užitak. Ljudi su se čak i zimi gužvali na ledu. Ambiciozne klizačice u kratkim baršunastim suknjama vježbale su izvođenje obaveznih likova, dok su stariji parovi, držeći se za ruke, vozili osmice. Dio ribnjaka zauzeli su kuglači i djeca bez klizaljki, koja, naravno, nisu platila ulaznicu, zapisao je dr. Sergej Vrišer.

Osim klizanja rekreativaca, Mariborčani su se na ribnjaku mogli diviti i “pravim” klizačima. Tijekom propagandnog nastupa najboljih klizača klizačkog kluba sportske udruge Ljubljana u veljači 1959. godine na obali ribnjaka okupilo se čak četiri tisuće znatiželjnika. Nažalost, na performanse na ledu donekle je utjecalo jako sunce koje je pokvarilo glatku podlogu. Ipak, brojni gledatelji mogli su se diviti točkama slobodnog klizanja. Osim toga, vidjeli su čak rock and roll i hola hoop na ledu.

U koje doba posjetiti Gradski park Maribor?

Ako smo vas barem malo navukli povijesnom pričom, dodajemo da je zeleni gradski dnevni boravak najpopularniji i najatraktivniji početkom ljeta, u vrijeme najvećeg gradskog festivala. Obiteljski Festival Art kamp dnevni je program Festivala Lent. Održava se u zelenim njedrima Gradskog parka i oživljava ga kulturom, umjetnošću, znanošću, sportom, rekreacijom i zabavom. Opuštenom festivalskom atmosferom inače mirnu oazu pretvara u razgibanu kreativnu destinaciju za cijelu obitelj, a naročito mališane.

Organizatori Art kampa iz Narodnog doma Maribor zadnjih 16 godina vode računa kako o uzbudljivim raznovrsnim kulturnim događanjima u Gradskom parku, tako i o učenju zaboravljenih ručnih vještina. Naročito im je važno oživljavanje i očuvanje kreativnosti mladih svih uzrasta. Nevjerojatno atraktivne su različite radionice sa izvrsnim iskusnim mentorima i volonterima, a temelj svega je prekrasan ambijent i ugodno osvježujuća klima u hladu drveća. Ove se godine festival Lent održava od 21. do 29. lipnja. Pratite službenu stranicu za najavu programa!

Dakle, radoznali šumski ljudi, obujte svoje najudobnije cipele za hodanje, uzmite bocu vode i krenite na put do mariborskog Gradskog parka. Dopustite da vas šuštanje lišća, melodični pjev ptica i prekrasan krajolik odnesu u čudesne svjetove daleko od kaosa svakodnevnog života.

Kad se umorite, zalegnite u sjenu kestenova i barem virtualno prošećite našim drugim zanimljivim lokalnim pričama o prkosnom gradu kulture kojeg od milja zovemo “metropolom”!

Naslovna fotografija: Dejan Bulut, arhiv Narodnog doma Maribor, Festivala Lent i Festivala Art kamp

Objava Mariborski Gradski park očarava žarko zelenim pričama pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Kako je moguće da jedan običan majmun ima veze s prvim električnim žaruljama u ovom dijelu Europe?! Maribor je neobičan grad koji vas svojim pričama iznenađuje na svakom koraku, ako ga istražujete s pravim ljudima. Od milja zvan metropolom, nekoliko mjeseci bio je dom Nikole Tesle, imao je svog slavnog iluzionista i hipnotizera Svengalija, mangupa Jurčeka … i, nevjerojatno ali istinito, ideja čokoladica sa sličicama i albuma Životinjsko carstvo rođena je baš ovdje.

Vid Kmetič predstavlja mariborsku priču o nestašnom majmunu Marku

Karl Scherbaum bio je jedan od najvažnijih poduzetnika 19. stoljeća na našem području. Rođen u Grajskoj ulici 1818. godine bio je to čovjek koji je znao iskoristiti svaku priliku za dobar posao. Sredinom 19. stoljeća počeo je širiti posao iz svoje skromne pekare. Ubrzo ste u Mariboru gotovo na svakom koraku mogli naići na nešto vezano uz prezime Scherbaum. Osim pekara i prodavaonica kruha i peciva u gradu, opskrbljivao je vojničkim kruhom garnizone u Mariboru, Celju i na Ptuju. U svom restoranu i trgovini na Studencima brinuo se i za prehranu radnika radionica Južne željeznice.

Iz svojih parnih mlinova i skladišta u gradu i okolici opskrbljivao je brašnom Štajersku, Korušku i Tirol. Danas u Mariboru također nalazimo podosta stambenih objekata koje je sagradio dotični Karl Scherbaum. Naravno, razlozi ovakvog uspjeha leže u stalnoj modernizaciji pogona i uvođenju inovacija. Gospodin Scherbaum svakako je bio čovjek koji je išao ukorak s vremenom. Ili čak korak-dva ispred njega za naše područje.

Prve električne žarulje u ovom dijelu Europe

Tako je već 1883. godine, samo četiri godine nakon Edisonova izuma žarulje sa žarnom niti, u svoj parni mlin na Grajskom trgu uveo električnu rasvjetu sa 36 žarulja. Time je naš grad, kao prvi u ovom dijelu Europe, simbolično krenuo na put modernog doba nadolazećeg dvadesetog stoljeća, budući da je upravo električna energija postala glavni čimbenik kasnijeg industrijskog razvoja i napretka Maribora.

Povijest je hirovita dama. Pored svih pekara, parnih mlinova, električne rasvjete i zgrada koje je podigao Karl Scherbaum, u našem gradu ovaj cijenjeni gospodin najviše je zapamćen po kavezu s majmunom koji je stajao u dvorištu jedne od njegovih pekara. Majmunčić Marko bio je vrlo popularan među Mariborčanima, generacije djece smijale su se nestašlucima koje je činio u svom kavezu.

– Od kuće do škole bilo je 12 minuta, a od škole do kuće ponekad je bilo puno više. Prva i glavna stanica bilo je dvorište Scherbaumove pekare, koja se nalazila otprilike na mjestu današnjeg Večera [nekadašnja zgrada lokalnog časopisa, op.prev.]. Tamo su imali pravog, živog majmuna u velikom kavezu. Jako nam se svidio i nismo se mogli oprostiti od kaveza. Zbog toga što smo tako propustili ručak, mama se jako naljutila, jer je ručak morao biti točno u trifrtalja jedan, jer je otac često popodne imao školu, prisjeća se Jaro Dolar u svojoj knjizi.

Majmunčić Marko doživio je 60 godina

Marko je umro početkom 1935. godine, a nakon njegove smrti čak mu je u časopisu Mariborski večernik Jutra napisan svojevrsni nekrolog:

– Najmlađa djeca bila su oduševljena Scherbaumovim majmunom kojeg su išli pogledati i nahraniti
na dvorište. Ovaj majmun je nekada bio prava atrakcija za našu djecu, poznat je generacijama,
jer je nedavno napunio 60 godina. Jutros je, međutim, neočekivano umro. Majmun je poklonjen gospodinu Gustavu Scherbaumu kao vjenčani dar. Zato ga neće sahraniti, nego će uspomenu na nj ovjekovječiti preparator Zieringer.

Je li majmunčić Marko doista prepariran ostaje misterij, no slavna životinja ostala je dio gradske priče. Stariji Mariborčani naime i danas nestašne vragolane nazivaju imenom Scherbaumova opica.

Majmunčić Marko u storytelling carstvu grada Maribora

Na mariborskom Grajskom trgu možete pronaći spomen ploču u čast prvim električnim žaruljama na ovim prostorima, a nekoliko koraka dalje potražite trgovinu Rajzefiber s razglednicama koje predstavljaju mariborske priče. Preko QR kodova ih možete poslušati na slovenskom, engleskom i njemačkom jeziku.

Za one koji želite još više, majmunčić Marko zove vas u posjet Muzeju narodne osvoboditve! U nekadašnjoj vili Karla Scherbauma vas uz redovne i povremene izložbe očekuju šareni majmunčići plišanci, ilustrirane majmunske šalice za kavu sa motivima iz dražesno romantične slikovnice ilustratorice Janje Kosi i mnoštvo zanimljivih muzejskih priča! Povedite djecu!

Majmunčića Marka na naslovnoj slici umjetnički je interpretirala ilustratorica Manca K. Musil.

Objava Majmunčić Marko, mariborski nestaško i prijatelj djece pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Vid Kmetič podsjeća nas na mariborske ledene zime

Zasigurno je svatko od nas već čuo od svojih roditelja ili baka i djedova neku priču iz vremena kada su zime bile “još one prave”. U to je vrijeme svake zime padao “metar snijega” i iz kuće se moralo izlaziti kroz prozor. Moglo se čak i klizati na zaleđenoj Dravi.

Pa, ruku na srce, i sami se sigurno sjećamo nekih posebno izdašnih zima sa snijegom. Na primjer one 1986. godine. Tada je, u veljači, u nekoliko dana palo više od sedamdeset centimetara snijega. Na Mariborskom Pohorju nakupilo ga se gotovo metar i pol. No, činjenica je da su zime sve blaže i snijega ovdje ponekad ima doista tek za uzorak. Službena meteorološka mjerenja pokazuju da se u Mariboru broj dana sa snježnim pokrivačem u razdoblju od 1951. do 2006. godine smanjivao po stopi od 3 dana na 10 godina. Ali to je statistika, ljudi više pamte ekstreme.

Maribor u polarnoj veljači 1929. godine

U svojoj knjizi o Mariboru Rudolf Gustav Puff napisao je kroz povijest grada nekoliko rečenica o vremenu: Tako je 1333. godine, nakon ljetnog prosinca, došla otrovna proljetna hladnoća koja je trajala 5 tjedana. Smrzavali su se ljudi i stoka.

– 8. siječnja 1789. godine Drava se posve zaledila, što se nije dogodilo od 1709. Za 1790. godinu Puff piše da je u prva tri dana travnja palo najviše snijega što ga ljudi pamte, zatim 21. travnja pritisnula je otrovna studen. Sljedeće godine 7. svibnja zbog velike hladnoće morali su posvuda ložiti vatru.

Najgora zima 20. stoljeća je ona iz veljače 1929., kada je polarna hladnoća zahvatila praktički cijelu Europu. U Poljskoj je izmjereno -40°C, u Beču i Berlinu -30°C, a iz grčkih sela stižu dojave o napadima vučjih čopora. Izgladnjeli vukovi napadali su lokalno stanovništvo. Loše je bilo i za Maribor, jer je zbog snijegom zatrpanih cesta i željezničkih pruga u gradu nedostajalo svega, a posebno ugljena. Gradska uprava uvela je sustave javnog grijanja za najsiromašnije. Jedan takav bio je u građanskoj školi za dječake u Krekovoj ulici, te u meljskom dječjem vrtiću i ženskoj školi u predgrađu Magdalena. Čaj i kruh dijelili su se siromašnima u autobusnoj čekaonici na Glavnom trgu.

“Dokle još taj snijeg?” pitao se Maribor

– Rajši vidim svečana na polju volka, nego tamkaj hoditi v srajci moža! Ako je preveč toplo svečana, malitravna še počiva hrana; ako pa je svečana mraz, malitravna se poti obraz. [U veljači više volim vidjeti vuka na polju nego čovjeka koji hoda u košulji! Ako je u veljači pretoplo, u travnju hrana još odmara; ali ako je veljača hladna, u travnju se lice znoji, op. prev.] Ove su godine izreke naših predaka iznimno aktualne. Ali mi ih se više sjećamo po proročanstvima lijepog nadolazećeg proljeća nego po đavolskoj hladnoći koja nam dan za danom gmiže kroz kosti.

– Hladni val stiže iz Rusije, hladnoća jenjava, najveća hladnoća tek dolazi — tako nas “tješe” vremenske prognoze, ali drhtimo kao prut pod ovom sibirskom klimom… Jučer ujutro živa se zaustavila barem na 14,4 stupnja ispod nule. Danas se spustila na minus 26,5. Minimalna tijekom protekle noći bila je zasigurno minus 27 stupnjeva. Najgore je što se nikako ne može ublažiti nedostatak ugljena u našem gradu, kao što su uz pomoć gradske uprave učinili u Ljubljani. Poput burmuta, trgovci dijele dragocjeni crni dijamant kupcima, koji se u redove postavljaju kao nekad za kruh i brašno. Dokle još…? napisao je Mariborski večernik Jutra 11. veljače 1929. godine. Četiri dana kasnije i ovo:

– Sniježi i neprestano sniježi. Mećave zasipaju svako dvorište, a oblačno nebo ne obećava nikakvu promjenu. Hladnoća je donekle popustila. Od -17°, živa se jučer do podneva popela na -12,5°, a nebo je od srijede na četvrtak ispustilo 12,8 mm otopljenih oborina. Jučer nije bilo bolje, a danas opet pada snijeg.

Srećom, nije bilo većih nezgoda

Osim problema s transportom i opskrbom ugljenom, snijeg i hladnoća uzrokovali su i probleme s opskrbom vodom i plinom. Voda u cijevima se ledila. Iz popucalih plinovoda na nekoliko je mjesta curio plin, ali srećom nije bilo većih nezgoda. Polarna hladnoća sa snježnim zametima nije popustila do kraja veljače. Grad Maribor se još mjesecima kasnije nosio s posljedicama.

Ugodnije zimske mariborske priče

Ukoliko vas ledena mariborska priča štrecnula do kostiju, preporučujemo da uz vrući čaj pročitate neke od toplijih snježnih lokalnih priča. Podsjetite se na slavnu Zlatnu lisicu na poznatom brdašcu Pohorju ili na one “prave sportske zime” na skakaonici Pekrska gorca! Jeste li znali da je Pohorska uspinjača bila prva žičara u Jugoslaviji? Saznajte!

Naslovna fotografija: Glavni trg, Maribor, zima 1961. godine. Foto: getarchive.net

Objava Maribor u ledenom oklopu prošlosti pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Saznajte zašto je autentična mariborska priča koju vam donosi gradski pripovjedač Vid Kmetič u svojem epilogu ipak pomalo tužna zimska priča s Pohorja…

Vid Kmetič predstavlja mariborsku priču: Kako je stvorena Zlatna lisica?

Organizirati natjecanje najboljih svjetskih skijašica prije više od pola stoljeća, kada Svjetski kup u alpskom skijanju još nije ni postojao, i to u nekoj “balkanskoj zemlji”, činilo se čistom utopijom. No, očito naše Pohorje nije bilo nekakvo “balkansko” brdo. Od 1951. godine skijaše je prevozila sjedežnica Habakuk, a 1957. godine izgrađena je i kabinska žičara. Povrh svega, u gradu smještenom ispod Pohorja bilo je dovoljno sposobnih ljudi s vizijom i hrabrošću da učine nešto više za Maribor.

Osnivačima Zlatne Lisice Dušanu Senčaru, Franciju Čopu i Marjanu Kožuhu bilo je jasno da na Pohorje moraju dovesti najbolje skijašice kako bi manifestacija odjeknula i izvan naših granica. Naravno, to nije bio lak zadatak. Alpsko skijanje tada je bilo potpuno amatersko, Svjetskog kupa još nije bilo. S problemom kako privući najbolje na svoja natjecanja, okušali su se i drugdje.

Stoga je Međunarodna skijaška federacija odlučila organizirati po jedno natjecanje u svakoj od alpskih zemalja. Sudjelovanje na njima bilo bi obavezno za najbolje skijašice. Dušan Senčar imao je dobra poznanstva među tadašnjim skijaškim dužnosnicima. Uvjerio ih je da toj ideji pripada i Maribor. Tako je naše Pohorje osvojilo FIS natjecanje iz kojeg se kasnije razvio Svjetski kup.

Sestre Marielle i Christine Goitschel

U to vrijeme Marielle i Christine Goitschel smatrane su najboljim alpskim skijašicama koje su morale biti dovedene u Maribor. Na Olimpijskim igrama u Innsbrucku Francuskinje su si kao prave sestre podijelile po dva zlata i srebra u slalomu i veleslalomu. U to su vrijeme bile među najpopularnijim ženama svijeta, novinari su ih pratili na svakom koraku i izvještavali o svemu vezanom uz njih.

– Iz sobe je istrčala u niskim crnim čizmama iz najlonske imitacije krzna tuljana i uskim hlačama s ekstravagantnom bijelom crtom, kakve nose alpski skijaši, dok je pulover sa seljačkim crnim uzorcima bio vrlo ležeran. Bilo je u njoj nešto povučenosti, a kad me predstavio stariji francuski novinar, “otac” njihove reprezentacije Jean Lapeyre, brzo se rukovala, kao da joj je neugodno. Ljubazno se je nasmiješila. Ništa nije rekla te je vijugala dalje po hodniku svojim dugim nogama i rukama, opisao je svoj prvi susret s Christine Goitschel novinar Bogdan Pogačnik.

Nepobjediva Marielle

Okupljanje najboljih skijašica na Pohorju za Maribor nije bilo samo natjecanje u alpskom skijanju, već puno više. – Osim velike sportske važnosti, istaknuo bih i turističko značenje za Pohorje. Skijaši, pogotovo na Zapadu, nemaju pojma što sve mi imamo u planinama. Šteta što nema dovoljno snijega da bismo mogli isprobati sve staze, izjavio je za časopis Večer Dušan Senčar, predsjednik organizacijskog odbora.

Problemi s vremenskim prilikama bili su konstanta organizatora Zlatne lisice u Mariboru. Ništa drugačije nije bilo ni 1964. godine. Više od 200 radnika danima i danima radilo je na stazi od jutra do mraka, dovezeno je tone snijega, ali veleslalomsku stazu nisu uspjeli pripremiti. Tako su 29. veljače i 1. ožujka 1964. održana dva slalomska natjecanja. Oba je dobila favoritkinja, olimpijska prvakinja u slalomu Marielle Goitschel. Uz kristalne pehare, prvih pet natjecateljica svakog natjecanja dobilo je praktične poklone.

Prve tri dobile su statue zlatne, srebrne i brončane lisice, zaštitnog znaka natjecanja. Zanimljivo je da su oba dana natjecanja među prvih pet bile iste natjecateljice: sestre Francuskinje Goitschel, Belgijanka De Blieguy, Njemica iz Zapadne Njemačke Henneberger i Austrijanka Eder. Od naših natjecateljica najbolja u prvom slalomu bila je Krista Fanedl na petnaestom mjestu, a drugog dana Majda Ankele bila je osamnaesta.

Novinari su slavne sestre pratili na svakom koraku. Zanimalo ih je sve, pa i što sestre vole jesti i piti: – Hotel Slavija – restoran: sestre Goitschel obožavaju jabuke, jedu ih prije doručka, ručka i večere. Od dnevnih obroka imaju “jake” doručke i ručkove, dok im je večera vrlo lagana. Alkoholna pića uopće ne piju, ali zato popiju dosta sokova i “Radenske”. Ostali natjecatelji iz inozemstva također ne konzumiraju alkohol. U foajeu hotela, u prodavaonici cigareta i novina, rekli su nam da unatoč velikom broju gostiju u hotelu nema prodaje cigareta jer natjecatelji uopće ne puše. Zato više kupuju razglednice Maribora i Pohorja koje šalju na sve strane svijeta. Vrlo lijepa i jednostavna propaganda, zar ne?

Jean-Claude Killy također na Pohorju

Dan uoči prve Zlatne lisice, na Pohorju je održano i natjecanje za tradicionalni XIV. Mariborski slalom kojeg su u klubu Branik organizirali od 1946. godine. U to vrijeme ovaj je slalom bio čak i popularniji od ženskih natjecanja jer ga je pratilo više od 5000 oduševljenih gledatelja. Pobijedio je “mladi, simpatični francuski skijaš” Jean-Claude Killy. Na sljedećim Zimskim olimpijskim igrama 1968. u Grenobleu osvojio je tri zlatne medalje. Još uvijek se smatra jednim od najuspješnijih alpskih skijaša u povijesti tog sporta.

– Drugi put sam u Mariboru. Sjećam se natjecanja prije četiri godine dok sam još bio junior mlade francuske reprezentacije. Pa puno se toga promijenilo od tada, rekao je za časopis Večer nakon pobjede. Deseto mjesto na XIV. Mariborskom slalomu osvojio je domaći Tone Vogrinec, kasniji tvorac prvih velikih uspjeha našeg alpskog skijanja.

Mariborčani su na prvoj priredbi pokazali da će Zlatnu lisicu uzeti za svoju. Masa ljudi okupila se već dan prije natjecanja, na svečanom otvaranju na Trgu svobode. Slalom je oba dana pratilo više od 5000 ljudi.

– Prošle su tek dvije godine otkako sam zadnji put bio ovdje. Jedva sam prepoznao Pohorje. Ono za što drugima treba deset godina, vi ste postigli u samo 24 mjeseca. Napravili ste zavidan zimski sportski centar. Omogućuje ugodno obiteljsko skijanje i vrhunska natjecanja. Nitko se ne mora bojati da će mu se, kao drugdje u Alpama, za vrat srušiti stijena ili lavina. Blizina Maribora je od neprocjenjive vrijednosti za vaš zimski raj. Što se tiče moje ovdašnje službene dužnosti: dat ću svoj blagoslov Pohorju na FIS-u!, rekao je delegat Međunarodne skijaške federacije Emanuel Antal na prvoj Zlatnoj lisici.

Zlatna lisica i njezin oproštaj

U nadolazećim godinama i desetljećima natjecanje Zlatna lisica postala je konstanta u kalendaru Međunarodne skijaške federacije. Bez pretjerivanja se može staviti uz bok najpoznatijim poprištima Svjetskog kupa, za muškarce i žene. Mariborski “brežuljak” ugostio je najveće zvijezde ženskog alpskog skijanja, pobjednice svjetskog kupa, svjetske i olimpijske prvakinje. Neke su još i danas dio “bijelog cirkusa”.

Zlatnu lisicu često su mučile vremenske neprilike, ipak je riječ o vrlo nizinskom skijalištu. Većinom su organizatori ipak uspjeli ukrotiti hirovitu prirodu. Tek nekoliko puta su morali otkazati natjecanje ili ga preseliti, uglavnom u Kranjsku Goru.

Nažalost, sve toplije zime su na kraju ipak pobijedile. Zlatna lisica posljednjih se godina više puta održavala u Kranjskoj Gori nego na Pohorju. Međutim u pripremi natjecanja uvijek su sudjelovali iskusni mariborski skijaški djelatnici i organizatori. 2024. godine, točno na 60. godišnjicu njenog postojanja, prvi put su popularnu “Lisičku” u cijelosti priredili organizatori iz Kranjske Gore.

Još zimskih mariborskih priča

Ako ste zaljubljenik u Pohorje, sadašnji ili budući, za vas smo brižno pripremili još neke… ne skijaške staze nego zanimljive snježne priče. Jeste li znali da je Pohorska uspinjača bila prva žičara u Jugoslaviji? Ili zašto se Mariborčani prisjećaju skakaonice zvane Pekrska gorca?

Naslovna fotografija: Mariborčanka Draga Žuraj, natjecateljica na Zlatnoj lisici krajem 60-ih godina. Isječak iz e-publikacije povodom 56. Zlatne lisice, izdavači Nova ljubljanska banka i časopis Večer, veljača 2020.

Objava Zlatna lisica i alpsko skijanje na “balkanskom” brdašcu Pohorju pojavila se prvi puta na Turističke priče.

Hugo Pratt i njegov alter ego, Corto Maltese

– Zovem se Corto, Corto Maltese. Rođen sam na Malti 10. srpnja 1887. Barem tako kažu. Tako zvuči njegova misao na jednom od panoa izložbe koji nam daje uvid u razmišljanja tajanstvenog moreplovca i pustolova. Hugo Pratt, naslijeđe, djelo, biografija naziv je izložbe na kojoj se kroz dvadeset izložbenih panoa gledatelj upoznaje sa životom i djelom slavnog vizualnog pripovjedača.

Bio je svjetski putnik koji je putovao od kontinenta do kontinenta, od države do države. Unatoč činjenici da je Hugo Pratt iza sebe imao kilometre vestern priča prije nego što je lansirao mornareve avanture, tek je s njim razvio ozbiljan umjetnički senzibilitet unutar tradicionalnog formata avanturističkog storytellinga. Poetski realist koji je razvio vlastite modele pripovijedanja, inspiraciju je nalazio u vlastitom životu, karijeri i ljudima koje je susretao. Zatim je, oštrim redateljskim okom za detalje, ostvario estetski maksimum u ograničenom prostoru formata stripa. Prattovi su likovi jaki, neobičnih karaktera, jer donose drastične odluke i posljedice po njih te odlučno koračaju vlastitim zacrtanim putem.

Početak mornareve mitologije

Corto Maltese njegov je najpoznatiji lik i alter ego, ikona pop kulture koja ima svoj kanon i vjernu bazu obožavatelja. Za Pratta su duboki međusobni ljudski odnosi uvijek bili važniji od povijesno geografskih okolnosti koje su dovele u dodir dvije ili više ljudskih duša. Neodoljivi pustolov objektivan je u svojim i tuđim vrtlozima emocija, distanciran, flegmatičan sa svojom opuštenom duhovitošću.

Mitologija mornara sa imenom Corto Maltese počinje 1967. u Baladi o slanom moru, gdje se prvi put pojavljuje kao krijumčar i gusar na pacifičkim otocima tijekom Prvog svjetskog rata. Upoznajemo ga razapetog na splavu kako luta površinom mora pod žarkim suncem. Kad ga spasi njegov vječiti protivnik Rasputin, Corto bubne svoj nepristojan komentar. No kad mu ljutiti razbojnik zaprijeti da će ga pustiti da i dalje luta vezan, uobraženko hladnokrvno uzvraća: – Onda nećeš saznati što mi se dogodilo. Kao nekoć bajkovita Šeherezada, i Corto Maltese je zaradio vječni život svojim oštrim jezikom i pričama koje su previše nevjerojatne da ne bi bile istinite.

Corto Maltese, avanturist i moreplovac

Avanture prkosnog sofisticiranog mornara smještene su u stvarna povijesna razdoblja, povezana sa stvarnim događajima i stvarnim povijesnim likovima. Priča o Veneciji (prvi put objavljena 1977. na talijanskom u nastavcima) prva je od njegovih nadrealnih priča. U njoj su vrijeme i prostor fluidni te postavljaju teška metafizička pitanja. To je tematska nit koja će dominirati njegovim kasnijim odisejama s raskošnim povijesnim ukrasima. Njegove će pustolovine često biti u dodiru s vjerskim ritualima, praznovjerjem i kabalom. Na njih mornar odgovara pomalo “engleskom” ironijom i cinizmom. Međutim, kada je suočen s ratovima, revolucijama, piratima, zavjerama, špijunima ili krijumčarima, ostaje vjeran svojem “mediteranskom” melankoličnom stavu, začinjenim poetskom i filozofskom mudrošću. – Nisam heroj, volim putovati i ne volim pravila, ali poštujem samo jedno: nikad ne razočaraj prijatelja, odlučno nas uvjerava na jednom od izložbenih panoa.

Lutalicu zlatnog srca, romantičnog idealista, kozmopolita bez predrasuda i zaštitnika slabijih, možemo čitati na više od dvadeset svjetskih jezika. Izložba koji potpisuje kustosica Patrizia Zanotti, jedina žena koju Corto Maltese ne može ostaviti, predstavlja tekstove i razmišljanja na talijanskom i hrvatskom jeziku. Dugogodišnja Prattova suradnica ne komplicira svoj poseban odnos s fiktivnim likom koji je stvarniji od konkretnih ljudi. – Uzmi ga ili ga ostavi, izjavila je u jednom od intervjua.

Uhvatite ga… ako možete!

Promišljene uredničke sinteze priče, dojmljivo prikazane kao Cortovi ili Hugovi citati, potkrijepljene su reprodukcijama stripova, sofisticiranim crtežima i ilustracijama, sanjivim akvarelima i povijesnim fotografijama. Uronite u priče o idealistima, revolucionarkama, avanturisticama i nesvakidašnjim muškarcima i njihovim vezama koje su iskovali kroz avanture diljem svijeta. Karibi, Amazona, Azija, Venecija, Normandija, Stonehenge, Afrika… i njihova poveznica, kapetan Corto Maltese.

Corto Maltese je utopist i arhetip ljudske želje za nadilaženjem granica vremena i prostora. Iznad svega, sposoban je ispuniti ono za čim drugi žude na način koji nadilazi sve vremenske, jezične i kulturne granice. Vječni nomad, bez nacionalnosti, pripadnosti i drugih fizičkih ili psihičkih lanaca koji vežu pojedinca u stvarnom svijetu. Obraćajući se srcu i umu, uzbuđuje i privlači čitateljstvo, uvijek iznova otvara nova poglavlja. Tako ostaje snažan uzor, dostojan svog autora.

Uhvatite tog neuhvatljivog lutalicu na izložbi u nekom gradu ako uspijete… a budući da je vaša blogerica pomalo zaljubljena u Corta (sve bi seke ljubile mornare), pročitajte njenu melankoličnu reportažnu romantičnu priču o moreplovcu kojeg ipak nikad ljubit – neće…

Objava Corto Maltese u Puli pojavila se prvi puta na Turističke priče.